BLOG

Nardi-Ahmetović-696x464

Strah od zaborava romskog jezika

Kao mlada osoba kojoj je osporeno pravo da uči i razvija svoje znanje na maternjim jeziku, teško mi je palo što je moje pravo ugroženo, iako mi je po Ustavu Crne Gore zagarantovano da mogu učiti na svom jeziku. Jezik je sredstvo za komunikaciju i obilježje jednog naroda, a posebno romskom narodu koji je uspio da sačuva jezik i nakon 1000 godina od odlaska iz Indije.

Kada sam došao sa sedam godina u Crnu Goru iz Italije, znao sam samo romski i italjanski jezik i bilo mi je veoma teško da se uklopim u crnogorski školski sistem pa sam skoro dvije godine osnovne škole izgubio. Vremenom sam počeo da pohađam osnovnu školu koju sam i uspješno završio i nastavio u srednjoj.

Nijesam bio zadovoljan sa nastavnim predmetima u osnovnoj školi, ali ni u srednjoj. Nijesam ni u jednom udžbeniku pročitao ništa o mom narodu. Osjećaj je kao da nijeste tu! Da ne pripadate nijednoj državi, da nijeste dostojni da bilo šta kažete drugim ljudima o svom narodu. Stoga smatram da smo još uvijek diskriminisani po mnogim pitanjima, a posebno kada nemate pravo da to učite na svom maternjem jeziku. Nadam se da ćemo u Crnoj Gori dobiti priliku da učimo i budemo ravnopravni sa drugim narodom koji su manjina.

U Crnoj Gori od 2015. godine objavljen romsko crnogorski riječnik. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina su 5. novembra 2019. godine organizovali konferenciju na kojoj su obećali da će Crna Gora raditi na očuvanju romskog jezika i njegovog uvođenja u crnogorskom obrazovnom sistemu.

Nakon godinu dana, ni riječi nema od preporuka koje su donešene na ovoj konferenciji. To nije ništa drugo do najboljeg pokazatelja da smo lideri u region da obećavamo, a da najmanje radimo. Zbog toga, između ostalog, možda i dajemo povoda drugima da na naš račun pričaju viceve kako smo lijeni. Dok sve zemlje u region imaju na neki način romski jezik u obrazovnom sistemu mi samo pričamo kako treba da ga uvedemo. Danas smo imali priliku da čujemo predstavnicu Ministarstva za ljudska i manjinska prava kako poručuje Romima da oni treba da gaje, čuvaju i razvijaju romski jezik. Moje pitanje glasi, kako? Kako gospođo kad nam ne dajete mogućnost za to?

Imam osjećaj da mladi postepeno zaboravaljaju svoj jezik i uopšte običaje koji su starovijeknovni. Kada pokušavam da okupim mlade koji su iz romske zajednice, oni se izjašnjavaju kao Romi, ali većina njih ne govore i ne služe se sa romskim jezikom. Ali, naši preci sačuvali u svim nedaćama i ratovima, gdje je bilo zabranjeno da se koristi romski jezik i zbog toga sam im zahvalan i ponosan sam na njih. No, ipak me je strah da se jezik postepeno gasi i zaboravlja. Mi kao mladi i dio ove države koja je demokratska moramo svim snagama zajedno da radimo i stvorimo kadar koji će raditi na očuvanju i promociji romskog jezika.

Romski jezik spada u indo-arijsku grupu indoevropskih jezika. U romskom jeziku ima više dijalekata, literatura kaže čak 17, a jednom sam od profesora dr. Ljatifa Demir čuo da postoje samo vlaški i nevlaški dialekat. Najčešći dijalekti su inače gurbetski i arlijski na našim prostorima koji spadaju u vlašku grupu. Arlije i Gurbeti se odlično međusobno sporazumevaju.

No, što ćemo sa institucijama koje nas ne razumiju? E, ne znam…

Srećan vam dan romskog jezika. Baxtalo!

 

Nardi Ahhmetović, romski aktivista

Comments are closed.