Dok većina građana Crne Gore slobodno ostvaruje svoja osnovna prava, oko 400 ljudi, uglavnom pripadnika romske zajednice, to ne može. Bez ličnih dokumenata ne mogu se liječiti, zaposliti, niti otvoriti bankovni račun. Oni ne postoje za sistem.

“Glavni problem je taj što su ta lica većinom porijeklom s Kosova. 1999. godine je dosta lica došlo koje su romske nacionalnosti s Kosova došli su u Crnu Goru”, rekao je Dragan Dašić iz Ministarstva unutrašnjih poslova televiziji Vijesti.

I često im je nemoguće dobiti dokumente s Kosova ili iz Srbije. Zbog zategnutih odnosa između dvije zemlje, njihove institucije prebacuju odgovornost s jedne na drugu.

“Te porodice su, mogu to da kažem, prepuštene same sebi, odgovornosti i teretu pokušaja da nekako same žive u Crnoj Gori. Uglavnom se bave sakupljanjem sekundarnih sirovina, upravo zato što nijedan poslodavac ne može da ih zaposli”, Elvis Beriša, izvršni direktor NVO “Koračajte sa nama – Phiren amenca”.

Iz NVO “Koračajte sa nama” kažu da je ovo jedan od najvećih problema s kojima se suočava romska zajednica u Crnoj Gori.

“Da problem neposjedovanja ličnih dokumenata nasljeđuje i mlađa generacija, tako da u našim evidencijama imamo neke porodice, koje su čak tri generacije u jednoj porodici, a koje su bez regulisanog pravnog statusa”, Kaže Breiša.

Procedure za dobijanje ličnih dokumenata u Crnoj Gori su često duge i složene. Jedan zahtjev, jedan dokument i godine čekanja.

“Nedavno nas je kontaktirao jedan od pripadnika romske zajednice, koji je još 2022. godine podnio zahtjev za utvrđivanje statusa apatrida i još uvijek nije doneseno rješenje na njegov zahtjev. Dakle, to se ne smije dogoditi, jer je ovo lice do sada bio bez ikakve mogućnosti ostvarivanja bilo kakvih prava”, ističe Beriša.

Ministarstvo unutrašnjih poslova planira olakšati procedure za izdavanje dokumenata. Tvrde da su već preduzeli niz mjera.

“Smanjene takse, da se od ovih osoba nije tražio dokaz da imaju sredstva za život u Crnoj Gori, da se od njih nije tražila diploma, niti koje kvalifikacije imaju i tako dalje”, navodi Dašić.

Ipak, za mnoge Rome i Romkinje, promjene dolaze presporo. Dok većina građana čeka u redovima zdravstvenih ustanova, oni čekaju priznanje da uopšte postoje.

Bez imena i matičnog broja, bez prava.