U vrijeme prvog talasa Korona virusa, romsko naselje na Vrelima ribničkim bilo je zatvoreno nakon utvrđenog slučaja oboljelog od korona virusa. Najveća nevolja sa pandemijom bila je odluka nadležnih da se zatvori kamp i onemoguće izlasci iz naselja. Sloboda kretanja ograničena, naselje pod budnim okom policije, a mogućnosti da se zaradi – svedene na minimum. Romi su bili primorani da žive u još gorim uslovima, još više odjsečeni od društva i suočeni sa životom na ivici humanitarne katastrofe
Većina romskih porodica širom Crne Gore žive u izdvojenim naseljima gdje često nemaju tekuće vode niti kanalizacije. Pored tradicionalne ugroženosti usljed siromaštva i neregulisanog pravnog statusa, u vrijeme COVID pandemije, bili su dodatno ugrožena grupa. Sloboda kretanja je bila ograničena i cijela naselja su bila zatvorena i odsječena od svijeta. Takav slučaj smo imali u Podgorici, kada je naselje na Vrelima ribničkim bilo zatvoreno zbog jednog registrovanog pacijenta pozitivnog na COVID19.
Zatvoren kamp Konik pod budnim okom policije. Foto: RomaNet portal
Najveća nevolja sa prvim talasom Korona virusa bila je odluka nadležnih da se zatvori kamp i onemoguće izlasci iz naselja. Sloboda kretanja ograničena, naselje pod budnim okom policije, a mogućnosti da se zaradi – minimalne.
Zbog otežanog kretanja mnogi u romskom naselju koji žive od poslova poput sakupljanja sekundarnih sirovina, ili najamničkog rada nisu bili u stanju da zarade za život i izdržavanje porodice.
Šaban Beriša, samohrani otac i mještanin naselja Vrela Ribnička za naš portal je izjavio da nisu mogli ništa da rade, niti zarade.
,,Van kampa nigdje nismo smjeli da izađemo“, kazao je Beriša i dodao da je policija bila na sve strane.
,,Ako izađeš, odma te vrate kući. Ne možeš nigdje da izađeš, niti da radiš, niti da obezbijediš da jedeš, niti da piješ. Ništa.“
Šaban Beriša, mještanin naselja Vrela ribnička. Foto: You Tube / RomaNet portal
Romi žive daleko od dostojanstvenog i sigurnog života. U Podgorici, ali i drugim krajevima zemlje, godinama žive dezintegrisani iz društva i marginalizovani u svakom pogledu. Bilo da su u pitanju naselja u kojima žive, a koja su izdvojena i getoizirana; ili da su u pitanju diskriminisanost po nacionalnoj osnovi, ili tradicionalno siromaštvo i uslovi u kojima žive. Ove činjenice na koje je društvo postalo i gluvo i slijepo, dodatno je naglasila pandemija Korona virusa. Usljed posledica mjera koje su preduzimali nadležni organi, Romi su bili primorani da žive u još gorim uslovima, još marginalizovaniji i suočeni sa životom na ivici humanitarne katastrofe.
Život u kampu
Narušena sloboda kretanja bila je samo još jedan problem, koji je pojačao ostale probleme romske populacije. Život u kranatinu je bio nemoguć i na rubu egzistencije.
,,Više smo bili gladni nego što smo bili kako dolikuje ljudima“, prisjećao se za RomaNet, Alija Huseini.
Svoju situaciju je objasnila i Sadije Bahtiri, kazavši da je samohrana majka i da nema ni posla, niti socijalnog osiguranja.
,,Ja sama ne mogu. Ne radim nigdje, ne primam ništa, jedva živim“, kazala je Sadije.
Usljed nemogućnosti da sami zarade za život, naši sagovornici podsjećaju da su dobijali pomoć. Međutim, ista nije bila dovoljna za potrebe porodica u naselju.
,,Većinu krompira smo bacali jer su bili pokvareni“, kazao je Beriša, a Sadije je konstatovala da je pomoć bila nedovoljna i da je to bio jedini izbor ako se ne želi umrijeti od gladi.
Alija Huseini dodaje da su sa ovakvim nevoljama naučili da se nose, međutim, sa djecom je bilo mnogo teže. Djeca su gladovala i često gladna odlazila na spavanje.
Alija Huseini, Foto: You Tube / RomaNet portal
,,Kad se imalo, jeli su, ali kada nije bilo spavali su gladni. Nismo imali šta drugo da uradimo“, kazao je Huseini.
Čini se da ovaj problem nije prepoznat u javnosti kao ozbiljan iako su se pripadnici romske populacije nalazili na rubu humanitarne katastrofe.
Jedan inficirani, a kamp zatvoren
Glad i odsječenost od svijeta bile su žrtve koje su morali da podnesu zbog navodno velikog rizika da naselje ne bude jedno od žarišta pandemije. Međutim, u kampu skoro da nije bilo inficiranih COVID virusom.
Po riječima Beriše, ni jedan pacijent nije bio u njihovom dijelu kampa. Slično je izjavio i Huseini za naš portal.
,,Mislim da je bio jedan sa porodicom. I tako su nam sve zatvorili i nisu nam dali da mrdnemo“ kazao je on.
Ipak, to nije bio dovoljan razlog da kamp ne ostane zatvoren skoro mjesec dana.
Percepcija javnosti i medijsko izvještavanje
Romi su kao najsiromašnija i najugroženija populacija u Crnoj Gori bili u fokusu javnosti za vrijeme prvog talasa pandemije, ali na žalost u negativnom kontekstu. Čini se da je interesovanje javnosti za život Roma u doba Korone bio više fokusiran na informaciju da li imaju virus i da li predstavljaju opsanost po društvo, nego da li imaju pijaću, vodu, struju i hranu, ili da li im je ugrožena sloboda kretanja.
Tradicionalna odbojnost javnosti prema ovoj populaciji, sistemsko zanemarivanje problema od strane institucija i nedovoljno proaktivno medijsko izvještavanje o srži ovih problema doveli su do toga da javnost i ne prepoznaje ozbiljnost izazova sa kojima se suočavaju Romi, ne samo u Crnoj Gori, već i regionu.
Na medijskom nebu Crne Gore moglo se naći tek nekoliko tekstova u vezi sa ovim problemom, a mahom su objavljivani povodom međunarodnog dana Roma, osmog aprila.
Policija u naselju na Vrelima ribničkim u vrijeme Korona karantina. Foto: You Tube /RomaNet
Da bi pokušali da približe ozbijnost problema sa kojima se Romi suočavaju nekoliko nevladinih organizacija je tim povodom apelovalo, da je od opšteg interesa dodatno povesti računa o Romima u uslovima pandemije i opšteg društvenog stava prema ovoj zajednici.
Među ovim nevladinim organizacijama, najviše se, pored romskih organizacija, istakao i Centar za građansko obrazovanje koji je povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma, ukazao na potrebu hitne pomoći romskoj populaciji u uslovima pandemije novog korona virusa, a imajući u vidu da upravo diskriminacija i marginalizacija ovu društvenu grupu čini posebno ranjivom.
Mađutim, čini se da se ova tema još uvijek nije adekvatno problematizovala u javnosti. Čak i da se opet zatvori neko romsko naselje, a sve su prilike, zaboraviće se, samo će Romi pamtiti.