Mentalno zdravlje nije samo odsustvo bolesti već sposobnost da se nosimo sa izazovima, gradimo zdrave odnose i doprinosimo zajednici. Kada je mentalno zdravlje u ravnoteži, možemo jasno razmišljati, izražavati emocije i donositi mudre odluke. Međutim, da bi mentalno zdravlje bilo očuvano, ključno je zadovoljiti osnovne komponente kao što su emocionalna stabilnost, kognitivna jasnoća, socijalna povezanost i fizička aktivnost.
Osnova ličnog i društvenog blagostanja leži u očuvanju mentalnog zdravlja, koje zavisi od brojnih faktora poput socijalne povezanosti i osjećaja pripadnosti. Razna istraživanja u posljednje vrijeme pokazuju kako socijalna isključenost negativno utiče na mentalno zdravlje, narušavajući emocionalnu stabilnost i povećavajući rizik za pojavu psiholoških problema. Socijalna isključenost, s druge strane, može ozbiljno narušiti emocionalnu stabilnost, samopouzdanje i kvalitet života, čineći pojedince posebno ranjivima na mentalne izazove. Razumijevanje povezanosti između mentalnog zdravlja i socijalne uključenosti ključno je za izgradnju pravednijeg i zdravijeg društva.
Mentalno zdravlje nije samo odsustvo bolesti već sposobnost da se nosimo sa izazovima, gradimo zdrave odnose i doprinosimo zajednici. Kada je mentalno zdravlje u ravnoteži, možemo jasno razmišljati, izražavati emocije i donositi mudre odluke. Međutim, da bi mentalno zdravlje bilo očuvano, ključno je zadovoljiti osnovne komponente kao što su emocionalna stabilnost, kognitivna jasnoća, socijalna povezanost i fizička aktivnost.
Socijalna povezanost, u ovom kontekstu, igra ključnu ulogu jer osjećaj pripadnosti zajednici doprinosi unutrašnjem miru i stabilnosti. Kada se taj osjećaj naruši, mentalno zdravlje postaje ugroženo. Socijalna isključenost je proces koji ljude marginalizuje, isključujući ih iz društvenog, ekonomskog i kulturnog života. Ovo je posebno izraženo kod Romske i egipćanske zajednice kao jedne od najugroženijih grupa u društvu. Ova zjednica se često suočava sa diskriminacijom, siromaštvom, nezaposlenošću i lošim stambenim uslovima, što dovodi do ozbiljnih posljedica po njihovo mentalno zdravlje. Marginalizacija stvara osjećaj izolacije, nesigurnosti i bespomoćnosti, koji direktno utiču na emocionalnu stabilnost i kognitivno funkcionisanje.
Na primjer, djeca i mladi iz romske i egipćanske zajednice često su isključeni iz obrazovnog sistema zbog predrasuda ili nedostatka podrške. Ovo narušava njihov osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, što može dovesti do razvoja depresije i anksioznosti. Kada nisu prihvaćeni od strane društva, zajedno sa svakodnevnim borbama za osnovne resurse, doprinosi dugotrajnom stresu koji ima ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje. Siromaštvo, kao dio socijalne isključenosti, dodatno opterećuje mentalno zdravlje kroz izloženost hroničnom stresu kao i loši stambeni uslovi, ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti i stalna borba za preživljavanje. Hronični stres narušava ne samo psihološku otpornost, već i fizičko zdravlje, što dodatno otežava izlazak iz začaranog kruga siromaštva i marginalizacije. Pored toga, stigma i stereotipi s kojima se suočavaju otežavaju ranjenim grupama da zatraže podršku, što ih dodatno udaljava od mogućnosti za mentalni oporavak. Posebno su ugroženi mladi iz marginalizovanih zajednice, koji od ranog uzrasta osjećaju posljedice socijalne isključenosti. Nedostatak obrazovanja i podrške u razvoju socijalnih vještina utiče na njihovu sposobnost da izgrade pozitivan identitet i ojačaju psihološku otpornost. Bez prilike da razvijaju svoje potencijale, mnogi od njih zapadaju u stanje beznađa, što se često reflektuje na njihov psihološki i emocionalni razvoj.
Rješenje za ove probleme leži u stvaranju inkluzivnih politika i programa koji pružaju podršku isključenim zajednicama. Ključno je omogućiti lakši pristup obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenoj zaštiti, kao i raditi na smanjenju stigme koja ih prati. Pružanje psihološke podrške, organizovanje radionica za jačanje socijalnih vještina i promovisanje zajedničkih aktivnosti mogu značajno doprinijeti poboljšanju mentalnog zdravlja. Takođe, važno je edukovati širu zajednicu o značaju inkluzije, kako bi se smanjile predrasude i omogućila integracija. Imajući u vidu koliko socijalna isključenost može ugroziti mentalno zdravlje, posebno je važno da pojedinci koji se suočavaju sa ovim izazovima imaju pristup servisima podrške. Postojanje dostupnih resursa i programa, kao što su Centri za mentalno zdravlje pri Domovima zdravlja pružaju savjetovanje i terapije uz podršku stručnjaka poput psihologa i psihijatara. Nevladine organizacije, poput CAZAS-a nude psihološku podršku, edukativne programe i radionice, često fokusirane na mlade i marginalizovane grupe. Takođe, školski psiholozi pružaju pomoć učenicima u rješavanju emocionalnih i socijalnih izazova. Ovi resursi igraju ključnu ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja i pružanju podrške osobama koje se suočavaju sa socijalnom isključenošću.
Mentalno zdravlje nije samo individualni problem, već i odraz društvenih nepravdi koje treba rješavati. Smanjenje socijalne isključenosti i omogućavanje ravnopravnog učešća ranjivih grupa u društvu ne samo da doprinosi njihovom mentalnom blagostanju, već i jačanju cjelokupnog društva. Inkluzivno društvo je zdravije i prosperitetnije za sve svoje članove, a pružanje podrške najugroženijima temelj je takvog napretka.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta ,,Inkluzivna akcija za integraciju“ koji NVO CAZAS sprovodi u partnerstvu sa NVO Ljubav(Agape) i NVU Hepatitis Crna Gora a finansijski podržava Ministartsvo ljudskih i manjinskih prava.
IZVOR FOTO: NEDELJNIK