“Sada, u situaciji sa ovim virusom najviše strahujemo za djecu, jer nemamo pristup vodi ali ni uslova da kupimo sredstva za dezinfekciju. Apelujemo na sve ljude da nam pomognu jer smo bez vode", Tarzan Adžović
U nekadašnjem Kampu 2, na Koniku, preko pedeset lica već dvije godine nema pristup vodi. Tarzan Adžović, jedan od njih, navodi da sada strah od zaraze je još veći uzimjaući u obzir pandemiju korona virusa.
“Imam 12-oro djece, šestoro unučadi. Ovde živi devet porodica. Strahujemo od ovoga virusa, niko nas ne obilazi, da nam daju makar neko sredstvo za dezinfekciju. Već nekoliko godina živimo bez struje i bez vode. Život nam je nikakav, nikakvi uslovi. Ovdje je deponija, kao divlja, u bizini nam je i reciklažni centar i glavna deponija. Kada su nas premjestili sa Zabjela ove divlje deponije nije bilo, ali već neko vreme se tu odlaže razno smećei uvjek tu se nešto pali”, priča nam Adžović. “Sada, u situaciji sa ovim virusom najviše strahujemo za djecu, jer nemamo pristup vodi ali ni uslova da kupimo sredstva za dezinfekciju. Apelujemo na sve ljude da nam pomognu jer smo bez vode”.
Tarzan Adžović (foto: Serđan Baftijari)
Ado Adžović, takođe stanovnik ovog naselja navodi da su se zbog problema sa vodom obratili nadležnim insitucijama za pomoć, međutim, do sada nijesu dobili odgovor. ”Živimo ovdje bez vode, bez struje, bez ičega. Obratili smo se svim instutucijama, međutim ništa nijesu pomogli. Unazad dvije godine mi živimo bez vode”. Žalili su se, kaže, posebno zbog dima, a nedugo nakon toga isključena im je voda koja je u naselje dolazila iz pravca glavne deponije. “Izgleda da je glavna deponija nadležna za ovo što se pali ovdje”, dodaje Adžović.
Pogotovo im je, navodi naš sagovornik, teško u novonastaloj situaciji sa korona virusom. “Nemamo vode, što je najvažnije kako smo čuli. Ne možemo da održimo higijenu, ne znamo kako ćemo dalje.”
Obećano im je na prošlim izborima da će riješiti pitanje vode i struje. Bandere su donijete, ali se stalo na tome. Obraćali su se i Vodovodu, ali ni tamo, naši sagovornici kažu, nijesu imali sluha za njihov problem.
“Obratili smo se i Isenu Gašiju, koji nam je obećao da će pomoći, ali još ništa od toga nema. Ne možemo ništa da činimo. Prinuđeni smo da živimo život kao stoka. Praktično živimo na deponiji, premjestili su nas sa Zabjela i tada su nam rekli da ćemo privremeno biti ovdje, međutim već 10 godina smo tu”, prisjeća se Ado Adžović.
“Sva izbjegla lica sa Kosova su dobili stan, a mi što smo domicilni ništa nismo dobili. I ništa ne znamo – da li će nešto biti za nas, kad će biti… I ne očekujemo, iskreno, jer nisu htjeli ni vodu da nam obezbijede a, preko pedest ljudi tu živi.”
Ado Adžović (foto: Serđan Baftijari)
On nastavlja: “Pogotovo sada, kada vlada virus. Za vodu se snalazimo tako što idemo u komšiluku i punimo bidone, međutim i komšijama smo dosadili. Razumijemo jer oni plaćaju tu vodu. I onda snalazimo se kako možemo. Ima neka česma koja je daleko, idemo dva kilometara da bismo došli do vode. Nemo ni uslova da kupimo neka sredstva za dezinfekciju”.
Prije su se obraćali i Crvenom krstu, ali kaže, nijesu imali sluha za njih. “Govorili su nam dođite za nedelju dana i kad pođete opet ništa”.
Zabrinuti zbog alarmantne situaciju koju smo zatekli u nekadašnjem naselju Konik 2, a koja prijeti da smrtonosnu zarazu donese i proširi ne samo među stanovnicima tog naselja, obratili smo se zvaničnicima Glavnog grada i podgoričkog Vodovoda sa molbom da nam odgovore na nekoliko pitanja i predoče eventualna rješenja ovog problema.
Elvis Beriša, predstavnik građanske inicijative UPRE kazao je da ovaj problem nije samo problem stanovnika naselja Vrela Ribnička već cjelokupnog društva.
“Djeca, žene i muškarci iz nekadašnjeg Kampa 2 i dalje čekaju vodu. Šta ako infekcija bude brža? O tome ne želimo ni da razmišljamo”, priča Beriša I dodaje da je nedopustivo je da u 21 vijeku imamo ljude koji nemaju vode.
Elvis Beriša UPRE (Ujedninjeni pokret Roma i Egipćana): (foto: Enis Eminović)
“Vjerujem da će gradonačelnik, Ivan Vuković imati sluha na zahtjev da se pitanje snadbjevanja vodom za ove članove romske populacije riješi. Ovi ljudi definitivno ne zaslužuju da žive u ovim uslovima. Ukoliko ne bude odgovora mi ćemo inicirati kupovinu cisterne vode od pet kubika za početak”, poručuje Beriša.
Međutim, smatra da će gradonačelnik Vuković riješiti ovaj problem ne samo za vrijeme trajanja pandemije virusa COVID19 već dugoročno.
“Do sada je gradonačelnik pokazao otvorenost i spremnost za saradnju i rješavanje pitanja stanovnika Podgorice, vidjećemo da li će to biti i sa ovim stanovnicima”, zaključuje Beriša.