Bez drugog izlaza, Muhamet ističe da je spreman da sa djecom prespava ispred Opštine kako bi nadležnima stavio do znanja da moraju hitno reagovati i uraditi svoj posao kako treba.
U naselju 7. jul, 22. marta ove godine, izbio je požar koji je uništio dom i radnju Muhameta Džemailija, samohranog oca osmoro djece. Prema nalazima vještaka, kako nam je Muhamed rekao, uzrok požara bila je jedna od sijalica koja je prouzrokovala spoj i izazvala požar.
Dok se Muhamet trudi nositi s posljedicama ove tragedije, suočava se s sporom reakcijom nadležnih institucija i nemogućnošću da sam obnovi izgubljeno.
Muhamet opisuje trenutke straha, panike i tuge koje su proživjeli toga dana.
„U 15h sam zaključao garažu. Ovdje su bila vrata, sve sam zaključao i otišao da završim neke privatne obaveze. U 16:30 me zove sestra i kaže: ‘Izbije vatra od tvoje garaže!’ Kad sam stigao, vatrogasci su već bili tu. Ispred mene su stigli, ali ništa nisu mogli da urade. Požar je već zahvatio sve. Pokušao sam da uđem, ali nije bilo šanse. Plamen je bio ogroman. Međutim nije moglo to nikako da se ugasi i proširilo se ovamo na sobe, ali hvala Bogu sto nije cijelo naselje. Do požara je došlo zbog jedne lampe“, tužnim i drhtavim glasom priča Muhamet.
Muhamet Džemaili u svojoj izgoreloj automehaničarskoj radnji (Izvor: RomaNet)
U požaru je izgubio, kaže Muhamet, sve što je godinama gradio, a posebno skupocjeni automehaničarski alat od kojeg je prehranjivao porodicu, ali mu to nije jedina briga. On se bori s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Muhamet boluje od epilepsije, a samo zahvaljujući lijekovima koje je imao kod sebe toga dana, uspio je da se nosi sa stresom i situacijom u kojoj se našao tog tragičnog dana.
„Hvala Bogu što sam taj dan imao tablete sa sobom. Meni dosta samo sto mi alat izgorio. Sad ne mogu ništa da radim. Ja dosta živim od ovoga“, istakao je on.
Terapija za epilepsiju (Izvor: RomaNet)
Muhamet radi u opštinskom preduzeću “Komunalno”, ali njegova plata nije dovoljna ni za osnovne troškove života, a kamoli za obnovu onoga što je izgubio. „Sa mjesečnom platom ne mogu ni struju ni vodu da platim,“ govori Muhamet.
Crveni krst je, kaže, uvijek tu za njih: „Znači Crveni krst nam donio jastuke, dušeke, hranu. Znači crveni krst nam donio dosta.“
Opština Tivat, obećala je pomoć u pokrivanju troškova iznajmljivanja stana privremeno i time odgovornost prebacila na Muhameta. On objašnjava da se suočava sa velikim izazovom jer njemu ne želi niko da izdaje smještaj. A od Opštine, kako on kaže, više ni glasa, ni traga.
„Iz Opštine su mi rekli da nađem smještaj. Ja imam osmoro djece i neće niko da mi da. Opština je rekla da će oni platiti, ali neće niko da nam da smještaj. Znači taj dan su bili i više ni jedan dan nisu bili ni da gledamo đe ćemo da spavamo, imamo li mjesta da spavamo. Ni jedno, ni drugo nije bilo nikoga“, govori on.
Izgorela baraka Muhameta Džemaili (Izvor: RomaNet)
Pokušava da dobije bilo kakvu pomoć od nadležnih institucija, ali suočava se s neodazivom i nedovoljnom reakcijom.
„Zvao sam Komunalno, Opštinu, oće li doći taj bager da nam skine ovaj smrad. Oni samo kažu – nismo obavješteni o tome,ne znam koga da zovemo“, bespomoćno dijeli sa nama ove informacije.
Izvor: RomaNet
Porodici je odobrena jednokratna pomoć od šest stotina eura – suma koja ni približno ne može riješiti njihove proleme.
„Danas nam je stiglo to riješenje za kratku pomoć od šesto eura. Šta ćemo da radimo sa šesto eura“, tužno govori naš sagovornik.
Riješenje za jednokratnu novčanu pomoć (Izvor: RomaNet)
Njihov problem nije samo što su ostali bez svega što su imali, već i što su prepušteni sami sebe od svih lokalnih i državnih institucija.
„Oni su rekli da će donjeti dva kontejnera, dva, tri kontejnera, ali to kad će donjeti ne znam. Oni još nisu došli ovo da skidaju, a još da čekamo kontejnere. To neće biti za još dva-tri mjeseca, a dje ćemo mi spavati njih nije briga.“
U trenutnoj situaciji, Muhametu je najvažnije da obezbijedi osnovne uslove za život – prvenstveno siguran krov nad glavom za sebe i svoju djecu.
„Najpotrebiji mi je krov nad glavom, da imam gdje da spavam. To mi je najpotrebnije za sad. Na primjer svi da se organizuju i da nam daju neki plac i da se maknemo iz ovog naselja.“
Prema Muhametovim riječima, iako regularno i uredno imaju priključak za struju, ovo nije prvi put da dolazi do sličnih požara iz istog razloga. Ovo je čak treći požar u posljednjih šest mjeseci. „Ovo je treći put što je izbio požar. Šta čekaju? Da neko nastrada pa da tek tada nešto urade? Da mi jedno dijete pogine, šta će mi onda život? Onda mi ne treba nikakva pomoć.“
Uz sve to, samohrani otac još se suočava s nepravdom jer je bio prisiljen zatražiti pomoć od rodbine u inostranstvu kako bi obnovio jednu prostoriju manjih dimenzija koju požar nije zahvatio, ali koja nije bila prikladna za svakodnevni život.
Muhamet Džemaili sa svojom djecom (Izvor: RomaNet)
„Ovi moji (familija) što imam u inostranstvu, oni su mi pomogli da izgradim ono što ste vidjeli. I to je bilo sve izgorelo i to sam napravio malo da budem sa mojom djecom. Djeca su spavala u Kotor, a ja kod komšije, samo da bih mogao da radim noću.“
Muhamet već par sedmica pokušava da dobije konkretan odgovor od nadležnih, ali on ostaje uskraćen za svaki odgovor na njegovo pitanje: „Kad se jave, kažu mi: ‘Obavijestićemo druge.’ Ne znam šta rade.“
Četiri decenije građani ovog naselja su se nadali promjenama koje bi mogle doći, ali suočavaju se s dugotrajnom razočaravajućom stvarnošću.
„Ja sam ovdje rođen. Živimo ovdje 40 godina. I svake četiri godine, kad glasamo, oni nam kažu da će nam naći plac. Četrdeset godina lažu. Ove godine će biti, ove godine će biti da nas maknu odave. Niko ništa ne priča“, ljutito i razočarano nam objašnjava.
S razočarenjem ističe i da se osjeća diskriminisano, uvjeren da bi institucije reagovale brže i efikasnije da nije pripadnik romske zajednice. „Da sam ja bio Crnogorac ili Srbin oni bi sve završili i riješili za 24 sata, ali nas ovdje gledaju nikako. Oni nas gledaju samo kad imaju glasova. Svašta donesu ovdje prije glasova, kad prođe glasanje ne poznaju nas.“
Džamija iz Tivta za najveći islamski praznik Bajram ovoj porodici je obezbjedila osnovne životne potrepštine.
„Donjela nam baš dosta. Kupila nam jorgane, jastuke, posteljinu, stvari za kuću. Više su nam pomogli oni nego Opština. Od opštine smo dobili rješenje za jednokratnu pomoć od 600 eura, ali još ništa nisu uplatili,“ s ogromnom zahvalnošću napominje on.
Od romskih predstavnika – ništa: „Niko nije ni došao da vidi kako smo. Ni da pita imamo li šta da jedemo ili da pijemo.“
Bez drugog izlaza, Muhamet ističe da je spreman da sa djecom prespava ispred Opštine kako bi nadležnima stavio do znanja da moraju hitno reagovati i uraditi svoj iposao kako treba.