,,Čini mi se da se u široj javnosti stiče utisak o, u antropoligiji to volimo da nazovemo, okamenjenoj tradiciji i o narodu koji nije dio savremenih tokova što svakako nije tačno. Kad pogledate medije, kako se predstavlja ta zajednica, način života, materijalna kultura itd, dešava se da u javnosti ostaje stalno taj stereotip o Romima kao o onima koji su stekli još naši pradjedovi o njima. Čini mi se da se malo toga promijenilo“.
U okviru nedavno obilježenih međunarodnog dana i nedjelje Roma, u organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i romske organizacije mladih ,,Koračajte sa nama – Phiren Amenca” održano je predavanje na temu ,,Tradicija, kultura i istorija Roma u Crnoj Gori, izazovi i perspektive“.
Na predavanju su govorili dr Vesna Rasulić Delić, etnološkinja i antropološkinja, Elvis Beriša, izvršni direktor Romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca” i Senad Sejdović, potpredsjednik Savjeta Roma u Crnoj Gori. Moderator predavanja je bio novinar Miomir Maroš.
Pored glavne teme, govornici su se dotakli i samog značaja datuma 8. aprila i prvog romskog Kongresa, romskog jezika i njegove standardizacije, heterogenosti romske etničke grupe, te sterotipa o Romima kako kroz društveni život, tako i kroz akademske pristupe.
Beriša: Unapređenje obrazovanja Roma kao ključni korak
Čestitavši međunarodni dan Roma, izvršni direktor NVO “Koračajte sa nama – Phiren Amenca” je poželio da u narednom periodu romska zajednica ima što više pozitivnih rezultata iz svih oblasti života, a pogotovo iz oblasti obrazovanja.
,,Smatramo da je obrazovanje jedini način i da samo uz obrazovanje možemo promijeniti stanje i u svim drugim oblastima“, kazao je Beriša.
On je primijetio da je i ,,sama romska zajednica, deceniju unazad uz napore i države i civilnog sektora, značajno promijenila i pristup i stav prema bitnim oblastima kao što je obrazovanje“.
Kako je kazao, romska zajednica je postala svjesna značaja obrazovanja, ali ono što bi trebalo označiti jeste karika podrške cjelokupnog društva.
,,Ne možemo na ovaj dan biti spremni i zadovoljni da obilježimo ovaj dan jer i dalje imamo djecu koja su van školskog sistema, djecu koja žive i rade na ulici; imamo porodice sa članovima koji nemaju pravni status“, kazao je Beriša.
Beriša je nastavak svog izlaganja posvetio značaju prvog romskog Kongresa i dao istorijski osvrt na život romske kulturne i etničke zajednice na ovim prostorima.
Značaj prvog romskog Kongresa
,,Taj kogres je organizovan u predgrađu Londona i to je bio prvi značajniji korak da se Romi iz svijeta okupe i sve značajne ličnosti ovog naroda da bi se pokušalo da se glas Roma ujedini i da se izbore za ono što im slijedi: jednaka prava i uživanje tih prava koja su im garantovana“, izložio je Elvis Beriša ispred organizacije Phiren Amenca – Koračajte sa nama.
Prvi svjetski kongres Roma je bitan, kako kaže Beriša, ,,zbog toga što mi danas ne bi bili ovdje da taj kongres nije održan i što su na tom kongresu donijete bitne odluke za romsku zajednicu, a jedna od njih je da se pripadnici romskog naroda zvanično nazivaju Romi.“
Nasuprot ovom terminu, Beriša je podsjetio na pežorativni termin koji se ne koristi samo u Crnoj Gori već i u svim zemljama u kojima koriste Romi.
,,Termin Ciganin je termin koji se koristio i prije 1971. godine i koji će se, vjerujemo koristiti i dalje. Međutim, sve dok je nas koji imamo obavezu i priliku da učimo i širimo naše znanje, pružaćemo dodatni napor kako bismo nivo korišćenja ovogo negativnog termina sveli na minimum.“
Antropologija svakodnevice kao bitan istraživački pristup
Vesna Rasulić Delić, autorka knjige ,,Otvorena vrata – antropoliški pristup Romima i Egipćanima u Crnoj Gori“ sugeriše da naglasak u istraživanju romske zajednice u Crnoj Gori, ali i okruženju, treba, između ostalog, staviti na proslavljanje različitih praznika. Ona prepoznaje značaj tradicije, kulture i praznika koji se praznuju u zajednici kao bitan indikator istraživanja te zajednice.
Antropološkinja Vesna Rasulić Delić
,,Ono što je vrlo važno kada je riječ o romskoj kulturi, jeste da je potrebno pratiti sve običaje, praznike i sve kulturne elemente i pratiti njihov razvoj i promjene, i bilježiti kako bi ostalo svjedočanstvo da se ne bi opet za trideset godina šta se desilo sa Romima u Crnoj Gori i zašto o njima ništa ne znamo.“
Kako je primiejtila, danas zbog nezapisane istorije, često tapkamo u mraku.
,,Tamo gdje su istoričari nemoćni, potrebni su antropolozi da rekonstruišu stvarnost i prošlost koja je bila, na osnovu sadašnjeg stanja i stavova ljudi koji danas žive“, kazala je Delić.
,,Kako bi ostalo što više zapisa potrebno je i što više insistirati na praćenju onih kulturnih elemenata koji su vezani na primjer za svakodnevicu. Npr, šta rade mladi Romi ako su nezaposleni, kako provode dane, šta rade žene; da li se nešto promijenilo? Da li je muzika, da li je internet, da li je virtuelni svijet uticao na realnost Roma u Crnoj Gori, a mogu vam reći, na osnovu mojih istraživanja da itekako jeste.“
Takođe, Delić je napomenula da je bitno pratiti uticaj globalizacije na manjinske mikro-zajednice.
Postsocijalistička tranzicija i Romi
Po riječima Delić Rasulič, čija doktorska disertacija nosi naziv ,,Etnički identitet Roma u procesu tranzicije u Crnoj Gori“, navodi da je veoma bitan i uticaj tranzicije na Rome.
,,Na primjer, ukoliko je otvoreno previše tržnih sredstava usljed čega buvljak ne može više da radi, šta se onda dešava sa Romima kojima je to glavni izvor prihoda. Ili kada je došlo do promjene valute, kada je marka zamijenjena eurom itd. sve su to promjene koje su uticale na život, ali i na kulturu ljudi koji borave u romskoj zajednici.“
Delić napominje zašto je i važno pristupati ovako istraživanju života i kulture romske i egipćanske zajednice:
,,Što na bolji način predstavimo kompleksnost kulture Roma, koja je od strane većine negativno percipirana, smatram da ćemo moći najzad da rušimo tu lošu sliku o Romima koja je davno od strane većine napravljena“, istakla je Delić.
Stereotipne slike o Romima i u akademskom svijetu
Negativna i stereotipna slika o Romima, kako svjedoči Delić, napravljena i u dvadesetom vijeku, između ostalog, od strane prvih istraživača o Romima.
,,Na primjer, Tihomir Đorđević, srbijanski etnolog koji je bio prvi antropolog koji je doktorirao na temu Roma odbranivši svoj doktorat u Njemačkoj.“
Đorđević je, kako kaže Delić, imao etnografski vrlo značajnu studiju.
,,Obuhvatio je Rome na čitavom prostoru bivše Jugoslavije, međutim čitajući tu građu, mogu se naći diskutabilne analize koje su više lične, a Romi su stereotipno okarakterisani“, navodi ova antropološkinja.
Delić i navela i primjer Đorđevićevog stereotipnog opisivanja Roma i njihovog načina života.
,,U Nišu i svim varošima u novim krajevima Srbije, Cigani su nosači tereta, esnafa i prtljaga. Oni po čitav bogovetni dan stoje, sjede ili leže na ulici čekajući priliku da što prenesu ili da inače što poslušaju i time što zasluže. Ali, Cigani ne rade svoj posao kao drugi ljudi toga zanimanja već po malo, tek da mogu živjeti, a stalne i veće poslove i kad im se plati i kad se mole, neće da rade. Takvi su i oni po drugim varošima na istoku balkanskog poluostrva“, izvod je iz Đorđevićeve knjige.
Stereotipi i o običajima Roma
Drugi izvod iz Đorđevićeve studije se odnosi na tradiciju Roma u kojem Đorđević navodi sledeće:
,,Ja sam na drugom mjestu pomenuo da sam uočio da Cigani rado prihvataju tuđe običaje i vrše ih kao svoje. Oni prihvataju i one običaje koji su, od naroda sa kojim su živjeli, preživjeli, ili kod kojih postepeno izumiru pa ih na svoj način dotjeruju, krpe, unakažavaju i dalje održavaju kao svoje dok potpuno i među njima ne iščeznu, od prilike onako kao što čine sa tuđim starim iznošenim odijelom dok se poptuno ne pocijepa“.
