Dnevni Centar jedinstven je servis u sistemu socijalne i dječije zaštite, koji jednaku podršku pruža i djeci i roditeljima, svakodnevnim, predanim direktnim radom na terenu, kao i u prostorijama Centra. U 2020. godini smo direktno i kontinuirano radili sa 183 djece uzrasta od 3-18 godina i 205 roditelja iz RE zajednice”, kaže za RomaNet Jelena Milić, koordinatorka Centra.
Gotovo svakodnevna slika na ulicama i trgovima naših gradova su djeca koja prose. Ona svoj život započinju na najteži mogući način. Umjesto u školi, svoje vrijeme provode na ulici ostajući tako uskraćeni za radosti djetinjstva. Živjeći i radeći na ulici oni su izloženi nasilju i ekspolataciji. Jednom riječju za njih nema perspektive.
Nadu da ovu djecu ipak čeka bolja budućnost, pružaju ljudi koji rade u dnevnom centru za djecu “Defendologija” u Nikšiću.
Ovaj centar postoji od 2017. godine i njegova osnovna svrha je da obezbijedi što potpunije ostvarivanje prava djece izložene raznim vidovima radne eksploatacije, nasilju, nekom drugom vidu eksploatacije, ili djece u riziku da postanu djeca ulice.
Djeca koja dođu u centar mogu dobiti obrok, tuširanje i čistu odjeću kao i uslugu pranja veša. Osim toga, mališanima je obezbjeđen školski pribor i organizuju im se razne edukativne i kreativne radionice. Dio aktivnosti je vezan za pravnu pomoć i terenski rad, posredovanje između korisnika i institucija.
“Usluge Centra koncipirane su na osnovu potreba djeteta i porodice, te se u skaldu sa procjenom stručnog tima (psiholog, socijalni radnik, učiteljica) kreira plan usluge za svakog pojedinca. Usluge su različite i konstantno se dopunjavaju”, objašnjava za RomaNet portal Jelena Milić, koordinatorka Centra.
Dnevni Centar jedinstven je servis u sistemu socijalne i dječije zaštite, koji, kako kaže naša sagovornica, jednaku podršku pruža i djeci i roditeljima, svakodnevnim, predanim direktnim radom na terenu, kao i u prostorijama Centra.
“U 2020. godini smo direktno i kontinuirano radili sa 183 djece uzrasta od 3-18 godina i 205 roditelja iz RE zajednice”, kazala je Milićeva.
Uspostavljanje jednog ovakvog servisa, kaže ona, iziskivalo je niz pripremnih radnji, koje su između ostalog podrazumijevale aktivan rad na terenu, kroz socijalno mapiranje svih porodica na terenu, te predstavljanje ideje, usluga i podrške koja se može dobiti kroz ovaj Dnevni Centar.
“Nakon socijalnog mapiranja, roditelji djece mogu doći u Dnevni Centar i upisati svoje dijete/djecu. To je prvobitni način uključivanja korisnika, a on se dopunjava aktivnim radom medijatora u zajednici koji je predstavnik same romske i egipćanske zajednice, te uspostavljanjem saradnje sa školama i nadležnim Centrom za socijalni rad”.
Djeca koja dođu u centar ne dobiju samo obrok i mjesto gdje mogu da se sklone sa ulice. Zahvaljujući radu ovog centra, svake godine kroz obrazovanje odraslih, određeni broj djece, koji je iz različitih razloga propustio redovno školovanje, redovno i aktivno pohađaju ovaj vid nastave. Zaposleni u Centru prepoznaju značaj obrazovanja za socijalnu integraciju pa veliki dio svojih aktivnosti posvećuju podršci školovanju romske djece.
“U saradnji sa osnovnim i srednjim školama svake godine informišemo i pružamo podršku učenicima u procesu upisa. Posebno smo ponosni što smo svakodnevnim radom sa djecom doprinijeli savladavanju školskog gradiva, praćenju redovne online nastave, opismenjavanju djece i roditelja”, kaže naša sagovornica.
Osim romske djece koja se bave prosjačenjem, kako nam je kazala Milić, u centru borave i dobijaju podršku i djeca sa drugim problemima u ponašanju, delikventnim ponašanjima, problemima u učenju.
Ipak najveći broj djece među korisnicima se bave prosjačenjem, a ta pojava je, kaže naša sagovornica, konstantno izražena u Nikšiću, gdje oko tridesetoro djece prosi.
“Razlozi prosjačenja su egzistencijalne prirode. Mi smo uspjeli da ostavarimo saradnju sa svom djecom koja su identifikovana kao djeca koja su ugrožena prosjačenjem ili su u riziku, te imamo svijetlih primjera djece koja su prestala da se bave prosjačenjem i nastavila školovanje”.
Da bi se problem dječijeg prosjačenja uspješno rješavao, kaže Milićeva, neophodna je jača saradnja među institucijama i aktivniji rad na terenu.
