RAZGOVOR SA SOKOLJEM BEGANAJEM, PISAC I MAGISTAR PREDŠKOLSKOG VASPITANJA

20210205_183121-min

Pisani trag nikad ne umire

„Stvaram za buduće generacije koje će zahvaljujući tome biti upoznate o ključnim pitanjima koja su nam se dešavala, to je pisani trag ovog vremena, koji će  prenijeti budućim naraštajima kako su Romi živjeli na ovim prostorima, i u ovom vremenu, sa čime su se suočavali, koji su to bili njihovi izazovi, kako nas je cjelokupno društvo  prihvatalo, kako smo se borili protiv diskriminacije, segregacije, stigmatizacije, getoizacije, gdje smo griješili, šta smo mogli da se poboljšamo, kako su tekle naše integracije“, kaže Sokolj Beganaj.

Sokolj Beganaj, prvi romski magistar, a nedavno je izdao svoju petu knjigu pod nazivom „O borbi protiv ugovorenih brakova i značaju obrazovanja Roma“. Za naš portal govorio je o knjizi, ali i o jeziku i kulturi kao i o položaju mladih iz romske i egipćanske zajednice.

Dosadašnje djelovanje institucija i organizacija civilnog društva u pokušaju iskorijenjivanja maloljetnih i ugovorenih brakova u Crnoj Gori, nijesu urodili plodom. Razlog za pogrešan pristup rješavanju ovog problema, smatra Beganaj, je u nerazumijevanju romskih običaja, ukorijenjenosti istih, zbog čega je i praksu djelovanja u rješavanju ovog problema neophodno promijeniti.

„Praksa mora i treba biti zasnovana na promjenama koje su se, do sada, pokazale uspješnim. Konkretno, uključivanje Roma u promjene mora biti osnovni korak u prevazilaženju problema sa kojima se suočavaju, pa je organizacija Kongresa na kojem je usvojen romski jezik, romska zastava i romska himna „platforma“ koju treba kopirati u borbi protiv ugovorenih i maloljetnih brakova. Novi kodeks ponašanja, koji bi isključio mogućnost sklapanja brakova na romski uobičajen način, jedini je relevantan osnov usklađivanja prakse sa državnim zakonima, sa jedne i rješavanja problema ove populacije, sa druge strane“, kaže za naš portal Sokolj Beganaj.

Beganaju je, kako nam je kazao, trebalo oko dvije godina da napiše knjigu „O borbi protiv ugovorenih brakova i značaju obrazovanja Roma“. Kaže i da nije imao podršku romskog civilnog sektora.

Izlazak nove knjige Sokolja Beganaja iskoristili smo da sa njim porazgovaramo o temi koju je obrađivao, ali i o njegovom stvaralaštvu, umjetnosti i motivima koji ga tjeraju da piše.

mr Sokolj Beganaj (Fotografija: Nardi Ahmetović)

mr Sokolj Beganaj (Fotografija: Nardi Ahmetović)

Ugovoreni brakovi su, po mišljenju Beganaja, pojava koja koči i unazađuje ovu zajednicu i čini je ranjivom.

„U ovoj knjizi zapravo sam opisao sve te naše običaje koji se dešavaju kod ove manjinske zajednice za vrijeme sklapanja maloljetnih i ugovorenih brakova, koje opterećuju ovaj narod i koje su zarobile ovu manjinsku zajednicu. Ali sam na kraju napisao i rešenje, odnosno sistemsko rešenje, na koji način možemo jedino da pobjedimo maloljetne i ugovorene brakove kod cjelokupne romske zajednice. Po meni nije rješenje ako budemo prijavili ili kaznili 20, 50 ili 100 osoba romske populacije kako bi suzbili te maloljetne ugovorene brakove, a zatim se u tajnosti kod ove zajednice i dalje  praktikuju svi ovi običaji. Rešenje mora da bude jedno i jednako koja će važiti za cjelu romsku zajednicu ma gdje god oni da žive, ili budu nastanjeni. To je sistemsko rešenje, i to se rešenje nalazi u ovoj knjizi“.

Beganaj kaže da se konstantno, kada se radi na integraciji Roma, ne pregovara sa onom drugom stranom, a to je narod iz romske  zajednice, već u pregovorima učestvuje  samo jedna strana.

„Za integracije moraju biti uključeni glavni nosioci tih intergracija,  ne samo nevladine organizacije, ne samo državne institucije, ne samo međunarodne organizacije ili Evropska unija, koji svi zajedno predstavljaju tu jednu stranu, već mora biti uključen i narod,  koji predstavljaju tu drugu starnu. Mora se desiti revolucija za uključivanje ove zajednice u  društvene procese.  Nešto što će pokrenuti cjelu  romsku zajednicu da učestvuje u reformama, ali i nešto što će pokrenuti i samo crnogorsko društvo da odbace predrasude, stereotipe i svaku vrste diskriminacije prema ovoj populaciji, kako bi zajedno gradili bolju budućnost svih građana uključujući i Rome“.

Zuvdija Hodžić-akademik, mr Sokolj Beganaj i Dragan Mitov Đurović-novinar Fotografija: Nardi Ahmetović()

Zuvdija Hodžić-akademik, mr Sokolj Beganaj i Dragan Mitov Đurović-novinar Fotografija: Nardi Ahmetović()

Beganajeva nova knjiga namijenjena je učenicima i roditeljima  romske populacije, učiteljima, nastavnicima, profesorima i svim prosvetnim radnicima koji rade sa romskom populacijom, medijima, međunarodnim i nevladinim organizacijama i svim drugim građanima koji žele da pomognu romskoj populaciji u njihovim integracijama.

Iza Sokolja je već bogat fond knjiga koje je napisao i predstavio crnogorskoj javnosti što ga afirmiše kao ozbiljnog autora.

„Objavio sam zbirku pjesama „Pjesme o Romima – Đilja e Rromendar“, autobiografsko djelo „Obrazovanje jednog Roma od siromaštva do ministarstva“, magistarski rad „Antidiskriminatorni pristupi u predškolskom sistemu Crne Gore“ i istraživačku knjigu „Očuvanje i razvoj nacionalnog identiteta – promocija istorije, kulture, jezika i drugih obilježja nacionalnog identiteta RE populacije“, i knjigu  „O borbi protiv ugovorenih brakova i značaju obrazovanja Roma.“

Knjige Sokolja Beganaja  su značajne i za samu romsku zajednicu, ono što je veoma bitno jeste, da u Crnoj Gori ima veoma mali broj obrazovanih Roma i Romkinja, a još je manje onih koji se bave pisanjem ili jačanjem kulture romske zajednice.

„Stvaram za buduće generacije koje će zahvaljujući tome biti upoznate o ključnim pitanjima koja su nam se dešavala, to je pisani trag ovog vremena, koji će  prenijeti budućim naraštajima kako su Romi živjeli na ovim prostorima, i u ovom vremenu, sa čime su se suočavali, koji su to bili njihovi izazovi, kako nas je cjelokupno društvo  prihvatalo, kako smo se borili protiv diskriminacije, segregacije, stigmatizacije, getoizacije, gdje smo griješili, šta smo mogli da se poboljšamo, kako su tekle naše integracije. Pisani trag nikada ne umire, dok sve ono što se dešava u našem vremenu i prostoru, a ne bude preneseno u knjige ide  u zaborav, kao da nikada nismo ni postojali niti živjeli“, kaže Sokolj.

Za pisanje je, smatra on, najbitnije imati dobru ideju i voljeti pisati.

„Najbolje je početi pisati o sebi o onome što najbolje znaš. Pisati kratke eseje, a kasnije povećati svoje apetite i pisati o onome što smatraš da možeš da probudiš želju kod drugih da bi čitali. Možeš pisati o onome što vidiš, o onome što znaš, o onome što čuješ, što osjećaš i o onome što bi volio drugi da znaju. O tome piši i imaćeš gotovu tvoju prvu knjigu“.

Sokolj nam priča  kako mu je veoma teško, što još uvijek nije sreo mladu osobu koja bi mogla nastaviti njegovim koracima.

„Jer svaka mlada osoba koja počinje ili namerava da piše o nečemu, ili nešto što će predstavljati svoju zajednicu je ponos za svoju zajednicu. Za sada nisam sretao te mlade osobe, što ne znači da ih neće biti. Vjerujem novim generacijama da će biti ponos za romsku zajednicu“.

Sokolj smatra da potencijal za umjetnošću posjeduje dosta mladih ljudi i da ih treba motivisati da se bave različitim formama umjetnosti.

mr Sokolj Beganaj (IZVOR: Gracija)

mr Sokolj Beganaj (IZVOR: Gracija)

„Ljudi nemaju svi iste sposobnosti i svako naginje prema onome što najviše voli. Među mladima iz romske populacije ima dosta talentovanih ljudi, koji bi se mogli baviti raznim umjetnostima koje bi ljude oduševilo. Prije svega mislim na crtanje ili likovnim umjetnošću, nemojmo zaboraviti Pikasa koji je bio Rom, zatim sviranjem nekog istrumenta, bavljenjem pozorišta ili glumom, pisanjem pjesama, recitovanjem, manekenstvom, bavljenjem nekom vrstom sporta, voditeljima i sl.“.

Ispričao nam je kako mu je bila želja da ima amaterski tim koji bi činili Romi/kinje sa kojima bi mogao širom  Crne Gore ali i šire prikazivati romsku kulturu i tradiciju. To bi pomoglo da se smanje predrasude prema romskoj zajednici.

„Nemojmo zaboraviti da mi kao Romi imamo dara za glumu, i da sa našom glumom možemo da zaplačemo gledaoca, ali i da ga zasmijemo. I na kraju nemojmo zaboraviti  svjetski poznati režiser Emir Kusturica najveće nagrade je dobijao uprvo zbog snimanja filmova sa Romima“.

Beganaj  žali za romskim jezikom, jer nije uspio kao dijete da nauči romski jezik u osnovnoj školi, iako ga dosta dobro razumije.

„Ne toliko da bih mogao da pišem na njemu. Jer kada često ne upotrebljavamo jezik, mi ga postepeno zaboravljamo. Nažalost ne pišem na svom maternjem jeziku, jer sam ga i dosta zaboravio zbog toga što ga stalno ne upotrebljavam. Stoga, kada mi je potrebno neko da prevodi moju knjigu, obraćam se mojim kolegama iz regiona“.

Zanimalo nas je njegovo mišljene šta bi trebala država da uradi, kako bi se romski jezik sačuvao od  zaborava.

„Trenutno smo na izradi uvođenja novih programa za učenje Romskog jezika, romske kulture i romske istorije, gdje ćemo motivisati  romsku zajednicu ali i druge da svako ko bude zainteresovan da uči malo više o romskom jeziku,  romskoj istoriji ili  kulturi  bude mu i omogućeno“.

S obzirom da je Beganaj  pisac pitali smo ga šta on čita, koje knjige ga interesuju, koji su mu omiljene knjige i pisci.

„Trenutno čitam  “Sofijin svijet” od Jostein Gaarder, omiljena knjiga mi je “Biblija” jer me uvjek inspiriše,  ona je moja duhovna snaga za sve. Šest puta sam je do sada pročitao, ali  uvjek  je zanimljiva i dosta poučna“.

Sokolj smatra da je život vrsta umjetnosti, neko ga, kako kaže, koristi na najbolji mogući način, a neko u lošem.

„Dosta zavisi sa koje strane ga posmatramo i kako ga doživljavamo. Najveće bogastvo za čovjeka je kada on pronađe samoga sebe, da u onome što radi i sa čime se bavi, voli i uživa. Kada bi svi ljudi koji žive radili ono što najviše vole, onda ne bi ostalo mjesta za loše stvari,  tako bi svijet postao boljim mjestom za život“.

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *