,,Svjedoci smo da je u prvom talasu korona virusa u Crnoj Gori bilo zaista grubih kršenja ljudskih prava i sloboda na što su prvo ukazale nevladine organizacije, a zatim su to i mediji problematizovali. Način upravljanja krizom koju je uzrokovala pandemija nije uzeo u obzir specifičnosti određenih društvenih grupa pa su tako dodatno ugrožene već marginalizovane grupe, među kojima posebno RAE populacija, ali to zaista nije dovoljno naglašeno od strane medija“, izjavila je za portal RomaNet, Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje (CGO).
U doba prvog talasa Korona virusa, Romi su kao najsiromašnija i najugroženija populacija u Crnoj Gori bili u fokusu javnosti, ali na žalost, medijski sadržaji su se svodili samo na puki informativni dio u čijem fokusu je više bio pomenuti virus nego pripadnici romske zajednice.
Kako je ocijenila Kristina Ćetković, programska direktorica iz NVO 35mm, nedovoljna zastupljenost problema sa kojima se suočavaju marginalizovane grupe, pogotovo u doba pandemije, pokazao je sve anomalije medijske scene, a problemi koji se tiču ljudskih prava su postali još vidljiviji.
,,Situacija sa korona virusom samo je pokazala koliko su pomenute grupe na marginama društva i koliko smo, čini mi se kao društvo nesvjesni njihovog položaja“, kazala je Ćetković dodajući da se mediji još uvijek bave površnim temama, a ne suštinskim i da još uvijek samo produbljuju već postojeće stereotipe.
Ćetković je podsjetila da je o problemu nedovoljnog i neadekvatnog izvještavanja medija o ranjivim grupama NVO 35mm i ranije govorila.
,,Naši partneri na projektu NVO Phiren Amenca i Udruženje mladih sa hendikepom, tokom krize apelovali i dali sugestije, da je potrebno da se informisanje i izvještavanje o korona virusu i pandemiji prilagodi i grupama sa kojima oni prvenstveno rade“, kazala je Ćetković.
Ćetković je navela da u pravcu rješenja ovakvih problema NVO 35 mm sprovodi projekat „PRIME“ koji je finansiran od Evropske unije, a koji treba omogući podsticanje inkluzivnih i istraživačkih medijskih sadržaja, naglašavajući perspektive manjina.
Informativa bez analize
Romi u naselju Vrela Ribnička na periferiji Podgorice su prije godinu dana bili na ivici humanitarne katastrofe. Ipak, čini se da se mediji nisu dovoljno pozabavili tim dijelom priče, koliko su bili fokusirani na opasnost od ,,klastera“.
Koordinatorka programa CGO-a, Tamara Milaš, prokomentarisala je da su mediji izvještavali o tekućim problemima sa COVID virusom, ,,ali više kroz prizmu servisnih informacija, a upravo se romska populacija suočila sa možda najvećim izazovom u zaštiti od Korona virusa zbog loših elementarnih uslova za život“.
,,Gotovo da nije bilo medijskih članaka, objava ili drugih sadržaja koji su bili usmjereni na zaštitu isključivo pripadnika RE populacije, niti istraživanja sa terena, konkretnim akcijama preduzetim od strane medija, a da nijesu posljedica upućenog apela od strane romskih organizacija“, kazala je Milaš.
,,Na žalost“, kako dodaje Milaš, ,,u situaciji u kojoj su mediji mogli i morali da pokažu osobitu senzibilnost za ovu populaciju to je izostalo, a o razlozima se može nagađati, posebno imajući u vidu da je veliki broj redakcija radio smanjenim kapacitetom kao i da su mediji uglavnom preuzimali informacije od drugih, a manje sami produkovali“.
Policija u naselju Vrela ribnička za vrijeme prvog talasa pandemije COVID19
Iako je ovakva situacija zahtijevala dadatne izlaske na teren i mnogo više rada, ovakav pristup je izostao, a Kristina Ćetković, konstatuje da je na medijskoj sceni i dalje primat ima svakodenvna politika.
,,S obzirom da sam dugo godina radila kao novinarka, imam uvid u način rada medija. Na žalost danas novinari pokrivaju nekoliko oblasti, a ne samo jednu kao što je to nekada bio slučaj. I dalje su politička dešavanja prioritet većine medija, a ne ljudska prava. Zbog toga nevladin sektor ima takvu (korektivnu) poziciju – jer u centar stavlja ljudska prava“.
Ćetković kaže da je ,,nedovoljno istraživačkih tekstova, kvalitetnih analiza, kao i komentara koji se tiču ranjivih grupa“.
,,Medijsko izvještavanje se na žalost još uvijek svodi na puko informisanje i to sporadično u danima kada se obilježavaju neki od dana vezanih za pomenute grupe“, navela je Ćetković.
Srdan Kosović glavni i odgovorni urednik ND Vijesti kao razloge ovom problemu navodi da su hronični ,,problem crnogorskih medija mali kapaciteti, a puno dešavanja“.
,,Svi se bave aktuelnostima i malo prostora ima za bavljenje širom slikom, pa stoga fali sadržaja koji bi život Roma stavio u pravi kontekst van stereotipnih okvira“, kazao je Kosović.
To, kako komentariše Milaš, ,,nije opravdanje već više ukazuje kako jedna marginalizovana grupa, a Romi to zacijelo jesu, među prvima ispadne iz sfere interesovanja kada se uslovi izvještavanja iskomplikuju“.
Međutim, kako navodi Senad Sejdović, novinar RTCG-a i urednik emisije ,,Savore“, u prvom talasu pandemije, mediji su odradili koliko su bili u mogućnosti, a informativa je bila zastupljenija od analize.
,,Medijsko izvještavanje u doba korone je svakako moglo biti bolje ali je bilo u granicama bjezbedonosnih mjera sasvim zadovoljavajuće. Mjere koje su preduzete u kriznom vremenu i u dijelu poslije karantina su na nedeljnom planu plasirane u medijima“, kazao je Sejdović.
Sejdović takođe dodaje da svakako da ima mjesta za detaljnijim, obuhvatnijim i kontekstualizovanijim izvještavanjima, te da je potrebno imati više istraživanja i analiza vezanih za položaj grupa poput romske populacije.
,,Sve zavisi od želje koja je poruka potrebna da se oslika, jer život Roma kakvim žive nije počeo sad ili prije deceniju već je život na margini uvijek bio od kada su Romi bili na ovim prostorima. Ipak sam mišljenja da ne treba pribjegavati patetici jer mediji su tu da oslikavaju život u cilju integracije i pozitivnih mjera. Kultura osim na par mjesta nije zastupljena, identitet u krizi, jezik u izumiranju, obrazovanje tapka u mjestu. Potrebno je osviješćavanje svih i treba raditi kako na osnovnom egzistencijalizmu tako i na identitetskom pitanju. Jedno bez drugog nema budućnosti“, objašnjava Sejdović za portal RomaNet.
Pozitivni primjeri veoma malobrojni
Po riječima urednika portala Vijesti, bilo je i pozitivnih primjera izvještavanja o položaju Roma u doba COVID-a i da je javnost bila u prilici da vidi sadržaje ,,sa druge strane“, tj iz perspektive romskog naroda, a u terenskom angažovanju samih medija.
,,Čitaoci Vijesti su imali priliku da čitaju izvještaje koji su situaciju objašnjavali iz perspektive romskog naroda jer smo imali sreće da je Serđan Baftijari uradio sjajan reporterski posao“, kazao je Kosović.
Sejdović je takođe naveo i podsjetio na način rada medija i medijskih sadržaja koji su se bavili romskom populacijom pred dolazeći prvi talas pandemije.
Serđan Baftijari na licu mjesta u doba pandemije
,,U serijalu Savore (na RTCG) prikazane su akcije po naseljima u cijeloj Crnoj Gori, Romski radio je preuzeo obaviještavanje o mjerama u prvom talasu po naseljima prije zatvaranja, Romanet je nizom članaka obaviještavao o stanju u naseljima i aktivnostima“, naveo je Sejdović.
Međutim, regionalni romski portal Udar iz Sarajeva je u maju prošle godine objavio tekst u kojem je ukazao da se jedina emisija na romskom jeziku koja se dva puta sedmično emitovala na crnogorskom Javnom servisu ukinuta.
„Romska zajednica u Crnoj Gori nije bila dovoljno i na pravi način informisana o svim mjerama, ali i načinima prevencije novog korona virusa. Uz nekoliko pozitivnih primjera izvještavanja, populacija Roma i Egipćana je uglavnom bila prepuštena isključivo aktivistima civilnog sektora“, objavio je portal Uadr.
Mediji da ne zaborave svoju ulogu
Iako mediji nisu ti koji su isključivo odgovorni za položaj bilo kojeg dijela populacije, Milaš podsjeća da ipak ,,jesu bitan faktor u pozicioniranju problema u javnom diskursu, a u slučaju romske zajednice bolje pozicioniranje tih problema bi moglo uticati i na njihovo rješavanje“.
Kristina Ćetković iz NVO 35 mm sugeriše na hronične probleme savremenih medija koji ne doprinose pronalaženju integralnog rješenja.
Pored toga što je u medijima nedovoljno istraživačkih tekstova, kvalitetnih analiza, kao i komentara koji se tiču ranjivih grupa, Ćetković smatra da se mediji „još uvijek bave površnim temama, a ne suštinskim i da još uvijek samo produbljuju već postojeće stereotipe“.
,,Zato bi“, kako kaže Milaš, ,,mediji morali češće i sadržajnije informisati javnost prenošenjem prave slike o tome kako i u kakvim uslovima u doba korone žive Romi“.
,,Takođe, mediji ne treba da kroz izvještavanje posmatraju Rome kao žrtve ili izvor zarazne bolesti. Mediji treba da pitaju nadležne šta su preduzeli da zaštite ljude koji u tim naseljima žive. Neophodno je da se faktografsko izvještavanje dopuni kritičkom analizom položaja RE zajednice u društvu, analizom efikasnosti primjene državne politike inkluzije manjina, kao i pitanja diskriminacije i rasne mržnje“, konstatovala je Milaš.
