,,Uslugu besplatnog dnevnog obroka trenutno koriste 271 pojedinac i porodice”, navodi Ivan Terzić sekretar Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada. Međutim, maksimalan broj obroka koje može dobiti jedna porodica je četiri, (vrlo rijetko - pet) bez obzira na broj članova u tom domaćinstvu. Tako smo bili svjedoci da je osmočlana porodica prinuđena da djeli četiri obroka
U podgoričkom naselju Konik nalazi se Narodna kuhinja koja je otvorena 2011. godine posredstvom Sekretarijata za socijalno staranje Glavni grad Podgorica. U ovoj kuhinji svakodnevno se obezbjeđuje 600 besplatnih obroka, od čega se 421 obrok servira u objektu kuhinje, u vremenu od 12 do 14 časova, a 179 obroka dostavlja se na kućne adrese.
Iz Sekretarijata za socijalno staranje za portal RomaNet kazali su da uslugu besplatnog obroka u Narodnoj kuhinji može ostvariti pojedinac i porodica, članovi porodice i lice pod starateljskom zaštitom koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, odnosno korisnici materijalnog obezbeđenja porodice, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i lične invalidnine, kao i lica čija penzija ne prelazi visinu minimalne zarade u Crnoj Gori.
Za ostvarivanje besplatnog dnevnog obroka iz Sekretarijata navode da je potrebno dostaviti dokaz o prebivalištu – fotokopiju biometrijske lične karte, dokaz o broju članova porodičnog domaćinstva, izvod iz matičnog registra rođenih za članove domaćinstva, dokaze o prihodima članova domaćinstva, dokaz o zdravstvenom stanju podnosioca zahtjeva i članova porodičnog domaćinstva.
Postupak za ostvarivanje usluge besplatni dnevni obrok, pokreće Sekretarijat za socijalno staranje Glavni grad Podgorica objavljivanjem oglasa najkasnije do 31. oktobra tekuće godine za narednu godinu. Prijava na oglas se podnosi na šalteru istog organa u roku od 15 dana od dana njegovog objavljivanja.
,,Uslugu besplatnog dnevnog obroka trenutno koriste 271 pojedinac i porodice. Meni je raznolik, to su uglavnom kuvana jela kao što su pasulj, boranija, grašak, krompir čorba. Dnevni meni se sastoji od glavnog jela, salate i hljeba”, navodi Ivan Terzić sekretar Sekretarijata za socijalno staranje.
Međutim, u odgovorima Sekretarijata stoji i da besplatni dnevni obrok može prestati ukoliko korisnik u toku jednog mjeseca, iz neopravdanih razloga, ne koristi uslugu sedam dana, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom.
Terzić za naš portal objašnjava da podnosilac zahtjeva za besplatan dnevi obrok ostvaruje pravo na onoliki broj obroka koliko je prijavio (uz dokaz) članova domaćinstva. Međutim, postoje izuzeci. Maksimalan broj obroka koje može dobiti jedna porodica je četiri, (vrlo rijetko – pet) bez obzira na broj članova u tom domaćinstvu. Tako smo bili svjedoci da je osmočlana porodica prinuđena da djeli četiri obroka.
,,Hrana nije baš najbolja, ali kako je koristimo tri godine navikli smo na nju. Kad nismo u mogućnosti da obezbijedimo nešto drugo onda je dobro i to. Djeca jedu, nemaju drugo ništa. Mada često govore da im skoro svaki dan dajem isto“, objašnjava naša prva sagovornica.
Ovoj osmočlanoj porodici hrana iz Narodne kuhinje jedini je dnevni osigurani obrok. Snalaze se kako znaju i umiju. Domaćica kuće objašnjava da svi dobijaju po malo kako bi hrane bilo za sve njih. Obrok koji dobijaju iz kuhinje koriste za ručak, dok večeru na stolu ukućani ovog domaćinstva, rijetko viđaju.
U cilju obezbjeđivanja obroka za večeru, ističe da u gradskim kontejnerima traži rješenje.
,,Po neki put izađem ja, po neki put muž. Pitamo i u nekim marketima ili prodavnicama za milostinju. Ponekad imamo sreće pa dobijemo po neko povrće koje poslije pripremamo da imamo za drugi obrok”, priča ogorčeno.
Ona dodaje da djeca nisu često u prilici da biraju, vaspitana su, kako kaže, da jedu to što im se servira jer drugog načina nema. ,,Nas osam dobijamo dva hljeba, to nije dovoljno ali šta ćemo. Djelimo uglavnom da svako ima po malo”, ističe ona.
Drugi sagovornik (poznat redakciji) inače otac petoro djece, kome je jedino primanje socijalna pomoć i hrana iz Narodne kuhinje, takođe prima obroke za četiri člana koje uglavnom odnosi kod kuće i ruča sa porodicom.
,,Mi smo sedmočlana porodica, a obroke primamo samo za četri člana i nismo zadovoljni količinom kao i hranom uopšte. Svaki dan se mijenja ali je na nedeljnom nivou hrana ista. Na primjer, ako ovog ponedeljka uzimamo krompir i kupus salatu, sledeći ponedeljak nas čeka to isto. Ukusa kao da nema, a ima samo neki miris koji se teško podnosi. Moja supruga i ja smo primorani da to tako jedemo, dok naša djeca to mnogo teže podnose. Smeta im, povraćaju“, priča naš sagovornik dodajući da usluge Narodne kuhinje koristi dvije godine i da je samo prva dva mjeseca hrana bila zadovoljavajuća.
Kada primi socijalnu pomoć prvo, kaže, izmiruje račune za struju i vodu, a sa ono malo novca što ostane kupuje hranu.
,,Da bismo imali dva obroka dnevno žena najviše vodi brigu o tome kako da uskladi hranu koju kupujemo sa onom koju dobijamo iz kuhinje. Dakle, kada ona skuva ručak ukus je odličan, nema onog mirisa koji ima u hrani što dobijamo u kuhinji. U tu hranu ima nešto što stavljaju da taj ukus bude nešto drugačiji od hrane koju mi spremamo“, priča pokazujući posude sa čorbom od krompira koju je preuzeo iz kuhinje.
,,Ako smo danas dobili krompir za ručak, za večeru spremamo špagete ili makarone, jaja ili paštete, bilo šta samo da imamo da prođemo taj dan“, dodaje on.
Kupus salata koju svakodnevno dobija je kako kaže, suva i nezačinjena. Ukoliko kod kuće ima odgovarajućeg začina onda to i dodaju, a kad nema onda je jedu nazačinjenu.
Naša treća sagovornica ima šestoro djece i redovno uzima obroke za samo četiri člana koje takođe djeci donosi kod kuće.
,,Hranom nismo baš zadovoljni, svake nedelje je ista, znamo na pamet koju ćemo hranu da dobijemo. Bez ikakvog je ukusa. Hranu za četri osobe djelimo nas sedmoro, dobijamo i dva mala hljeba ali nam to nije dovoljno. Dobijamo, grašak, boraniju, pasalj, krompir ali ovu vrstu hrane primamo skoro šest godina. Kad nestaje struja dobijamo paštete, konzerve, i slično”, nabraja ona.
Hranu koju dobija za ručak dijele iako, kako navodi, ni za taj obrok nema dovoljno, pa pola od toga ostavljaju za drugi obrok, odnosno večeru. ,,S obzirom da imam šestoro djece, a obroke primam za četiri člana, ja ne dobijam ni onoliko koliko mi sleduje”, objašnjava i dodaje da iako dobija manje voljela bi da hrana bude kvalitetna i ukusna.
Na meniju uvijek ista kuvana hrana. Takva se dobija tokom cijele godine. Ističe da se zimi nekako snalazi, ali pita se zašto istu hranu dijele i tokom ljetnjeg perioda.
,,Zamolila bih nadređene da malo vode računa o kvalitetu hrane, a posebno ukoliko postoji mogućnost da se ista promjeni”, poručuje korisnica kuhinje.
Još jedna od naših sagovornica kaže kako je, prije tri godine, nakon tri mjeseca korišćenja odustala od besplatnog dnevnog obroka jer hrana nije bila adekvatna za nju i njenu djecu. ,,Ukus hrane nije bio dobar, osjećao se neki loš miris. Djeca su povraćala. Takvu hranu nismo mogli da jedemo tako da sam morala da odustanem”, istakla je ona,
,,Dobijali smo sendviče, paštete, zdenke, jogurt a i bolje je da su nastavili sa tim”, dodala je.
Prema riječima naših sagovornika očigledno je da postoje primjedbe koje se često ponavljaju. Zašto je to tako, pitali smo nadležne.
,,Isporučilac, koji je izabran preko javnih nabavki, hranu Narodnoj kuhinji isporučuje svakodnevno, u skladu sa uslovima propisanim tenderskom dokumentacijom. Smatramo da hrana nije jednolična, već naprotiv, raznovrsna i količinski obilna. Što se tiče začinjenosti obroka i salata, smatramo da je to stvar ličnog ukusa. Po informacijama, koje mi imamo, iz kontakata sa korisnicima besplatnog dnevnog obroka, ogromna većina je zadovoljna ovom uslugom, koju sprovodi Glavni grad”, kazali su za portal RomaNet iz PG biroa.
Narodna kuhinja nalazi se u Drvarskoj ulici, nedaleko od osnovne škole “Božidar Vuković Podgoričanin”, dok se adresa Sekretarijata za rad, mlade i socijalno staranje Glavnog grada nalazi u ulici Vuka Karadžića broj 16.