“Problem neriješenog pravnog statusa i rizika od apatridije najrasprostranjeniji je među romskom i egipćanskom populacijom, mahom među onima koji su izbjegli sa Kosova”, potvrđuju iz UNHCR-a. A neriješeni pravni status ne samo da onemogućava pripadnicima romske i egipćanske zajednice pristup pravima, nego i značajno utiče na produbljivanje siromaštva među ovom populacijom.
Bajram Llukaci (39) otac petoro djece, već 20 godina živi u Crnoj Gori. Sva djeca su rođena u Podgorici, a dvoje starijih pohađa osnovnu školu. Do sada se, kako navodi, obratio raznim organizacija da mu pomognu da riješi status u Crnoj Gori. Odgovor je, kako kaže, uvijek isti: Prošao je rok za prijavu te stoga ne može da riješi svoj status.
“Najteže mi je kad moram dijete da vodim kod doktora jer sve moram da platim. Šta ako ne budem imao da platim? Ne daj bože da mora neko dijete da leži u bolnici. Ne tražim ništa, samo da mi daju dozvolu da mogu svoja dokumenta da obezbijedim jer ovako je preteško jer ne mogu nigdje da radim.”
Kada se obraćao NVO „Pravni centar“, rečeno mu je da je on izgubio status i da sada ne mogu da riješe njegov pravni status u Crnoj Gori.
Bajram Llukaci, više od 20 godina živi u Podgorici (foto: Serđan Baftijari)
“Obraćao sam se Pravnom centru, ali su mi rekli da sam zakasno i da sam izgubio status raseljenog lica te da oni ne mogu da mi pomognu”.
Armend Beriša (25), koji živi u novim zgradama na Vrelima ribničkim takođe se suočava sa problemom neriješenog statusa u Crnoj Gori. Beriša navodi da se nekoliko puta obratio MUP-u kao i organizacijama koje se bave regulisanjem pravnog statusa, ali da nije uspio da legalizuje svoj boravak u Crnoj Gori.
“Bio sam u MUP-u nekoliko puta. Rekli su mi da se nijesam javio na vrijeme i da je jedini način kako ja mogu dobiti boravak u Crnoj Gori da se negde zaposlim, pa da mi iz te firme daju potvrdu da radim kod njih, ili pak da se oženim sa osobom koja ima crnogorsko državaljanstvo ili status stranca sa stalnim nastanjenjem”.
Beriša, kako kaže, najviše strahuje da ga policija ne vrati na Kosovu jer tamo nema nikoga.
“Jako mi je teško zato što nemam dokumenata. Najviše strahujem da me policija ne kazni i vrati na Kosovu. Ja se bavim sakupljanjem sekundarnih sirovina i dešavalo se da me policajci zaustavljaju. U tim trenucima mi je svašta prolazilo kroz glavu. Šta ako me vrate na Kosovo? Tamo nemam nikoga. Ja ne razumijem kako je moj otac mogao da dobije status, a ja, iako živim sa porodicom i imam adresu, ne mogu”, pita se Beriša i dodaje da ne zna više ni kome da se obrati.
Svijestan je, kaže, da je djelimično i njegova “krivica” jer nije na vrijeme predao Zahtjev za stats stranca u Crnoj Gori, ali je i razočaran na institucije koje njemaju, kako kaže, dovoljno razumijevanja.
Armend Beriša, više od 20 godina živi u Podgoricic (foto: Serđan Baftijari)
“Moraju imati razumijevanja jer ja nijesam obrazovan i, pravo da vam kažem, sve do 19 godine ja nijesam ni znao gdje se MUP nalazi”.
U skladu sa Sporazumom između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Kosova o naknadnom upisu interno raseljenih sa Kosova koja borave u Crnoj Gori u osnovne registre i registar državljana Republike Kosova, u cilju rješavanja njihovog pravnog statusa koji je preduslov za pristup pravima u drugim oblastima, formirani su kombinovani mobilni biometrijski timovi koji sačinjavaju pripadnici MUP-a Crne Gore, MUP-a Kosova ( Agencije za civilnu registraciju Kosova), UNHCR i NVO “Pravni centar”.
Cilj ovih timova, kako se navodi u Strategiji za socijalnu inkluziju je: intezivno pružanje pravne i praktične pomoći interno raseljenima sa Kosova koja borave u Crnoj Gori.
U Izveštaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava takođe se navodi da su tokom 2019. godine realizovane dvije posjete mobilnog tima MUP-a Kosova Crnoj Gori, “tokom kojih je tretirano 91 lice”.
U realizaciji mjere „Informisanje roditelja o upisu djece u matični registar i rešavanje pravnog statusa“, koje sprovodi Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, u 2019.godini organizovano je 14 kampanja u 14 opština Crne Gore gdje je nastanjena romska i egipćanska populacija, kojom je obuhvaćeno preko 300 roditelja (200 žena).
„S obzirom na socio-ekonomsku situaciju u kojoj se ova lica uglavnom nalaze, važno je istaći da su procedure za interno raseljena lica besplatne, budući da su nadležni organi Republike Kosovo sva dokumenta, izuzev pasoša, izdali bez naplate takse i drugih troškova, a troškovi izdavanja pasoša za sva lica su pokriveni od strane UNHCR-a“, navode iz UNHCR-a.
„Raseljenim i interno raseljenim osobama se kroz regulisanje statusa omogućava društvena integracija, ostvarivanje prava na rad i zapošljavanje, obrazovanje, stručno usavršavanje, priznavanje diploma i sertifikata, socijalna pomoć, zdravstveno i penzijsko osiguranje, poreske olakšice, pristup tržištu rada i usluga, sloboda udruživanja, povezivanja i članstva u organizacijama koje zastupaju interese radnika ili poslodavaca“, objašnjavaju iz kancelarije Zaštinika ljudskih prava i sloboda.
Međutim, iako su obezbijeđene olakšane procedure za regulisanje statusa, uključujući i smanjenje administrativnih taksi, iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda navode da je izvjesno da postoje lica koja su imala poteškoće u matičnim državama u postupku pribavljanja traženih dokumenata.
Dina Knežević, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (foto: PR Centar)
“Novi Zakon o strancima ne tretira pitanje raseljenih i interno raseljenih lica, izuzev što je propisano da će se postupci započeti prije početka primjene novog Zakona okončati po odredbama ranijeg Zakona. Sva lica koja nijesu iskoristila pravo da podnesu zahtjev za regulisanje stalnog nastanjenja i privremenog boravka do 01.01.2015. godine nezakonito borave u Crnoj Gori”, navodi Dina Knežević, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Iz UNHCR-a navode da većina osoba koji su u Crnu Goru došli kao izbjeglice (raseljena lica) do sada riješila svoj pravni status u zemlji. Ipak, kako kažu, još uvijek je značajan broj onih koji nijesu u mogućnosti da pribave dokumenta iz zemlje porijekla, tako da nisu u prilici da ispune zahtjeve propisane zakonom i dobiju status stranca u Crnoj Gori.
“Kroz blisku saradnju sa MUP-om Crne Gore, predstavništvo UNHCR-a u Crnoj Gori je od početka intenzivno radilo na prevazilaženju ovih problema. Važno je istaći da je problem neriješenog pravnog statusa i rizika od apatridije najrasprostranjeniji među romskom i egipćanskom populacijom, tj. mahom među onima koji su izbjegli sa Kosova”, objašnjavaju iz UNHCR-a.
Neriješeni pravni status onemogućava ovim licima ne samo pristup pravima, nego i značajno utiče na produbljivanje siromaštva ali i povećani rizik od diskriminacije i socijalno-ekonomske ranjivosti. Ovim osobama, kako navode iz UNHCR-a, svakodnevni život predstavlja veliki izazov – od toga da ne mogu putovati čak ni u svoju zemlju porijekla kako bi pokušali da riješe problem nedostatka dokumenata, preko nemogućnosti da se zaposle ili odu kod doktora, pa sve do toga da sopstvenu apatridiju (apatrid: Lice bez državljanstva) prenose na svoju djecu, pa se problem značajno multiplicira i usložnjava.