Dostupnost medija romskoj populaciji
Osim što je javnost mahom ostala uskraćena za detaljniji medijski sadržaj, takođe i pripadnici romske populacije nisu bili u prilici da adekvatno konzumiraju sadržaje. U situacijama poput Korona krize mnogi medijski izvještaji ostaju nedodirljivi za romsku populaciiju, kako zbog sistemskog marginalizovanja ove populacije tako i zbog efekata koji se ogledaju u smanjenoj opštoj i medijskoj pismenosti, što ima i druge posledice koje se tiču mogućnosti razumijevanja mjera protiv Korona virusa.
,,Nesporno je da medijski sadržaji nijesu dostupni RE zajednici na adekvatan način. U prilog tome ide i činjenica da zbog dinamike mijenjanja mjera NKT-a, koje se tiču sprječavanja širenja virusa, većina pripadnika romske i egipćanske zajednice, posebno oni koji nijesu funkcionalno pismeni, ili nemaju određeni stepen obrazovanja, ali ni uslova da se medijski informišu, nijesu u mogućnosti da svakodnevno prate izmjene, neki su bivali čak i prekršajno kažnjavani pod pretpostavkom da nisu poštovali mjere zabrane kretanja za vrijeme trajanja policijskog časa“, napominje Milaš.
Sejdović smatra da što se tiče pristupačnosti medija Romima, za sada je radio i dalje najdostupniji medij ovoj zajednici.
,,Ono šta pričam i djelujem zadnjih 16 godina, radijsko novinarstvo je najbrži put za ovu ciljnu grupaciju, što zbog dostupnosti što zbog same činjenice da pričamo o populaciji koja je većina nepismena. Prema poslednjim podacima, nepismenost je sa 70 % smanjena na 50% ali to je ipak smanjenje kod mlađe populacije dok oni koji su ispali iz sistema zadnjih 20 godina ostaju i dalje nepismeni“, naveo je Sejdović.
Ćetković je izrazila žaljenje što u svim medijima ne postoji više koji su namijenjeni manjinama, priče koje se tiču direktno njih i urađene su na njihovom jeziku.
,,Za socijalizaciju i integraciju o kojoj je ranije bilo riječi pomogla bi dostupnost ovakvog sadržaja i na ostalim medijima. Jedino tako bi većina mogla da shvati da postoje i manjine koje i dalje ostaju nevidljive i koje u većini slučajeva višestruko diskriminisane. Uzeću primjer prava na školovanje koje je mnogima zbog lošeg materijalnog stanje bilo oduzeto jednostavnom činjenicom da nemaju pristup internetu“, navela je Ćetković.
(Online) obrazovanjem do medija i medijske pismenosti?
Nedostupnost medijskih sadržaja i medijska pismenost usko koreliraju i sa nemogućnošću mlađih Roma da prate školsku nastavu na daljinu, što ih marginalizuje od malih nogu. Takođe, ni ovaj problem nije bio adekvatno zastupljen u medijima.
,,Nemali broj romske i egipćanske djece nemaju tehničkih mogućnosti da prate nastavu preko interneta i TV programa, i tako ostaju uskraćeni za obrazovanje tokom korona virusa, a o njima se u medijima nije govorilo, zaključila je Milaš.
Sejdović, pak smatra da ovaj problem u budućnosti ima izgleda da bude riješen.
,,Mlađi naraštaj je jako informatički pismen, ali sadržaj možda nije interesantan za njihov uzrast, dok kod starije populacije je drugi problem opisan ranije. Materijalna situacija mislim da nije pitanje jer danas većina ima pristup internetu, što kroz školu, što kroz redovnu upotrebu smart telefona“, naveo je Sejdović.
Kako do adekvatnije zastupljenosti Roma u medijima?
Adekvatnija zastupljenost u medijima, kao i adekvatnije izvještavanje o Romima ne mogu biti kompletni niti predpostaviti ostvarenu integraciju Roma u društvo, ako ovoj populaciji nisu dostupni pomenuti medijski sadržaji.
Po tom pitanju Kosović je jasan da se mora pristupiti integralnoj integraciji romske i egipćanske populacije.
,,Mora se raditi sistematski na dubljoj i suštinskoj integraciji, da se napori ne svode na projekte već da budu kontinuirani, beskompromisni i inkluzivni“.
Do stanja stvari u kojima su Romi adekvatnije zastupljeniji u medijima, a mediji dostupniji Romima, smatra Ćetković, mora postojati jasan zahtjev javnosti kakve medije želimo.
,,Zahtjevom za promjenu medijske agende i davanjem većeg suštinskog prostora Romima, i ne samo njima već svim manjinama koje nisu zastupljene dovoljno u medijima. Kao konzumenti medijskih sadržaja trebamo staviti do znanja medijima da želimo da nas više interesuju priče o na primjer obrazovanju Roma u doba korone, a ne saopštenja raznih ministarstava i institucija kako su omogućili online obrazovanje u doba korone. Treba da naučimo sistem da se prilagođava pojedincima, a ne da se pojedinci prilagođavaju sistemu – govorim o inkluziji“, zaključila je Ćetković.