U Rusiji je interes za Rome započeo u 18. vijeku kada je hor Roma, pod vođstvom Ilye Sokolove, gostovao u Moskvi. Krajem 18. vijeka u bogatim ruskim kućama  dobre zabave bile su nezamislive bez Roma. Romske jadikovke i lepršavi plesovi snažno su nedostajali u visokim društvenim krugovima na području Moskve i Sankt Petersburga.

Bogati Rusi išli su gledati nastupe Roma i davali im velike svote novca za njihov nastup. U Moskvi i Sankt Petersburgu su u prvoj polovini 19. vijeka romski horovi postali tako popularni da su solo pjevači iz tih horova postali konkurencija u vokalnom umijeću i popularnosti čak i prvacima opere.

Rusi su glavnim vrlinama Roma smatrali njihovo veselje, dosjetljivost, lukavost, poletno junaštvo i hrabrost. Istovremeno, tradicionalni romski zanati i zanimanja u 18. vijeku bili su zabrinjavajući. Prema istoričarima, Romi su u Rusiji preživljavali gatanjem, prikupljanjem milostinje, trgovinom, krađom na ulici i krađom konja.

Međutim, poetska slika Roma u Rusiji bila je temeljena na njihovom bezuslovnom poštovanju za starije i religiju, njihovoj hrabrosti, izostanku sklonosti ka alkoholu, i izvanrednom talentu za pjevanje, plesanje i bavljenje životinjama. Sve je ovo učinilo duh Roma kontroverznim, a u isto vrijeme inspirišućim za pisce i pjesnike.

Tipični Romi u ruskoj se književnosti prikazani su kao idilična slika i prezentacija romantičarskog stila.

Romantičarski pjesnici u Rusiji idealizovali su patrijarhalne romske zajednice. Predstavili su ih kao ostrva pristojnosti, iskrenosti, autentičnosti, u moru pohlepe, i nepoštenih modernih ljudi. Romi su bili pravi heroji ruske romantičarske književnosti u 19. i na početku 20. vijeka. Ona Rome prikazuje kao nositelje antičkih umjetničkih tradicija, ljude od umjetnosti, ljude sa slobodom, muzikom i književnošću kao najvećim vrijednostima.

Ruski pisci iz različitih istorijskih razdoblja razvili su takozvanu „romsku temu“ u svojim romanima. Pisci su naglašavali neke karakteristike i osobine, ali neke druge su negirali. Na taj je način stvorena autentična kulturna slika Roma. Možda nije bila u potpunosti tačna što se tiče romskih zakona i tradicija, ali je istrajala na živopisnosti i šarenosti.

Tema o romskoj kulturi provlači se kroz klasičnu rusku književnost unazad 3 vijeka, počevši s jednim od najvećih ruskih književnika, Aleksandrom Puškinom, koji se naziva ocem ruske književnosti u 19. vijeku.

Puškinova pjesma ,,Цыгане” (“Cigani”) imala je najveći uticaj na percepciju drugih ruskih pjesnika u 19. vijeku o Romima. U pjesmi Puškin detaljno opisuje Rome kao narod koji ima slobodu, koja je njihova najveća i glavna vrijednost; sloboda kretanja, sloboda u ljubavi, sloboda izražavanja.

Uobičajeni život plemena je u ovoj pjesmi u kontrastu sa „ropstvom u gradovima koji guše“, kako je Puškin nazivao sve urbane sredine. Romska tema bila je smještena u kontekst samooslobađanja od društvenog tereta i misli o budućnosti. Kao apsolutna sloboda. Ali čak ni tad to nikad nije bilo oslobađanje od moralnih granica.

Romi su u Puškinovim pjesmama društvo velikodušnih, strastvenih, bistrih, originalnih i umjetnički nastrojenih ljudi. Veze između Roma su u romanu temeljene na poštovanju, ljubavi i dobrobiti za zajednicu.

Romski život je postao tradicionalna tema cijelog razdoblja ruskog romantizma. Ruski romantičarski pjesnici prikazivali su Rome na duboko specifičan i jedinstven način. U ruskim romansama, Romi su ljudi koji ne prepoznaju nijedan drugi autoritet, i žive samo po zakonima plemena, bez prisile ili međusobnih obaveza.

Maksim Gorki još je jedan ruski pisac koji je u svojim djelima u 1890-ima iskoristio likove Roma za primjere slobodnog duha i ponosa. Jedan od najsvjetlijih opisa Roma koji je napisao Maksim Gorki je lik Loika Zobara iz „Макар Чудра“ (Makar Chudra):

„Bio je tamo Zobar, mladi Rom, Loiko Zobar. Cijela Mađarska, Češka, Slavonija i sva mjesta oko mora poznavala su ga – bio je hrabar dječak! Nije bilo sela u tim dijelovima svijeta u kojem nekoliko ljudi nije molilo Boga da ubije Lojka, ali on je živio, i ako mu se konj sviđao, mogao si staviti odred vojnika da ga čuvaju, Zobar bi ga svejedno zajahao! Hej! Je li se on ikog bojao? Da mu je Sotona sa svojim slugama došao, on bi ga grdio, i udario bi vragove – to je ono što bi on uistinu napravio!

Sva su ga plemena znala, ili barem čula za njega. Volio je samo konje i ništa više. Uzgajao bi i prodavao konje, i svatko tko je imao novca mogao je dobiti konja. Nije bio škrt – da je netko htio njegovo srce, on bi ga iščupao i dao ga tebi, da ti možeš biti sretan s njim. Takav je on bio, sokol!“

Mnogi romski likovi nalaze se i u djelima Aleksandra Blocka, Nikolaja Gumileva, Anne Akhmatove, Sergeja Jesenjina i Marine Ivanovne Cvetajeve. Zbog toga su se u samo nekoliko vjekova romske pjesme i romanse pretvorile u ruske narodne pjesme o ljubavi, strasti i slobodi.

Izvor: Romi.hr