-Kada govorimo o socioaktivističkoj umjetnosti onda ona može na direktan ili indirektan način doprijenjeti pozitivno društvu. Nažalost, svaki veliki problem, u ovom kontekstu diskriminacija, sterotip ili mentalitet, je teško promijeniti ili uništiti. Umjetnost u BiH je direktna, zrela i realna što na jedan način utiče na internacionalnu publiku i na lokalno društvo. Ja tvrdim i stojima iza toga da je moja umjetnost uticala i još uvijek utiče na promjenu stereotipa o Romina i genderu itd.
U Beogradu se danas otvara izložba “Destruction and recovery”, autorke Sanje Kojić Mladenov, a na izložbi će se predstaviti umjetnice Ana Vujović, Sigalit Landau, Vesna Perunović i Selma Selman, bh. umjetnica romskog porijekla koja svoje radove izlaže širom svijeta.
Tim povodom, Selma Selman govori za Udar o svojim radovima, romskoj umjetnosti, diskriminaciji Roma, i drugim temama.
UDAR: Koju poruku šalju Vaši radovi?
-U mojim umjetničkim djelima, moj cilj je zaštita i osposobljavanje ženskih tijela i usvajanje multidisciplinarnih umjetničkih pristupa kolektivnoj emancipaciji marginaliziranih žena. Moja potraga za funkcionalnim, modernim političkim otporom dolazi iz mog ličnog iskustva i društva u kojem živim i postojim.
Nemam određenu temu s kojom se bavim – teme i ideje nastaju svugdje i bilo gdje. Preciznije rečeno, umjetnost koristim kao oruđe za oblikovanje logike koja potencijalno može promijeniti društvo.
Umjetnost kao oruđe ima mnogo mogućnosti da služi čovječanstvu za pronalaženje i prenošenje znanja i promjene u društvu bilo ono individualno ili kolektivno.
Koristim mnoge medije kako bih izrazila svoje koncepte – od teksta do VR videa. Raznolikost medija koje koristim daje mi slobodu eksperimentiranja i zamagljivanja granica umjetnosti. Nemam namjeru evocirati jednostavne pojmove ljepote ili užitka kroz svoju umjetnost – moja pozicija je politička i poziva sva ljudska bića da otvoreno sudjeluju.
Performans je medij u kojem se moje tijelo osjeća najprihvaćenije, tako ja tokom svojih performansa postajem najkreativnija, najiskrenija, najnesegurnija i najemocijonalnija. Zbog tih ličnih stavova uspijevam da uvedem i publiku da bude dio performansa i na direktan ili indirektan način razumije razlog zbog kojeg radim performans.
Selma Selman (Foto: Portal Udar)
UDAR: Koliko je razvijena romska umjetnost u Bosni i Hercegovini i da li smatrate da se u nju dovoljno ulaže?
-Romska umjetnost u BiH ne postoji, barem koliko ja znam. Mislim da se generalno treba ulagati u umjetnost u Bosni jer zbog finansijske i političke krize umjetnici nemaju mogućnosti za produkcije novih radova i izlaganja. Kod nas je normalno da umjetnici ne dobijaju honorare za svoj rad što je veliki problem i razlog zašto je veliki broj umjetnika/ca napustilo BiH.
UDAR: Da li umjetnost ima moć da na neki način pomogne u poboljšanju života (naročito Romkinja) na ovim prostorima?
-Kada govorimo o socioaktivističkoj umjetnosti onda ona može na direktan ili indirektan način doprijenjeti pozitivno društvu. Nažalost, svaki veliki problem, u ovom kontekstu diskriminacija, sterotip ili mentalitet, je teško promijeniti ili uništiti. Umjetnost u BiH je direktna, zrela i realna što na jedan način utiče na internacionalnu publiku i na lokalno društvo. Ja tvrdim i stojima iza toga da je moja umjetnost uticala i još uvijek utiče na promjenu stereotipa o Romina i genderu itd.
Umjetnost nam služi kao “slika” refleksija i način provjeravanja današnjeg društva u trenutnom sistemu u kojem se nalazimo.
Foto: Lična arhiva
UDAR: Često se govori o diskriminaciji Roma u društvu. Da li ste je Vi osjetili zbog svog romskog porijekla, i kako se boriti protiv toga?
-Što se tiče problema Roma, prvo svi bi trebali već jednom shvatiti da Romi nisu problem. Problem je način na koji su Romi shvaćeni u čitavom svijetu. Da bi se situacija poboljšala, trebali bi riješiti probleme s obrazovanjem i zapošljavanjem Roma jer smatram to ključnom funkcijom koja će romskoj omladini pomoći da krenu putem uspjeha.
Što se tiče moga osnovnog obrazovanja, kao i svakom djetetu u svijetu koje pripada manjini, diskriminacija je konstantno prisutna. Romska djeca u školi prolaze kroz neugodne situacije i teško sklapaju prijateljstva zbog naučene diskriminacije. To govorim iz ličnog iskustva jer mi škola nije bila zabava kao sto bi trebala jednim dijelom, pored učenja, da bude svakom djetetu.
Selma Selman (Foto: Portal Udar)
UDAR: Recite nam nešto o radovima koje ćete izložiti u Beogradu?
-Na izložbi u Beogradu izlažem video performanse Autoportet (dekonstrukcija masine) i Autoportet-AEG Vampyr – mehanizam ovih performansa transformiše živu stvarnost mojih roditelja i funkcije umjetnosti, istovremeno spajajući rad radnika i umjetnika.
Video radovi prikazuju performanse u kojima uništavam višestruke nepotrebne usisavače ili mašinu za stvari i razvrstavam vrijedne i manje vrijedne dijelove. Svakodnevni opstanak moje porodice ovisi o tom istom radu, ali se metali i motori prodaju u centrima za recikliranje.
Osim ponavljanih referenci na moj porodični način opstanka, ovi performansi predstavljaju uništavanje kućanskih uređaja koji su povezani s porobljavanjem žena već više od jednog stoljeća, ali i trenutak katarze kad ja, umjetnica, mogu olakšati svoje unutarnje napetosti koje me ujedno i uništavaju i konstruiraju.
Autor: Danijela Mrkić