„Ovdje postoji škola do petog razreda. Ima nekoliko djece koja ne idu uopšte u školu. Opterećeni su raznim problemima, teško se živi. Kad djeca završe peti razred nemaju mogućnosti za dalje školovanje u Budvu ili u Radanovićima. Problem je što nema prevoza, a roditelji nemaju mogućnosti da šalju djecu u školu.“
Četrdesetak učenika iz romskog naselja Palestina pohađa osnovnu školu do petog razreda u Lastvi Grbaljskoj. Za dalje školovanje potreban je prevoz do škola u Budvi ili Radanovićima. To je za sada nemoguće jer porodice ne mogu same da obezbijede prevoz, a država odnosno Ministarstvo prosvjete nije učinila ništa da riješi ovaj problem.
Kako je za naš portal kazao Skender Neziraj, direktor NVO REakcija i predstavnik naselja Palestina, romska i egipćanska djeca idu redovno u školu do petog razreda, jer je škola blizu. Problem se javlja kad djeca treba da nastave dalje.
Skender Neziraj (foto:Enis Eminović)
„Imamo tu veliki problem za školu. Ovdje u Lastvu postoji škola do petog razreda. Ima nekoliko djece koja ne idu uopšte u školu. Opterećeni su raznim problemima, teško se živi. Ali ima jedno 30-40 đaka koji idu u ovu školu do petog razreda. Ali kad završe peti razred nemaju mogućnosti za dalje školovanje u Budvu ili u Radanovićima. Problem je što nema prevoza, a roditelji nemaju mogućniosti da šalju djecu u školu. Sedam kilometara je do Budve, a do Radanovića 7-8 kilometara“.
Na problem prevoza, kako kaže Neziraj, nadovezuju se i drugi problemi koji otežavaju obrazovanje djece iz ovog naselja.
„Porodice žive od jedne plate, najčešće iz komunalnog preduzeća. Loše se živi i ne mogu da školuju djecu. Djeca nemaju uslove da uče, nemaju svoju sobu, radni sto. Dalje, naselje je ugroženo klizištem, veliko je i blato, kanalizacije nema. Tako da ne mogu djeca da idu čista u školu. Ali opet idu, do petog razreda. Žao mi je što nema do devetog makar da se završava“.
Djeca iz naselja Palestina (foto:Enis Eminović)
Naš sagovornik kaže da su o ovim problemima upoznati predstavnici Ministarsta prosvjete i Ministarstva za judska i manjinskih prava koji ih obilaze svake godine, i da očekuju da se djeci obezbjedi prevoz.
„Komunicirali smo prošle i pretprošle godine sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava sa gospodinom Sokoljem Beganajem i Ministarstvom prosvjete. Pričali smo oko toga, ali ništa se nije desilo“.
Ministarstvo prosvjete, kako nam je kazao Neziraj, obezbijedilo je knjige do petog razreda za sve učenike iz naselja.
„Dobili su nove knjige. Školski pribor su dobili prvaci i čini mi se drugi razred. A što se tiče knjiga sve je u redu“.
Koliko je stanje sa obrazovanjem alarmantno pokazuje i podatak da je do sada samo jedan učenik iz ovog naselja uspio da završi osnovnu školu.
„Do sada je iz ovog naselja samo jedan učenik završio osnovnu školu. Jer nije imao mogućnosti da idu dalje u školu. Započeo je i srednju školu jedno godinu dana, ali nije mogao više, nije imao uslova“.
Djeca iz naselja Palestina nijesu jedina koju prevoz sprečava da pohađaju školu. Podgorički osnovci iz romske zajednice ostali su ove školske godine uskraćeni za prevoz što će se odraziti na njihov uspjeh.
Država je kroz Strategiju za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana 2016-2020 postavila kao jedan od ciljeva smanjenje drop-outa romskih učenika između ostalog i obezbjeđivanjem školskog. Odgovornost za obezbjeđivanje prevoza djece preuzelo je Ministarstvo prosvjete. U tu svrhu je planirano kreiranje plana autobuskih linija za prevoz djece te identifikovanje linija i organizacija prevoza. Na terenu, kako kažu naši sagovornici iz Palestine, ništa od ovoga ne postoji.
Da je prevoz glavna prepreka obrazovanju djece potvrdio je i Agim Saku, mještanin Palestine u čijoj porodici dvoje djece ide u školu.
Agim Saku (foto:Enis Eminović)
„Mi imamo neku decu, negdje oko 20 njih koji idu u osnovnu školu. Jasam sad na odmor i vodim svoje unuke u školu. Ali kad bi oni odavde počeli ili u Kotor ili u Budvu trebao bi neki prevoz. To bi trebala ili opština ili neki donator da se nađe da to radi. Ne znam kome da se obratimo. Ostavljeni smo na milost i nemilost“.
Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava (MLJMP) kažu da su upoznati sa problemima stanovnika Palestine, ali da bi reagovali moraju, kako kažu, dobiti zvaničan zahtjev roditelja učenika.
Predstavnici ovog Ministarstva su, kažu, tokom 2019. godine imali više sastanaka vezano za motivaciju roditelja romske i egipćanske zajednice da upisuju svoju djecu u osnovne i srednje škole, ali i visoko obrazovanje.
“Jedan od sastanaka je održan i u područnom odjeljenju u Lastvi Grbaljskoj. Sastanku su prisustvovali i predstavnici dvije NVO, Skender Neziraj i Sadrijaj Mustafa. Tom prilikom je od strane navedenih NVO izložen navedeni problem i dogovoreno je da se navedene NVO obrate Ministarstvu prosvjete i MLJMP zvaničnim dopisom i da u istom opišu navedeni problem uz sve detalje (udaljenost naselja do matične škole, da li postoji bezbjedna pješačka staza od naselja do matične škole, broj učenika)”.
Međutim, iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava navode da nijesu primili zvaničan zahtjev povodom ovog problema.
logotip Ministarstva za ljudska i manjinska prava
“Nakon što dobijemo navedeni zahtjev, u najkraćem mogućem roku ćemo se obratiti Ministarstvu prosvjete i organizovati sastanak sa predstavnicima pomenutog resora u cilju iznalaženja rješenja za navedeni problem”, saopšteno je portalu RomaNet iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava.
Resor prosvjete nije nam pružio odgovore na pitanja koja smo im poslali povodom ovog problema.
Skender Neziraj iz NVO REakcija, potvrdio je portalu RomaNet da nijesu zvanično podsnosili zahtjeve obzirom da su predstavnici Ministarstva prosvjete takođe upoznati sa problemom neorganizovanog prevoza tokom organizovanja posjete školi u Lastva Grbaljskoj.
Rano napuštanje obrazovanja ostavlja djecu iz Palestine bez mogućnosti da napreduju i nađu svoju budućnost na nekom boljem mjestu, smatra Neziraj. Bez obrazovanja se ne može očekivati njihovo uključivanje u društvo.
„Za jedno dijete koje se rodi ovdje u naselju po mojem mišljenju ne očekujem previše. Pod broj jedan ne može da se školuje, drugo nema perspektivu. Ima da bude nazad možda 50 godina nego druga djeca. Zato što mi kao roditelji nemamo mogućnosti da školujemo djecu. Da budu đeca sa društvom kako treba, da izađu negđe dalje od naselje. U grad možda jednom godišnje idu. Tako da je veliki problem“.