Delić se slaže da je u nauci sasvim legitimno prihvaćena teorija da su Romi, dolazivši u različite krajeve prihvatali običaje, religiju, jezik sredine u koju su se nastanjivali, što ih je u krajnjem slučaju podijelilo u određene sub-grupe koje imaju određene različite subkulturne elemente, ali Delić naglašava da se ne može reći da su oni bez ikakve suštine samo prihvatali i odbacivali kulturne elemente drugih naroda.
,,Ovdje je važno reći da Romi, iako su prihvatali ili odbacivali tuđe elemente, to nikada nije vršeno kao što je Đorđević opisivao – bez neke suštine. Dakle, manjinske zajednice, po mom mišljenju prihvataju elemente kulture na takav način što ih filtriraju i provlače kroz neki kulturološki filter i prilagođavaju svojim strukturama koje već odavno postoje. Pritom, to nije ništa, jednolinijski proces, romska kultura u tom smislu nije homogena, već heterogena“, kazala je Delić.
Promijeniti diskriminatoran pristup Romima
,,Ono što je bitno da znamo kada je u pitanju istorija Roma jeste to da se svi današnji strateški pristupi i napori da se unaprijedi položaj Roma, vežu sa istorijskim pristupom koji je bio diskriminatoran prema romskoj zajednici i koji se pokušava već decenijama unazad ispraviti“, konstatovao je Beriša.
Elvis Beriša, NVO ,,Phiren Amenca – Koračajte sa nama”
On se osvrnuo na činjenicu da često, većinski građani ne razumiju zbog čega Romi uvijek traže dodatna prava i podsjetio da se ne traže dodatna prava ,,već se samo traži da se poštuju Ustavom zagarantovana prava kao i ona u svim međunarodnim dokumentima čija je i Crna Gora potpisnica, čime je pokazano da se želi riješiti pitanje lošeg stanja u romskoj zajednici.
Međutim, kako kaže, to nije dovoljno.
,,Ako pogledamo unazad nekoliko godina, pa i period tokom drugog svjetskog rata, vidjećemo da su zapravo Romi takođe jedna značajna manjina koja je kao narod pretrpjela veliku štetu tokom, Drugog svjetskog rata, ali koji zbog, kako mi kažemo, slabog lobiranja i niskog nivoa obrazovanja tada, a na žalost jednim dijelom i danas, nisu bili u stanju da se danas jasnije govori o šteti koja je nanijeta romskoj zajednici i lošem tretiranju iste“, izjavio je Beriša.
,,Za one koji ne znaju, procjenjuje se da je tokom drugog svjetskog rata bilo više od pet stotina hiljada žrtava iz romske zajednice“, dodao je on.
S tim u vezi, Beriša je primijetio da je i njemu tokom pripreme za ovu prezentaciju bila otežavajuća okolnost što je pristup, za Rome, relevantnoj literaturi veoma slab, što ne bi bilo slučaj da se pripremao z aistorijski pregled Crne Gore.
,,Upravo zbog toga je bitno da i u našem obrazovnom sistemu imamo mogućnost da, ne samo romska djeca, već svi zainteresovani koji žele da znaju ko su to njihove komšije, već kroz školski sistem i urade“, riječi su izvršnog direktora ,,Phiren Amence“.
Romi u Crnoj Gori
U vezi sa romskim i egipćanskim podkulturnim grupama, Delić ukazuje da se u Crnoj Gori prepoznaju sub-grupe na koje su kroz istoriju izvršeni različiti kulturološki uticaji naoda u okruženju. Kada govori o tome, ona napominje da je Crna Gora prostor koji je najkasnije naseljen Romima.
,,Dr Momčilo Lutovac zapisao je da je prvi spomen Roma u teritoriji današnje Crne Gore datira iz XVI vijeka“, kazala je Delić.
Međutim, kazala je ona, ti prvi Romi su se ili asimilovali ili otišli.
,,Ono što je prema tim podacima moglo da se zaključi da su prvi Romi koji su naseljavali prostor Crne Gore bili takozvani kovači koji su kasnije konstruisali posebne etničke grupe.“
Po njenim riječima, sredinom i krajem deventanestog vijeka i početkom dvadesetog vijeka dolazi do obrazovanja dvije etničke formacije: nomadi ili čergari koji šestedesetih godina dobijaju svoje stalno nastanjenje u nekim gradovima i zajendica koja dolazi sa prostora Kosova iz koje se vremenom etnički izdvojila i zajednica koja sebe naziva Egipćanima.
Dajući kratak istorijski osvrt, Beriša, je istakao i podatke da su Romi u Crnu Goru došli za vrijeme kralja Nikole Petrovića sa prostora Bosne.
„U to vrijeme su se bavili zanatima, najtežim i najslabije plaćenim poslovima. Drugi veliki dolazak Roma je bio 60-tih godina prošlog vijeka, i treći ratnih 90- tih, kada su Romi došli kao izbjeglice sa Kosova. Najveći dio Roma danas u Crnoj Gori nemaju dovoljna saznanja o tome kada i kako su je naselili, ali imaju jedan zajednicki stav, a to je da žele da se integrišu, da rade i žive u Crnoj Gori”, rekao je, pored ostalog, Beriša.
Romanipe
„Danas, što se tiče Roma, imamo ovdje dvije zajednice koje imaju različit pristup religiji, načinu života i običajima, ali ono pto je bitno naglasiti jeste da oni pripadaju jednoj široj zajednici koja nosi naziv Romi i kojoj pripadaju i ostale sub-grupe koje ipak su povezane jezikom porijeklom i romanipe“
Kada govori o terminu Romanipe, Delić objašnjava da Romi koji su se bavili kulturom Roma i koji su pokrenuli prvi Kongres Roma ustanovili su svojevrsan koncept romske filozofije koji obuhvata sveukupnost romskog duha, kulture, zakona, budući da biti Rom ukazuje na pripadnost jednoj širokoj i kompleksnoj identitetskoj zajednici.
Veoma bogat romski jezik
Kada govori o značaju prvog romskog kongresa, Beriša takoiđe naglašava, da su pored odluke o zvaničnom korištenju termina Rom, donijete i odluka o izgledu romske zastave i o zvaničnom nazivu romskog jezika: Romaniči, što znači romski jezik ili Romanes.
Beriša je podsjetio koliko je romski jezik bogat.
,,Pored toga što potiče iz jednog od najstarijih, pisanog indo-arijskog jezika, tj sanskrita, da potiče iz jedne veoma bogate porodice, jedan od indikatora nam je i to da nam je i to da pored sedam padeža kojih imamo i u crnogorskom jeziku, postoji i osmi padež, a to je ablativ“, kazao je on.
Problemi sa standardizacijom romskog jezika
Jedan od najvećih izazova za očuvanje romske kulture i identiteta jeste uvođenje romskog jezika u zvanični sistem obrazovanja.
Senad Sejdović, potpredsjednik Romskog savjeta
Senad Sejdović, potpredsjednik Romskog savjeta je svjestan da se bez standardizacije romski jezik ne može uvrstiti ni u obrazovanje, niti sudstvo niti cjelokupno društvo gdje bi se jedan Rom mogao osjećati kao manjina u društvu, ali ravnopravan.
Osvrćući se na knjigu izdatu na romskom jeziku iz osamdeset i druge godine, Sejdović konstatuje da je ista napisana na lokalnim romskim jezikom.
,,Međutim, novo izdanje ove knjige koje je izdato od strane CEKUM-a, jeste po već, na žalost pokojnom, Marselu Kortijade, doktoru romskog jezika na katedri u Parizu“, kazao je Sedjović i dodao da je standardizacija jezika stvar koju Romski savjet već dugo vremena inicira.
,,Međutim, sam Romski savjet ne može da završi tu inicijativu bez pomoći civilnog sektora i resornih ministarstava. A lingvista za ovu temu ima sve manje“, primijetio je Sejdović.
,,A ako ne dođe ubrzo do nekih promjena, postoji velika vjerovatnoća da će romski jezik ostati bez standardizacije“, riječi su Sejdovića.
Iako se slaže sa potrebom standardizacije romskog jezika, Beriša primjećuje da trenutno nestandardizovan jezik nije razlog da se isti ne uključi u zvanični obrazovni sistem i da argument o nestandardizaciji romskog jezika kao jednog od razloga što se ne nalazi u obrazovnom sistemu nije dovoljno uvjerljiv.
,,Ako govorimo romskim jezikom u Americi, Australiji, Evropi i osamdeset posto se međusobno sporazumijevamo, da li nam je onda potreban standardizovan? Naravno, jezik je živa materija i treba poraditi na standardizaciji“, kazao je Beriša.
Dok se ne standardizuje jezik, Beriša smatra da se mora početi od nečega i da ,,to što imamo na raspolaganju koristimo, jer jedino na taj način da prevaziđemo prepreke decenijama unazada koje nam onemogućavaju da se očuva i dodatno razvije jezik“.