MLADIMA TEŠKO PADA KORONA KRIZA
naslovna slika-min

Život na pauzi

„U početku je bilo teško navići se, sada već jesam. Život nam svima ima sad neki ritam. To ne znači da ne maštam o nekom koncertu“, kaže Ema Crnovršanin.

Zatvaranje škola, distanca, maske, zabrana okupljanja su samo neka od mjera koje su obilježile 2020 godinu, čije poslednje dane odbrojavamo.  Cijeli sistem mjera, iz korijena je izmijenio život i funkcionisanje mladih. Kažu, mladi su neuporedivno više otporniji na virus, ali ne možemo reći da njihov život nije žrtva trenutne pandemije.

Nakon pojave prvog inficiranog u martu, sve škole širom Crne Gore su zatvorile svoja vrata za đake i nastavni kadar, a započelo je online obrazovanje. Mladi su zatvaranje škola dočekali nasmijani, jer je ideja ranog raspusta došla kao blagoslov. Međutim, kada su ubrzo shvatili da gubitak škole podrazumijeva i gubitak aktivnog druženja, mladima potrebnog koliko hrana i san, otreznuli su se.

,,Kao mlada osoba moram izaći iz kuće svakodnevno i vidjeti svoje prijatelje. Prvi lockdown (potpuno zatvaranje zbog zaštite i sprečavanja širenja korona virusa) mi je zbilja teško pao. Doživio sam ga kao osudu. Sada poštujem dio koji se odnosi na veća okupljanja, ali zaista ne mogu izdržati da ne provodim vrijeme sa svojim najbližim prijateljima. Jednostavno imam potrebu“, ispričao je za naš portal  Benjamin Šalja, student prve godine Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici.

Benjamin Šalja (foto: privatna arhiva)

Benjamin Šalja (foto: privatna arhiva)

Socijalna distanca imala je velike posledice na mentalno zdravlje mladih. Prema izvještaju Ujedinjenih nacija 71 odsto mladih je osjetilo duboku usamljenost usljed nemogućnosti da ostvare direktni kontakt uživo sa vršnjacima i da vode društven život.

O mogućim posljedicama na psihički i emotivni razvoj mladih razgovarali smo sa psihološkinjom i aktivistkinjom Jelenom Joksimović.

psihološkinja Jelena Joksimović ( foto: privatna arhiva)

psihološkinja Jelena Joksimović ( foto: privatna arhiva)

,,Osjećaj pripadanja školi i odjeljenju je smanjen značajno, pa su zbog toga moguće posljedice smanjeno samopouzdanje i vjera u sebe i svoja postignuća. Trenutno nemaju dovoljno izazova, situacija koje ih guraju u razvoj, što je najproblematičnije na intelektualnom, emotivnom i socijalnom planu“, objašnjava Joksimovićeva.

Ona kaže da crnogorski obrazovni sistem posvećuje malo pažnje mentalnom zdravlju djece, i ne čudi je da u ovim vanrednim životnim okolnostima ima vrlo malo riječi o strahu i nemiru kao i isključenosti koju mladi nesumnjivo osjećaju. „Efekti toga tek će se osjetiti u godinama koje dolaze“, kaže Joksimovićeva.

Dolaskom korona virusa školski raspust se odužio, a time je došlo do bržeg zaboravljanja naučenog gradiva. Stara izreka kaže da je ponavljanje majka učenja.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je konstatovala da škole moraju biti posljednja mjesta koje će države zatvoriti, jer se ne smije dozvoliti prekid intelektualnog razvoja djece.

,,Učenje je socijalna konstrukcija, uvijek zahtijeva interakciju i saradnju. To je sada svedeno na minimum. Online nastava je bila preveliki zalogaj za većinu nastavnika, tako da je većina časova mnogo nižeg kvaliteta, nego kada se uči uživo u učionici. Većina djece nema koncentraciju da isprati neinteraktivnu tv  i online nastavu, što rezultira frustracijom dosade, a na nju se nadovezuje frustracija da se od njih očekuje da znaju nešto za šta nisu imali podršku u učenju“, smatra psihološkinja Joksimović.

Veliki dio vremena se provede u prepisivanju školskog gradiva. Da li se smanjuje vrijeme za domaće radove i učenje i da li je izostao konkretan rad sa nastavnicima, pitali smo sagovornicu Emu Crnovršanin, učenicu drugog razreda srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ u Podgorici.

,,Ne sviđa mi se novi sistem školovanja. Mislim da možemo mnogo više naučiti iz školskih klupa, nego na online časovima. Gradivo se sporije savladava, a obimniji su nam školski i domaći zadaci. Nedostaje ona spontanost na času, kada pitamo nastavnike direktno, pa nam pojasni u momentu i onda možemo nastaviti dalje”, priznaje Ema.

Ni za devetnaestogodišnjeg Vaida Eminovića, romskog medijatora iz Podgorice način rada škola nije dobar.

“Ne sviđa mi se kako je organizovan rad škola. Još uvijek ne mogu da se naviknem na sve ovo i da se uklopim. Čudno je vrijeme za školu po grupama i po vremenu”.

Vaid Eminović (foto: privatna arhiva)

Vaid Eminović (foto: privatna arhiva)

Za mlade je novi sistem školovanja donio i nov sistem življenja koji nije, kako kažu naši sagovornici, u skladu sa potrebama mladih, osobito onih koji spadaju u grupu tinejdžera.

Prije korona virusa stav struke je bio jasan – tri sata na telefonu nije dobro ni za psihičko, ni fizičko zdravlje djece. Ipak, mladi su konačno dobili dozvolu da provode i preko šest sati gledajući u ekran.

