„Ne morate da platite ni peni da kuvate sa koprivom i bijelim lukom koje uberete, na primjer. A to je prijetnja, jer kuda ide kapitalizam?"
Romska hrana širom svijeta dijeli osnovne principe, koji variraju u zavisnosti od posebnih sezonskih i društvenih konteksta u koji su postali ugrađeni. Recepti su takođe često jednostavni zbog ekonomskih ograničenja i pristupa resursima, ali su uvijek srdačni, velikodušni i održivi
Rut, omladinska radnica iz Britanije na ličnom je putu da otkrije svoje romske korijene. Kada je imala 12 godina, njen djed je umirao od raka pluća. Odlučio je da konačno otkrije svoj romski identitet, pa samim tim i identitet šire porodice, koji je krio cijelog života.
Rut je preduzela korake da se ponovo poveže sa romskom zajednicom, koju opisuje kao da joj daje osećaj „dolaska kući“.
Nakon gubitaka djeda, stekla je širu porodicu, onu koja odražava „njegov humor i načine poštovanja i ophođenja prema drugima“.Uzimajući trag iz jednog od svojih najranijih sjećanja na to da njen djed kuva tost na otvorenoj vatri, Rut takođe pronalazi put nazad kroz hranu.
„Kuvanje je jedan od poslednjih ostataka naše kulture. Kada pomislimo na otpor, to nije samo podizanje oružja ili borba. To je opstanak stvari kao što su recepti i pričanje priča. Možete da radite šta želite da izbrišete nečiji način života, ali ne možete da kontrolišete kako neko kuva“, kaže ona.
U seriji podkasta ,,The Romani Tea Room”, Nicoleta Calin opisuje načine na koje romska hrana prikazuje „prilagođavanje, putovanja, otpornost i teškoće“.
Ova hrana uključuje obilne porcije variva sa knedlama koje se nekada kuvalo u kazanima na otvorenoj vatri. Pita od zeca i puding od pekmeza su druga popularna jela.
Rut se pita da li je sposobnost Roma da budu samodovoljni – u vještinama traženja hrane, lova i zarade – jedan od razloga zašto se na njih gleda kao na prijetnju društvu. „Ne morate da platite ni peni da kuvate sa koprivom i bijelim lukom koje uberete, na primjer. A to je prijetnja, jer kuda ide kapitalizam?”
Rut i njen muž vole da traže pečurke. Takođe prave vino od onoga što je u sezoni, kao što su šljive. Čak su pravili i medovinu od trešnjinog cvijeta.
Nana Varei, Romkinja i jedna od administratorki Fejsbuk grupe Putnik i Romski recepti i savjeti, kaže da joj se jedna od najljepših uspomena na detinjstvo dogodila za stolom za večeru. „Živjeli smo pored mora, tako da je moj tata uvijek spremao špage i uvijek smo jeli ribu. Osim ako nismo imali sreće i da je uhvatio zeca!”.
Rut primećuje da, suočene sa prisilnom romskom asimilacijom, Fejsbuk grupe postaju još jedna arhiva istorije.„Toliko sam naučila od ovih grupa. Ljudi jedni druge zovu tetka, ujak ili rođak – to je zaista toplo”, rekla je ona.
Izvor: pastemagazine.com