rpr-1024x1024-min

Razvoj prava Roma kroz istoriju

Romi i putujući narodi zajedno predstavljaju najveći broj manjinskih grupa u Evropi. Diskriminacija i druga kršenja ljudskih prava Roma i putujućih naroda postali su jako teški, i može se reći da ne postoji nijedna evropska vlada koja može da tvrdi da je potpuno uspješna u zaštiti ljudskih prava pripadnika tih manjina. Prema podacima Savjeta Evrope, u zemljama Balkana i Turskoj živi oko 3,8 miliona Roma. U Crnoj Gori, prema poslednjem popisu iz 2011. godine 6.251 lice se izjasnilo da je pripadnik ove populacije, što je 1,01 odsto ukupnog stanovništva. Romskim, kao maternjim jezikom, govori 5.169 lica.

Ukoliko se osvrnemo na prošlost, teško da možemo govoriti o pravima Roma i pozitivnoj praksi. Još za vrijeme holokausta i nacističke Njemačke, tek nekoliko hiljada Roma preživjelo je koncetracione logore. Pokušavajući da ponovo izgrade život, nakon što su izgubili mnogo članova porodice i rođaka, i nakon što im je imovina uništena ili zaplijenjena, suočavali su se sa ogromnim poteškoćama.

Teško je ostvariti prava kada su stereotipi, najčešće negativni, vezani za ovaj manjinski narod. Jedan od osnovnih stereotipa jeste navodna veza između Roma i kriminala. Osim toga, izazovi u pogledu uključivanja Roma na tržište rada su brojni i za rezultat imaju skoro potpuno isključenje Roma i putujućih naroda iz pristojnog rada u Evropi. Pitanje poštovanja prava manjinske populacije, njihove pravične i ujednačene zastupljenosti je izuzetno kompleksan proces čiji uspjeh zavisi od usaglašenog djelovanja kako institucija sistema, tako i ukupne društvene zajednice.

Kada je Crna Gora u pitanju i inkluzija Roma, postoje dobre prakse koje se tiču podrške zapošljavanja, poboljšanja uslova stanovanja RE populacije, obezbjeđivanje institucionalne podrške za romske NVO i sl.

Jedan od problema koji je karakterističan za pripadnike RE populacije u Crnoj Gori, kao i u čitavom regionu jeste problem dokumentacije. U nemalom broju slučajeva,  nemaju izvod iz matične knjige rođenih, državljanstvo, ličnu kartu, zdravstvenu knjižicu i ostalu dokumentaciju koja im je potrebna kako bi ostvarili svoja zakonom garantovana prava kao građani, ali i kao pripadnici marginalizovanih i depriviranih društvenih skupina. Dakle, u protekle dvije godine značajno je povećan procenat RE djece koja su upisana u matične knjige rođenih. U nekim zemljama, činjenica da Romi  nemaju lične dokumente negativno se odražava na upis u školu. Prema istraživanju CEDEM-a, svako šesto dijete završi osnovnu školu, dok je gotovo svaki drugi pripadnik RE populacije nezaposlen. Međutim,  položaj RE populacije u Crnoj Gori se ocjenjuje kao bolji u odnosu na zemlje u okruženju. Ono što je bitno, kvalitet obrazovanja koje romska djeca dobiju bio bi znatno unaprijeđen ako bi se i njihova kultura i istorija uključili u standardne planove i programe.

U Crnoj Gori, kao multietničkoj državi, manjinskim narodima zagarantovana su prava a neka od njih su izražavanje i javno ispoljavanje nacionalne, etničke, kulturne i vjerske opsebnosti, pravo na izbor, upotrebu i isticanje nacionalnih simbola i obilježavanje nacionalnih praznika, pravo na upotrebu svog jezika i u svakoj upotrebi, kao i školovanje na svom jeziku. Osim toga, zagarantovana su im i prava da osnivaju prosvjetna, kulturna i vjerska udruženja  kao i da se informišu na svom jeziku.

Crna Gora je prihvatila veliki broj Roma, Aškalija i Egipćana koji su zbog rata izbjegli sa Kosova. Crnogorsko društvo pokazuje pozitivne promjene u odnosu prema RE populaciji  što je posljedica značajnog jačanja aktivizma romskih organizacija i cjelovitijeg strateškog pristupa države. Međutim, manjinske grupe koje osvoje manje od tri procenta glasova ili koje čine manje od 15 odsto stanovništva, trebalo bi da budu zastupljene u Parlamentu. Na opštinskom nivou, zakon predviđa mogućnost dodjeljivanja odborničkih mjesta predstavnicima manjina koje čine od 1,5 do 15 odsto stanovništva. Iz tog prizilazi da Romi i Egipćani nisu zastupljeni ni u državnom parlamentu, ni u lokalnim skupštinama. Vlada Crne Gore usvojila je 2016. godine novu strategiju koja podrazumijeva socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Ta strategija se odnosi na stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu njegu, pravni i društveni status, kao i njegu porodice, kulturu, jezik i identitet.

Da bi se ostvarila istinska socijalna uključenost Roma, potrebno je prekinuti začarane krugove njihovog prisilnog protjerivanja iz domova, mjesta i zemalja. Da bi se pronašla adekvatna rješenja, evropske države moraju istinski da sarađuju s romskim organizacijama i civilnim društvom. Strategije koje su usmjerene ka uključivanju RE populacije treba da se sprovode tako što će u izradi, sprovođenju i ocjenjivanju tih strategija učestvovati i sama zajednica. Bez učešća Roma u procesu donošenja odluka, u tim područjima neće biti nikakvog napretka.

Nejednake šanse pripadnika RE populacije u pogledu učešća na tržištu rada, te ograničen pristup socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju, u velikoj mjeri su uzrokovani neregulisanim građansko-pravnim statusom, zbog čega su ova lica posebno izložena riziku od apatridije.

Izvor :uspn

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *