„Naša djeca to jest romska i egipćanska djeca uvek poštuju šta im govore stariji ljudi (otac, majka ,djed, baba), a ja naravno mislim da je to baš velika greška. Ja ne bih dozvolio da to bude dio tradicije, posebno ne u u ovom sadašnjem vremenu. Moramo se protiviti toj nepravdu nad djecom, zbog ranog stupanja u brak. To su samo djeca”, kaže Sebastijan Bajra učenik srednje građevinske škole u Podgorici.
Romska zajednica i danas živi po određenim normama i pravilima koja se u savremenom društvu posmatraju kao prepreka na putu njihove potpune socijalne inkluzije. Tradicija ovog naroda zaista jeste bogata i nju čine mnogobrojne vrijednosti materijalne i duhovne kulture poput jezika, običaja, umjetnosti, načina života, normi ponašanja. Međutim, ono što romsku zajednicu još uvijek drži na margini a njenim brojnim članovima krši osnovna ljudska prava, jeste tradicionalizam kao uporno insistiranje na starom uprkos promjenama koje se dešavaju u društvu.
Etnološkinja Vesna Delić smatra da tradicija nije otežavajuća okolnost za inkluziju Roma, već je glavni problem tumačenje tradicije od strane pripadnika romske zajednice, ali prije svega ljudi koji romskoj zajednici ne pripadaju. Moramo, kako kaže, uvijek praviti razliku između tradicije i tradicionalizma, onoga što je prihvatljivo i onoga što nije.
Vesna Rasulić Delić, etnološkinja (Fotografija: Privatna arhiva)
„Poslednjih godina mi smo svjedoci, barem oni koji to žele da vide, da se u romskoj zajednici mnogo toga promijenilo. Na primjer, emancipacija mladih Roma i Romkinja i modernizacija društva u cjelini je uticala na brže promjene u romskom društvu. Međutim, ono što uvek moramo da imamo na umu da su sve to kompleksni socijalni procesi i da se ništa ne može uraditi „preko noći“.
Tradicija proizvodi određene poteškoće, kaže Delić, ali svakako da nije jedini faktor sporije inkluzije Roma u naše društvo.
Tradicionalizam romske zajednice mnogi vide u pojavama poput maloljetničkih brakova, zabrane obrazovanja za djevojčice, dječijeg rada ili diskriminacije žena. Osim toga u romskoj porodici i dalje je snažno prisutan patrijarhalni sistem odnosa u kojima muškarci imaju glavnu riječ.
O tome na koji način gledaju na tradiciju i da li prepoznaju njenu tamnu stranu razgovarali smo sa srednjoškolcima iz romske zajednice u Podgorici.
Maloljetnički brakovi – prepreka za uspjeh
Majda Malješaj, učenica medicinske škole u Podgorici, kao jednu od loših stvari u tradiciji svog naroda vidi maloljetničke brakove koji onemogućavaju da djeca do kraja razviju sve svoje potencijale.
Majda Malješaj (Fotografija: Privatna arhiva)
“Desi se da roditelji pošalju djecu u školu i poslije ih ispišu i ožene ili udaju za novac. Strogo sam protiv toga, a država ne reaguje na to. Žao mi je sto mlade djevojke i mladi momci ne završe cijelu školu nego se muče i jedva sastavljau kraj sa krajem”.
I ona je, kaže, imala ponuda za brak, ali je njena majka to odbijala i usmjeravala je na obrazovanje zbog čega joj je zahvalna.
Za Selmu Drini učenicu ekonomske škole, pogrešno je maloljetničke brakove smatrati kao jednu od glavnih odlika romske tradicije jer to po njenom mišljenju nije pravilo u zajednici.
Selma Drini (Fotografija: portal RomaNet)
“Mnogi smatraju da je stupanje u maloljetnički brak dio romske tradicije. Ja se ne slažem sa time. Tačno da postoje porodice koje misle da je nejbolje za njihovo dijete da rano stupaju u braku, ali s druge strane postoje one porodice, odnosno roditelji, koji znaju da ugovoreni brak ne vodi ka ničemu pozitivno,i oni koji podstiču svoju dijecu na obrazovanje i poštuju njihove odluke”.