,,Od kad je počela korona previše vremena provodim na telefonu. Činjenica je da pratim predavanja online, ali kad se predavanje završi, pređem na društvene mreže i nastavljam da skrolujem. Tako da ne znam da li je u pitanju zanimacija ili moranje”, priča zabrinuto Benjamin Šalja.

Sa njim je saglasan i Vaid koji kaže da nikada nije provodio više vremena na internetu.

“Uvijek sam aktivan na društvenim mrežama. Slobodno vrijeme provodim tako što gledam puno filmova i serija”, kaže Vaid.

Kućno praznično veselje

Roditeljska radost će ove godine biti potpuna, jer će mladi, silom prilika, provesti novogodišnje praznike u svojim domovima. Mjere koje je Ministarstvo zdravlja donjelo zabranjuju proslave i okupljanja na otvorenom i zatvorenom. Stari i mladi će Novu godinu dočekivati u krugu najuže porodice. Ispraćaj 2020. godine biće doživljaj koji ćemo malo kome prepričavati kao najluđu noć.

 

ilustracija (foto: chicagoparent.com)

ilustracija (foto: chicagoparent.com)

Mladi će, uprkos svojim željama, do ponoći odbrojavati iz komfora svoje dnevne sobe. Sagovornici portala RomaNet ne žale zbog toga.

,,Novu godinu ću dočekati kući sa porodicom. Prednost ove cijele godine je da smo mnogo više vremena provodili zajedno i zbližili se, ali bi mi prijalo da mogu napraviti žurku samo sa svojim društvom. Žao mi je što nam barem to nije dopušteno, jer mi se čini da su odrasli imali više propusnica, nego mladi. Nama ništa nije dozvoljeno i mi moramo sve poštovati. Nekako nije fer”, priznaje Ema.

Naši sagovornici su nam odali da njihovi vršnjaci ne priznaju da koronavirus uopšte postoji i da je neka druga igra u pitanju, koji oni sami nisu u stanju da razumiju. Iako su Benjamin i Ema bili na istoj strani sa njima, promijenili su mišljenje onda kada su neki članovi njihovih porodica oboljeli od korona virusa.

,,Moja porodica i ja smo bili zaraženi. U izolaciji smo bili skoro mjesec dana. Prvih nedelju dana izolacije sam uradila sve ono što nisam stigla ili nisam imala vremena da uradim. Ali nisam bila mirne glave, jer sam bila u strahu za svoje roditelje. Na svu sreću svi smo živi i zdravi”, s olakšanjem odgovara Ema.

Uprkos sumnjama u virus, mladi nose maske ponajviše kako bi zaštitili druge.

,,Masku nosim svugdje. Čak je nosim i na mjestima gde nije propisano”, uz osmjeh nam kazuje Benjamin. To, kaže on, radi prije svega radi zaštite svoje porodice, a onda i da zaštiti sebe.

Virus dezinformacija

Sa pandemijom je došla i lavina informacija, koja je do mladih dopirala raznim kanalima. Najvećim dijelom su se informacije distribuirale medijskim putem, pa se prirodno nameće pitanje da li su mladi počeli da posjećuju novinarske portale više nego li naučne stranice, kako bi razumjeli dešavanja u cjelini.

Svjestska zdravstvena organizacija je više puta upućivala na to da planetom haraju jednako koronavirus i lažne vijesti, koje, ukoliko se čitaju zajedno i uzimaju za ozbiljno, mogu nanijeti veliku štetu.

,,Od kada je počela pandemija redovno pratim medije. Nije tako bilo prije. Sada svoj dan ne mogu zamisliti bez ulaska na više crnogorskih portala. Moram priznati da otud i uzimam najveći dio svojih informacija. Nešto se i ne bavim naučnim radovima. Važno mi je da doznam koje su mjere. A pravila su ista: distanca, dezinfekcija, maska”, kaže Benjamin.

Slično smatra i Ema. “Ja pratim samo informacije u medijima koje se tiču novih mjera”.

 

Snovi o koncertu i utakmicama

Život koji je dobio novi oblik, na neodređeno vrijeme, rezultirao je promjenama navika. Mladi su prilagodljiva bića, pa su i ovoga puta, smatra psihološkinja Joksimović, uspjeli da se uklope i pronađu neku svoju novu stvarnost.

,,Ipak mladi su rezilijenti, sigurno će pronaći svoje načine da ovo prevaziđu tamo gdje mi ni ne slutimo, jer je ovaj svijet svakako više njihov nego naš“, objašnjava za portal RomaNet Joksimović.

U razgovoru sa mladima saznali smo da se nadaju da je ovakav život samo trenutna slika i da se povratak festivalima i sportskim aktivnostima otvorenim za posjetioce očekuje koliko već u narednoj godini.

,,U početku je bilo teško navići se, sada već jesam. Život nam svima ima sad neki ritam. To ne znači da ne maštam o nekom koncertu“, sa smijehom odaje naša sagovornica Ema.

Da izlasci toliko ne fale tvrdi i Vaid koji kaže da ni prije korone nije previše volio da izlazi u kafiće i tako se zabavlja. Njemu je teže padala razdvojenost od djevojke.

„Zaljubio sam se tokom korone. Situacija i zabrane izlazaka su nas sprečavale da se viđamo koliko smo htjeli. Ali sad se situacija malo popravila i mnogo nam je ljepše“.

Jedno je sasvim sigurno jasno, mlade su nadasve društvena bića i u svakom momentu njihova najveća briga treba da budu školske obaveze i zaljubljenost o kojoj pričaju samo najboljim prijateljima. Nadamo se da će 2021. godina donijeti upravo to.

 

Naslovna fotografija preuzeta sa sajta https://www.istockphoto.com/

 

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *