“Iz nalaza i mišljenja vještaka elektrostruke Rista Lekića je utvrđeno da požar koji je izbio dana 15.02.2024.godine u jednom od objekata romskog naselja ispod brda Volujica u Baru nije izazvala električna struja."
U februaru prošle godine požar je izbio u naselju pod Volujicom u Baru. U ovom tragičnom događaju vatrena stihija je odnjela četriri života od kojih troje maloljetnih. Kenedi Bisljimi, jedan od stanovnika pomenutog naselja prisjetio se horora kojeg su tog nemilog jutra doživjeli svi članovi.
“To je bilo u 3.15, u pola 4, niko neće da upali taj šporet. Ko će da se probudi da upali taj šporet? Zašto? Kad spavamo, u pola noći da se probudimo, to je bilo tačno od struje. Znači, milion posto. Gleda njegova ćerka (ćerka njegovog brata) kako se pali kabal od struje. Onda je brat ustao da ugasi i samo je eksplodiralo. I on je pobjegao. I on je malo izgorio, oko glave. A ono četvoro su ostali unutra kad je eksplodiralo ovo sve”, objašnjava nam Kenedi.
Iako je Kenedi prvobitno smatrao da je požar uzrokovan kvarom u električnim kablovima, istraga je pokazala drugačije. Prema Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru, požar nije bio uzrokovan električnim kvarom, već varnicama iz sulundara ili pregrijavanjem drvenih elemenata.
Da li se nešto promjenilo godinu dana nakon tragedije i zašto su ove porodice napustile smještaj koji im je privremeno bio obezbjeđen na odmaralištu u Ivanovim Koritima nakon požara, naš sagovornik Kenedi Bisljimi, navodi sljedeće: “Napustili smo, pravo da ti kažem, zbog doktora. Nismo imali doktora, nisu bili blizu, zvali smo ih, ali nisu mogli da dođu. I kako da dođemo? Imamo malu djecu, niko nije htio da nam pomogne. Svaki dan jedno dijete kašlje, drugo se guši. Niko nije dolazio.”
Kenedi Besljimi, mještanin naselja pod Volujicom (Izvor: RomaNet)
Ovim porodicama je nedostajala zdravstvena njega pedijatra za njihovu djecu, kaže Kenedi. “Jedan put su bili, više nisu bili. Neke tablete, nešto i to je to. Ako vam treba, kaže nešto, dođete vi sam.
Kenedi, kao i ostale porodice koje su izgubile krov nad glavom, vratili su se u Bar i ulica im bila jedino sklonište.
“Vratili smo se direktno u Bar, po ulicama kod sportskih objekata. Tamo smo se vratili i tamo smo sjedili (boravili) u ovom kombiiju, sva moja djeca su tu spavala“, kaže Kenedi i navodi da su njegova braća spavala napolju, jer nijesu imali gdje drugo. Proveli su par mjeseci u kombiju kod sportskog u Baru.
Iz Ministartsva socijalnog staranja, briga o porodici i demografije ranije su obećali da će svima obezbjediti krov nad glavom. Međutim, na naša pitanja šta su preduzeli po tom pitanju, nijesmo dobili odgovore.
Centar za socijalni rad iz Bara je za ovu petnaestočlanu porodicu obezbjedilo apartman od 20 kvadrata.
“Biljana Pajović iz Centra za socijalni rad nam je pomogla i našla stan. Dala nam je stan da živimo. Evo godinu dana ja živim ovdje, ali što da ti kažem stan ima samo 20 kvadrata. I zato mi pola djece (članovi porodice) spavaju u kombi, pola spavaju gore (u aprtmanu od 20 kvadrata). Ja neću da griješim dušu, socijalno koliko može pomogne”, govori naš sagovornik.
Prema Kenedijevim riječima, njegova supruga je ležala u bolnici nekoliko dana zbog stresa zbog trenutnog socio-ekonomskog položaja.
“Evo mi supruga u bolnicu. Jesi vidjela slike, jesam ti pokazao sve. Evo tri dana leži tamo u bolnicu zbog djece što ih gleda u ovakvom stanju”, dodaje on.
On nije u finansijskoj mogućnosti da obezbjedi svojoj porodici veći smještaj jer stanodavci traže unaprijed određenu sumu novca koju on ne može priuštiti. Dodatno, njegovo loše zdravstveno stanje mu ne dozvoljava da radi teške fizičke poslove.
“Ako nađeš ovdje neki smještaj, oni (stanodavci) ti traže unaprijed da platiš dvije, tri hiljade za pet, šest mjeseci. Po pesto eura ti traže mjesečno. Nigdje ne radim. Ne mogu da radim, jednostavno. Kako da radim kad se gušim? Sekiracije imam dovoljno.”
Nažalost, ovo nije jedini problem sa kojim se Kenedi i njegova porodica suočavaju. On ističe da neprijatnih situacija ne fali ni od strane komšija i da im komšije ne daju mira i stalno se žale na njih. „Ništa ne radimo, a oni i dalje dolaze i žale se”, priča Kenedi.
Ljiljana Vujović iz NVU „Žene Bara“, ovoj porodici pomaže tako što im povremeno obezbjedi obrok, iako bi njima značilo da obrok imaju svakim danom. “Ne, ne idemo svaki dan. Samo kad me zove „Ajde Kenedi, imamo nešto za tebe“. Daje nam brašno, luk, krompir. Ovim putem se zahvaljujem i njoj.”
Iz Centra za socijalni rad su im najavili da će Opština Bar da obezbjedi zemljište i sagradi kuće za porodice. Međutim, naš sagovornik kaže da su odbili. “Da, tamo su htjeli. Biljana nam kaže: „Tu će da vam sagrade ako vam se svidja.“ Mi smo rekli da ne možemo, nismo htjeli. Nema ni prodavnice, ni niko živ, ni mrtvi nijesu bili tamo.“
Kenedi ima poruku za društvo, a posebno za državu. Sve što želi je normalan život: “Pa kao država što živi, u Opštinu što imaju svoje kuće i mi da imamo nešto. Da imamo krov nad glavom, kao oni što imaju i mi želimo to, a ne da sjedimo po ulicama, da patimo.”
U nastavku pogledajte video prilog: