Anita Beriša svakog dana ulazi u instituciju koja oblikuje evropski put Crne Gore. Ona danas obavlja odgovoran posao koji zahtijeva znanje, posvećenost i upornost. Međutim, njen profesionalni put nije bio bez prepreka – bio je obilježen predrasudama, dokazivanjem i borbom da bude prihvaćena.

Anita radi u Ministarstvu evropskih poslova – mjestu gdje joj, kada se prvi put predstavila kao Romkinja, nijesu vjerovali zbog njene svijetle puti. A kada su shvatili da zaista jeste, suočila se s indirektnim porukama da možda neće moći da odgovori takvom poslu – ne zbog sposobnosti, već zbog predrasuda koje prate njeno porijeklo.

,,Pa kao što sam i rekla tada je bilo Ministarstvo vanjskih poslova i integracija, ja kada sam došla na razgovoru osjetila sam zaista da me malo drugačije gledaju i tada nisam ukapirala zašto me drugačije gledaju, došla sam na ragovor gdje su mi, da je to državna institucija da tu zaista ima puno posla, ja sam rekla da pristajem na sve da je to meni okej i da zaista želim da započnem rad u da kažem tako bitnoj u državnoj.”

To je i dokazala, ne riječima, nego djelima, Anita je sad ana poziciji samostalne savjetnice I, uključena je u pregovaračko poglavlje 22. Iako je početak bio obilježen predrasudama, Anita je vremenom pokazala da se profesionalnost ne mjeri nacionalnošću, već radom. Svakodnevnim zalaganjem gradila je svoj kredibilitet i dokazivala da pripada mjestu na kojem se nalazi.

„Rekla bih da sam uporna, autentična i strpljiva”, opisuje Anita sebe.

Anita je djetinjstvo provela u inostranstvu, a povratak u Crnu Goru za nju nije bio samo promjena sredine, već i početak borbe sa jezikom.

„Na samom početku suočila sam se sa jezičkom barijerom, jer sam dugo godina živjela u inostranstvu. U tom periodu mi je mnogo značila podrška učiteljice. Upravo zahvaljujući njenoj posvećenosti uspjela sam da je prevaziđem. Često smo ostajale nakon nastave, gdje mi je strpljivo pomagala u izgovoru riječi i pisanju slova“, objašnjava Beriša naglašavajući važnu ulogu prosvjetnih radnika tokom školovanja.

Borba sa slovima i jezikom donijela je rezultate – ocjene su bile dovoljno visoke da Anita upiše srednju medicinsku školu. Ona ističe dva trenutka koja će zauvijek pamtiti i koje ne želi da zaboravi:

„Prvi važan trenutak za mene bio je kada sam obukla bijeli mantil. To za mene nije bila samo školska uniforma, već simbol da idem naprijed i da sam krenula pravim putem“, prisjeća se naša sagovornica, dodajući:

„Drugi značajan trenutak bio je kada sam diplomirala, završila osnovne studije i zaposlila se u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija. Prvog dana na poslu osjećala sam se posebno, jer nikada nisam ni sanjala da ću imati priliku da radim na državnom nivou. Upravo taj osjećaj bio je snažan podsticaj da nastavim dalje.

Beriša je odrastala uz roditelje koji su joj od prvog dana pokazivali koliko je obrazovanje važno. Njen otac, uprkos predrasudama u zajednici, uvijek je isticao da treba učiti i završiti školu.

Kako kaže Beriša, još na samom početku njenog školovanja suočavala se sa negativnim komentarima okoline:

„Iskreno, od samog starta, još pri upisu u osnovnu školu, bilo je riječi da meni ne treba škola, da treba da se udam i da nema potrebe da se obrazujem. Međutim, moj otac nije bio takav“, kazala je Beriša.

Ona dodaje da njen otac nije obraćao pažnju na stavove okoline, već je imao jasan cilj:

„Nije gledao na to šta govore ljudi iz romske zajednice. Bilo mu je važno da sačuvamo našu kulturu i identitet, da ne zaboravimo poštovanje i vrijednosti, ali je isto tako želio da budemo obrazovani“, istakla je ona.

Beriša danas poručuje da je uspjela da uskladi sve životne uloge – završila je školu, zaposlila se, udala i osnovala porodicu. Sa suprugom dijeli obaveze oko dvoje djece, a kako kaže, uloga majke joj je najljepša i najznačajnija do sada.

Kako navodi, svaki slobodan trenutak posvećuje djeci:

„Uvijek iskoristimo vrijeme kada smo svi kući da budemo zajedno – igramo se i smišljamo razne igre koje ih motivišu da učestvuju i razvijaju svoje motoričke vještine. Lamija voli da crta, dok Onur voli da uči pjesmice“, kazala je Beriša.

Na kraju, Beriša šalje jasnu poruku mladim ženama, posebno Romkinjama – da ne odustaju od svojih snova, bez obzira na prepreke.

„Poručila bih svim djevojkama, posebno Romkinjama, da nikada ne odustaju od sebe i svojih ciljeva. Put neće uvijek biti lak, ali je važno da vjeruju u sebe i da uvijek ciljaju visoko“,zaključila je Beriša.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta „Roma Women in Focus: From the Margins to the Mainstream“, koji se realizuje uz podršku Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kroz projekat „Reporting Diversity Network – The New Agenda“, finansiran od strane Evropske unije.