Pripadnici romske zajednice apeluju na nadležne da im obezbijede sredstva za higjenu, dezinfekciju ruku i hrane. Razumiju sankcije, ali ne razumiju nadležne koji traže od njih da poštuju savjete, a nisu im obezbijedili uslove
Pravilo za prevenciju obolijevanja od novog korona virusa je jednostavno: pridržavanje smjernica i uputstava javno zdravstvenih vlasti – Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
Savjeti ovih institucija jesu da se svi građani Crne Gore pridržavaju jednostavnih pravila higijene ruku i respiratorne higijene koja su istovremeno i mjere prevencije oboliijevanja od gripa i čitavog niza drugih respiratornih bolesti.
Tim povodom portal RomaNet odlučio je da posjeti mještane najranjivije kategorije u crnogorskom društvu koji borave u podgoričkom naselju Vrela ribnička.
Stručnjaci za javno zdravlje dali su niz savjeta u pokušaju da zaustave širenje virusa. Pranje ruku je, kažu, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih metoda koju svako može da učini kako bi se zaštitio od infekcije. Međutim, pored svakodnevne borbe za egzistenciju, korona virus dodatno ugrožava pripadnike romske i egipćanske zajednice. Žive u jako teškim uslovima, jedni bez stuje, drugi bez vode, a novac da obezbijede sredstva za higjenu nemaju.
Bećir Januzi jedan od naših sagovornika ističe da zbog neizmirenog duga sa troje djece živi bez struje, u mraku, ali da zbog novonastale situacije ne propušta informativne emisije.
,,Budem ja u svojoj kući ali pošto nemam struju onda idem kod komšije da pratim vijesti. S obzirom da ovaj virus može biti smrtonosan sve sam više zabrinut. Brinem se za svoje i zdravlje moje djece. Vodu imamo i redovno peremo ruke, lice, noge. Vodimo računa o higijeni koliko možemo”, priča Januzi.
Novac da obezbijedi osnovne životne potrepštine nema jer nigdje ne radi. Ranije je povremeno obavljao fizičke poslove, dok se sada, kako kaže, mnogo teže snalazi.
,,Kad su u pitanju drugi uslovi za obezbeđivanje medicinske zaštite ja za tu zaštitu nisam u finansijskoj mogućnosti da obezbijedim. Boga mi, ne znam kako da se pripremim i ostanem kod kuće. Ništa nisam obezbjedio, nemamo ni dovoljno hrane, nemam gdje da uzmem, posao nemam, socijalno nemam. Kako da živimo, kako da se izborimo sa ovakvom situacijom”, pita se naš sagovornik dodajući da se i prije epidemije teško borio i molio za milostinju.
,,Zamolio bih nadležne da nam izađu u susret i obezbijede malo hrane i sredstva za higjenu”, poručuje Januzi.
Ni Sultan Beriša, otac šestoro djece takođe ne krije strah od novonastalog virusa. Navodi da strogo vodi računa o ličnoj i higijeni svoje djece. Njegova supruga Dževahira održava higjenu u kući.
,,Moramo se truditi da u ovoj situaciji čuvamo porodicu na način što ćemo da ostanemo kod kuće i pridržavamo se savjeta nadležnih institucija. Međutim, imamo finansijskih poteškoća da obezbijedimo hranu i sredstva za održavanje higjene. Fizičke poslove koje smo ranije obavljali sada to više ne možemo, posao je stao zbog mjera za sprječavanje širenja virusa”, objašnjava Beriša.
Ugroženi su i drugi mještani. Korisnici koji primaju socijalnu pomoć uspjeli su da obezbijede po malo hrane, a oni koji je ne primaju snalaze se kako umiju. Ruke peru praškom za veš, šamponom, sapunom, a o asepsolu i medicinskom alkoholu za dezinfekciju ruku – mogu samo da sanjaju.
,,Mi znamo kako treba da se zaštitimo od virusa ali kako da to obavimo ako nemamo uslova? Nemamo maske, nemamo rukavice, medicinski alkohol. Zato bi bilo dobro da nam ljudi koji su u mogućnosti, ili nadležne institucije, malo pomognu u obezbijeđivanju sredstava za održavanje higjene”, poručuje Beriša.
Mevluda Ajdezi brine sama o sebi a gotovo je, kaže, nepokretna. I ona, sa dosta tuge, priča da nije u mogućnosti da obezbijedi ni ljekove a kamoli hranu ili medicinsku zaštitu. Boluje od dijabetesa.
,,Čula sam da je za osobe kojima je kretanje zabranjeno ili su slabo pokretne Crveni krst omogućio besplatnu telefonsku liniju koju mogu da koriste za naručivanje potrebnih namjernica i slično, to je lijepo, ali čime da platim? Nemam ni para ni ništa. U kuću sam po cjeli dan, ne izlazim nigdje”, priča Mevluda i naglašava da se plaši trenutnog stanja.
,,Situacija je slična ratnom stanju. Ljudi su uplašeni, nema ih na okupu, nema dječije igre i galame. Dok su majke sa djecom zaključane u kućama, očevi se bore da zarade za hleb. Primorani su da traže po kontejnerima, a to je u ovoj situaciji rizik za njih i njihove porodice”, smatra Mevluda.
Mještani zgrada koje su izgrađene za Rome i Egipćane žive u strahu da se ne zaraze, pa dok imaju sredstva za čišćenje održavaće higjenu ulaza i svojih domova.
,,Sa ovo malo što imamo trudićemo se da održimo higijenu, ali kad nam bude nestalo, ne znam kako ćemo. Moramo se paziti da se neko ne inficira jer ako krene sa jednim onda smo nastradali svi”, priča sedamdesetogodišnja Mevluda ogorčeno.
,,Ako se neko inficira i zarazi nemamo kako ni da idemo kod ljekara, nemamo para za ništa. Ja ne znam šta će da bude, ali neka bude onako kako je Bog napisao”, zaključuje ona.
Besim Zorjani navodi da je od Vlade Crne Gore dobio telefonsku poruku kao obavještenje o tome kome i na koji način treba da se obrati ukoliko osjeti simptome prehlade.
,,Kad čujemo šta se sve dešava skoro u cijelom svijetu normalno je da imamo strah za nas i našu djecu. Mjera zaštite zavisi od toga koliko koja porodica ima novca da obezbijedi hranu i sredstava za higjensku i medicinsku zaštitu. Više puta na dan peremo ruke sapunom, čuvamo djecu i ne dozvoljavamo im da izlaze napolje, pošto škole trenutno ne rade pokušavamo da ih animiramo, igramo se u kuću, družimo, gledamo crtane, crtamo, bojimo”, opisuje Zorjani svoj dan u izolaciji.
U nekadašnjem Kampu 2, na Vrelima ribničkim, naš sagovornik ističe da je mještanima u tom naselju situacija mnogo lošija jer preko pedeset lica već dvije godine nemaju pristup vodi. Portal RomaNet je ranije posjetio te porodice, a tekst o tome možete pročitate OVDJE.
,,Naši Romi u tom naselju nemaju vodu, ne znam kako se snalaze. Ne znam kako održavaju higjenu a to je problem koji treba da zabrinjava sve nas, čitavo crnogorsko društvo. Da bi se spriječilo širenje korona virusa neophodno je da nadležni organi pomognu tim ljudima tamo”, kaže Zorjani i dodaje da se pored tog romskog naselja nalaze Gradska deponija i azil za pse.
,,Kad ako ne sad, krajnje je vrijeme da se tom problemu stane na put”, poručuje on.
Zorjani naglašava da je takođe potrebno da se nadležni organi uključe u pomoć svim romskim porodicama kako bi obezbijedile osnovne potrepštine i sredstva za higjenu.
,,Imamo dosta porodica gdje neko mora da izađe da radi kako bi se djeci obezbijedila hrana. Kod nas Roma je da ono što danas zaradiš to i potrošiš. Zato je bitno da se obezbijedi ono najosnovnije kako bi svi ostali kod kuće i spriječili dalje širenje ovog virusa”, objašnjava Zorjani.
Još jedan od naših sagovornika Emra Mašolaj na kraju poručuje: ,,Znamo da je u Crnoj Gori trenutno zaraženo 14 osoba i zato molim sve ljude dobre volje da nam izađu u susret i pomognu kako bismo se zaštitili od ovog virusa. Mi nemamo nikakva primanja, nikakvu pomoć, nikakve zaštitne maske, rukavice i ostala dezinfekciona sredstva”.