“Mi smo ostavarili saradnju sa policijom, tužilaštvom, sudom, školama kao i centrom za socijalni rad. Međutim, potrebno je aktivno raditi na terenu s obzirom da je prosjačenje pojava koju je mnogo teško iskorijeniti, te se institucije dodatno moraju uključiti i zainteresovati za ovaj problem”.
Našu sagovornicu brine činjenica da se u Crnoj Gori ne vodi sistematična i cjelovita evidencija djece čiji je životi i rad povezan sa ulicom i koja se bave prosjačenjem.
“Iako ih svakodnevno viđamo na glavnim trgovima, prometnim ulicama i raskrsnicama, ispred velikih marketa, za sistem i društvo su ova djeca uglavnom nevidljiva. O njihovom porijeklu, načinu života, porodičnim i socijalnim uslovima se zna jako malo, a dublji razlozi njihovog prosjačenja se uglavnom ne istražuju, niti se njima u društvu iko bavi na jedan aktivan i sistemski način”.
Ona dodaje da djecu koja prosjače treba posmatrati kao žrtve porodično-sistemskog nemara, a ne nikako kao disfunkcionalne maloljetnike.
“Ta djeca su u opasnosti da postanu plijen trgovine ljudima, seksualne eksploatacije, predmet za izvršenje krivičnih djela, a svakodnevno su žrtve zlonamjernih ljudi koji ih iskorišćavaju i zloupotrebljavaju. Najčešće su zloupotrijebljeni od strane roditelja ili zakonskih zastupnika, ali ima slučajeva da to rade i treća lica koja su na neki način bliska djeci”.
Defendologija se od 2012. godine, kaže Milićeva, aktivno bavila prevencijom ove pojave pokretanjem niza akcija “Prosjak”, “Ulica nije moj dom”, “Pruži manje daj više, “Doniraj slatkiš”, “Budite odgovorni, djeci pružite pažnju a ne novac”.
“Cilj nam je da građanima podignemo svijest o prosjačenju te da oni shvate koliko štete nanose djeci davanjem novca, dajući povod za njihovu eksploataciju i boravak na ulici”, objašnjava Milićeva.
Kao i za mnoge druge, prethodna godina je bila teška i za rad ovog Centra. Korona kriza zahtijevala je prilagođavanje novim uslovima što nije bilo lako. Tako je, priča naša sagovornica, Centar jedno vrijeme radio online. To se nije dobro pokazalo kao dobro rješenje zbog loših uslova života korisnika, odnosno nedostatka telefona, tableta, interneta i ostalih potrebnih uslova za online komunikaciju.
“Pokušavali smo da problem riješimo u komunikaciju sa mrežnim operaterima, kasnije kroz dodjele tableta i telefona u saradnji sa školama i donatorima. Sada centar ima svoje resurse da djeca koja nemaju drugi način, po potrebi online nastavu mogu pratiti iz naših prostorija. Na ovaj način se djeca obučavaju kako koristiti informatičku opremu, te smo sad mnogo spremniji za neke slične krizne situacije”.
Ni u uslovima epidemije zaposleni u Centru nijesu odustajali od svoje misije podrške najranjivijim. Tako su, kako nam je kazala Milićeva, pomogli 120 porodica dijeljenjem pomoći u hrani i higijenskim sredstvima.
Funkcionisanje centra se do sad finansiralo iz fondova međunarodne organizacije “Save the children” sa sjedištem u Sarajevu. Trenutno se centar suočava sa održivošću odnosno fundraisingom jer su fondovi, kako kaže Milićeva, usmjereni na neke druge stvari. Izazov je i obezbjeđivanje postora za rad centra.
“Krajem 2019. započeli smo akciju prikupljanja sredstava za izgradnju prostorija za trajno rješenje prostorne održivosti, zbog odluke zakupodavca da proda prostor u kojem smo od 2018. godine. Epidemija je sve to usporila.”
Naša sagovornica kaže da podrška države servisima kakav je Defendologija mora biti izraženija, te se sa većih nivoa mora pokazati razumijevanje za ono što se u ovakvom servisu svakodnevno pruža velikom broju djece i roditelja i na taj način pomaže najugroženijima, ali i samoj državi u rješavanju ovog pitanja.
“Potrebe za uspostavljanjem ovakvih Centara u drugim gradovima je jedan od naših planova, za šta nam je potrebna dodatna podrška”.
Ulica ne smije biti dom nijednom djetetu već mu treba pružiti bezbrižno okruženje ispunjeno toplinom i ljubavlju. Ukoliko je briga za djecu prioritet našeg društva, a svi kažu da jeste, onda se centri poput “Defendologije” moraju jače i odlučnije podržati kako bi bili siguran kutak za svako dijete.
Naslovna fotografija preuzeta sa: http://www.defendologijamne.com/