Za Muhameda Ahmetaja, učenika Srednje ekonomske škole, malojetnički brakovi nijesu stvar volje djece već nametanje od strane roditelja kojim se uskraćuju za djetinjstvo i normalan život.
Muhamed Ahmetaj (Fotografija: Privatna arhiva)
“Ovakvi brakovi shvaćeni su sa razlogom kao romska tradicija zato što se u romskoj populaciji to često radilo a nastavlja se i danas za razliku od drugih zajednica”, kaže Muhamed.
Porodicu planirati prema mogućnostima
Jedno od obilježja romske populacije gdje god da se nalaze su proširene porodice sa velikim brojem djece. To proizilazi iz njihovog shvatanja da su djeca bogatstvo I da ih treba imati što više.S druge strane naučnici, istraživači i civilni sektor u tome vide jedan od faktora koji otežava egzistenciju tih porodica. Odgovori naših sagovornika nam kazuju da je došlo do promjena u stavovima mladih u odnosu na brojnost porodice. Novije generacije u prvi plan stavljaju materijalne mogućnosti i uslove pa tek onda stvaranje porodice.
Naša sagovornica Majda smatra da je puno djece zaista lijepa stvar, ali da bi najprije trebalo obezbijediti uslove da se ta djeca potpuno normalno razvijaju i podižu.
“U današnje vrijeme neke žene ne zaslužuju da budu majke ili muškarci da budu očevi. Rađaju djecu i ostave u dom il šalju da prose za njih. Meni je žao kad sam vidjela dijete malo od svega pet godina i prosi jer roditelji nemaju od čega da održavaju djecu”.
Njena drugarica Selma dijeli isto mišljenje u odnosu na broj djece koje Romkinje rađaju.
“Pa svakako da postoje oni ljudi koji žele da imaju veći broj dijece i to je meni potpuno prihvatljivo.Ali, nije u redu da djeca rađaju djecu. Moraju postojati uslovi. Prije svega da sačekaju malo da postanu punoljetni, samim tim da se obrazuju pa da se zaposle”.
Sebastijan Bajra učenik srednje građevinske škole, nema ništa protiv ove tradicije romske zajednice, ali smatra da djecu treba usmjeravati na školovanj.
Sebastijan Bajra (Fotografija: Privatna arhiva)
“Djecu treba obrazovati i to ne samo da završe osnovno već i dalje školovanje. Jer smatram daje to jedini način da se pobjegne iz materijalno teške situacije. Jedini način na koji bi mnogi kasnije mogli imati više djece i s lakoćom ih podizati”.
Stariji još uvijek imaju glavnu riječ
Budući da u romskoj porodici i zajednici još uvijek živi patrijarhalni sistem vrijednosti položaj starijih članova porodice je dominantan. Žene i djeca uglavnom poštuju ono što muškarci odluče.
Sebastijan Bajra kaže da u romskoj porodici djeca još uvijek veoma poštuju starije članove koji uglavnom donose sve odluke važne za porodicu.
“Naša djeca mnogo poštuju starije ljude. Pa zbog toga ne žele da se pobune za neku svoju odluku i zato u većini porodica odluke donose roditelji. Često su mladi spremni da prećute i prihvate ono što stariji kažu iz velikog poštovanja Ili straha od sukoba sa svojom porodicom”.
S druge strane Selma smatra da su odrasli u svojim odlukama uvijek vođeni najboljim interesom djeteta i da u romskoj zajednici prema njima postoji ogromno poštovanje. Ipak, kako kaže, ne treba potpuno i slijepo vjerovati u sud starijih.
“Vjerujem da svi roditelji, bez obzira da li su iz naše zajednice žele samo dobro svojoj dijeci, shodno tome smatram da treba uzimati u obzir sta stariji kažu,ali s druge strane ipak ne treba u potpunosti menjati svoje odluke zbog nečije druge odluke”.
Ona za razliku od mnogih u zajednici svoje odluke donosi u dogovoru sa roditeljima pa je tako i upisala srednju školu.
Ni za Muhameda glas starijih nije nužno nešto negativno i protivno interesu djeteta. On smatra da je stariji čovjek uvjek iskusniji, i zato, ako je njegov predlog dobar treba ga objeručke prihvatiti.
“Ipak ne treba uvijek za neuspjeh djeteta kriviti starije članove porodice ili njegove roditelje. Nekada na neuspjeh utiču i druge okolnosti kao što je na primjer nasilje u školi i slično”, kaže Muhamed.
Romski lideri ne treba da odlučuju u ime cijele zajednice
Jedan od negativnih elemenata koji se veže za tradiciju romskog naroda je postojanje tzv. Romskih lidera koji neformalno vladaju lokalnim zajednicama i često odlučuju u ime svih. Postoje mišljenja da ovi lideri učestvuju u organizovanju maloljetničkih brakova, da su produžena ruka političkih partija kojom one manipulišu stanovništvom u vrijeme izbora, te da mnoge stvari zavise od njih.
Selma Drini ističe da nikada nebi dozvolila nekome ko je sam sebe nazvao liderom da odlučuje za mene ili za sve nas.
“Crna Gora je demokratska država. Šta to znači? To znači da nije autokratska država, i smatram da je nedopustivo da mi kao mladi ljudi dopustimo nekom samozvanom “lideru” da odlučuje u nase ime i za sve nas”.
Ona smatra da su to “samozvani lideri” zato što ih zajednica ne bira ali da su zahvaljujući podršci pojedinaca u zajednici u mogućnosti da odlučuju o tuđim izborima i odlukama .
Za razliku od Selme, Sebastijan vjeruje da su vremena lidera prošla i da oni više nijesu toliko značajni za život zajednice.
“Pa ja mislim da to više ne postoji. To je nekad bilo i baš je bilo bitno, ali sad toga nema koliko ja znam. Oni daju svoja mišljenja da li da se nešto uradi ili ne, ali za ljude više nije toliko bitna njegova riječ. Kada je neko baš odlučan on radi po svome”.
Promjene neće ugroziti identitet Roma
Promjene su već zahvatile romsku zajednicu što pokazuje sve veći broj obrazovanih mladih ljudi, promjene u njihovom ponašanju, odstupanje od nekih utvrđenih modela ponašanja.
Vesna Delić smatra da su promjene neminovne jer nijedna tradicija nije statična.
„Međutim, to ne znači da ukoliko dolazi do promjene da zajednica nužno napušta svoje tradicionalne vrijednosti i određen model ponašanja, odnosno to ne znači da napušta samu sebe. Ne, ona se samo prilagođava i modifikuje, dok samo etničko jezgro u većini slučajeva ostaje skoro pa netaknuto“.
Na osnovu istraživanja koja je vršila u romskoj zajednici, Delić zaključuje da ipak ne dolazi do gubitka identiteta ove etničke grupe.
„Naime, iako marginalne i po nepisanom pravilu definisane kao tradicionalne zajednice, Romi nijesu imuni na uticaje koji su rezultat procesa koji se dešavaju van njihovih grupa. Samim tim, sve ovo vrijeme oni se mijenjaju i prilagođavaju novim socijalnim i ekonomskim situacijama, i koriste savremene elemente koje inkorpiraju u svoje, već postojeće, društvene strukture“.
Romi su, kaže ona, svjesni promjena koje su pokrenute iz same zajednice, kao i da će se one odraziti na njihove sisteme i strukture, ali u isto vrijeme traže mehanizme kako bi našli kompromis između sukobljenih strana kako ne izgubili svoje MI.
Add a Comment
You must be logged in to post a comment