Nedavno minulu sedmicu, obilježenu kao Međunarodna nedjelja obrazovanja, mnogi romski đaci su dočekali daleko od škola. Bez organizovanog prevoza od početka školske godine, sa polovnim knjigama i u neadekvatnim uslovima za pohađanje online nastave, Romi nemaju mnogo osnova za nadu da će njihovo obrazovanje biti unaprijeđeno.
Pohađanje online nastave i učenje na daljinu dodatno ugrožava obrazovanje romske i egipćanske djece u Crnoj Gori i to je još jedan negativan efekat mjera protiv pandemije Korona virusa koji utiče na romsku populaciju i integraciju Roma u društvo.
Sadije Bahtiri (Foto: Enis Eminović)
,,Nemamo internet, nemamo telefon. Kako da nauče djeca? A ja kao samohrana majka ne primam ništa od države. Oni treba da dođu da vide kako je biti samohrana majka, da vide kako držim djecu“, kazala je za RomaNet Sadije Bahtiri, mještanka naselja na Vrelima ribničkim u Podgorici.
Nedavno minulu sedmicu, obilježenu kao Međunarodna nedjelja obrazovanja, mnogi romski đaci su dočekali daleko od škola. Bez organizovanog prevoza od početka školske godine, sa polovnim knjigama i u neadekvatnim uslovima za pohađanje online nastave, Romi nemaju mnogo osnova za nadu da će njihovo obrazovanje biti unaprijeđeno.
U vrijeme novih metoda nastave primijenjenih usljed mjera protiv Korona virusa, mladi iz romske zajednice suočavaju se sa velikim preprekama u obrazovanju. Uslovi u kojima žive ne mogu zadovoljiti minimum potreba za uspješno praćenje nastave na daljinu. Nemanje interneta, potrebnih aparata poput pametnih telefona, kompjutera, te niži stepen informatičke pismenosti kod djece i roditelja onemogućavaju ih da isprate online nastavu i prepušteni su sebi samima.
Nardi Ahmetović (Fotografija: Internet)
,,Iskreno roditelji često zovu sve nas koji radimo na teren, dobijamo svakodnevno barem po pet poziva da objasnimo kako da se uključe na Zoom ili neku drugu aplikaciju. Tehnologija nije najbolja strana roditelja, ali mlađoj populaciji mnogo je lakše da se objasni. Nadam se da ćemo izaći iz ove situacije sa što manje loših posledica“, prokomentarisao je naš sagovornik iz Nikšića, Nardi Ahmetović, izvršni direktor NVO Centar za afirmaciju RE populacije.
Po njegovom saznanju većina djece nema pristup internetu niti imaju tv u svom domaćinstvu.
,,Iako su neka djeca dobila pamatne telefone, ostaje pitanje šta je sa ostalom djecom?“, kazao je Ahmetović.
Takođe, nedostatak adekvantih uređaja i već loše uslove za praćenje nastave online, dodatno je otežano brojnošću porodice, jer više djece u isto vrijeme mora pohađati nastavu.
Ovu situaciju prokomentarisao je Šaban Beriša iz Podgorice, samohrani roditelj. Kako kaže, u online nastavi, dijete nema uslova da uči.
Šaban Beriša (Foto: Enis Eminović)
,,Ništa mi nije imalo dijete. Od kad je počeo Covid19 nije dijete ništa naučilo“, razočarano je kazao Beriša.
,,Svakom djetetu su potrebni uslovi da se školuje i svaki roditelj voli da mu dijete ide u školu, ali ovo ne valja“, dodao je Beriša.
Roditelji nisu u stanju da isprate obrazovanje djece kod kuće, kako iz razloga što mnogi moraju da rade cijelog dana, tako i zbog prevelikog obima gradiva i obaveza u radu sa djetetom.
,,Roditelji nemaju mogućnosti da objezbjede svojoj djeci telefon sa internetom, jer većina ne rade ili su sakupljači sekudarne serovina“, riječi su Nardija Ahmetovića iz Nikšića.
Naši sagovornici ističu da problem predstavlja i kada u porodici imaju jedan ili dva telefona, ali istovremeno i više djece .
,,Većina porodica broji mnogo članova, tako da je na taj način još teže da uče djeca. Takođe, imamo porodice koji nemaju advekvatan smještaj u kome djeca nisu u stanju da nesmetaano rade svoje domaće zadatke“, kazao je Ahmetović za RomaNet.
Šaban Beriša iz podgoričkog naselja Vrela ribnička je takođe ukazao na nemanje materijalnih uslova za nastavu na daljinu.
,,Ja interneta nemam, kablovsku nemam, jer nemamo uslove. Radim privatno po kontejnerima. Nismo imali uslove za školu od kuće. Televizor mi je 15 godina star. I kako dijete da uči kod kuće?“, pita se Beriša.
On se osvrnuo i na problem ambijenta u kojem žive. U kući se, kako kaže, ne može učiti kao u školi.
,,Dijete džabe gleda televizor, kad nije na nastavi. Učiteljica treba da ih uči uživo, a ovako oni ne slušaju“.
Na ovu situaciju nema spremnog odgovora ni od strane nadležnih. Adekvatna pomoć, bilo stručna, bilo u opremi, ne dolazi do naselja na Vrelima ribničkim. Dok su u drugim opštinama, poput Nikšića, dostavljani potrebni materijali za učenje putem pošte ili medijatora, u Podgorici to još nije realizovano za svu djecu. A već se čini i da je kasno za prvo polugođe.
Ahmetović konstatuje da je u Nikšiću, iako manji broj romskih saradnika/medijatora, situacija znatno bolja nego u Podgorici gdje prevoz za više od 230 djece nije bio omogućen prvih osam sedmica od početka školske godine.
,,Kod nas srećom postoje medijatori u jednoj školi, gdje se škola trudi da svako dijete dobija materijal za školu i svakih 15 dana imaju konstultacije“ kazao je Ahmetović.
Problem sistemske diskriminacije
Podsjetimo da je na probleme sa kojima se suočavaju romska djeca u obrazovanju ukazivala ranije i Romska organizacija mladih ,,Koračajte sa nama – Phiren Amenca“. Iz ove organizacije su, kako kažu, tokom jula mjeseca uz podršku UNDP-a posjetili više od 680 romskih porodica u Podgorici i informisali o bitnosti prijavljivanja svoje djece u orbazovnim ustanovama putem sajta koji je Ministarstvo prosvjete pokrenulo. Osim toga, obezbjedili su i školski pribor za svu romsku djecu koja su upisala prvi razred. Međutim, smatraju da Ministarstvo prosvjete ne pruža dovoljno napora da sva djeca budu upisana i imaju uslove da prate online nastavu.
„Mi smo napravili spisak djece na terenu koja su spremna bila za upis u prvi razred osnovne škole, ali i one djece koja su htjela da idu u vrtiće. Ovakav spisak je napravljen zahvaljujući radu naših deset aktivista na terenu primenjujući princip od vrata do vrata. Međutim, naš zahtjev da sa Ministarstvom prosvjete razmotrimo spiskove djece, i iznađemo rješenja za identifikovane probleme na terenu, nije naišao na pozitivan odgovor u Ministarstvu“, saopštili su za RomaNet iz NVO Phiren Amenca.
Kako je saopšteno iz ove organizacije, nije izvršeno potrebno ispitivanje terena u pogledu stepena spremnosti romskih i egipćanskih porodica da obezbijede osnove digitalizacije potrebne za učenje, a zatim nije izvršeno ni usklađivanje standarda ovih zajednica sa minimumom uslova potrebnih za praćenje online nastave.
Pored više pokušaja da uspostavi saradnju sa Ministarstvom prosvjete iz ove organizacije kažu da je to bila „nemoguća misija“. Vrhunac nepažnje i diskriminacije romske djece je, kako kažu, onemogućavanje za više od 230 djece da pohađaju nastavu u šest škola u koje je Ministarstvo prosvjete rasporedilo romsku djecu sa Vrela ribničkih, a istovremeno nije stvorilo uslove da škole uspješno obezbjede prevoz do škole i nazad iako je za tu namjenu Strategijom za socijalnu inkluziju Roma predviđeno 50.000 eura. Zbog toga su iz NVO Phiren Amenca alarmirali javnost, a istovremeno i podnijeli tužbu Osnovnom sudu za zaštitu od diskriminacije.
Sve je vidljivija činjenica da su romske i egipćanske zajednice nespremne za online nastavu. Nemaju internet, nemaju digitalna sredstva, nemaju roditelje koji mogu razumjeti gradivo i pomoći djeci u procesu učenja. Nekada nemaju ni struju.
,,Pomalo je i nezrelo što država očekuje da su romski đaci spremni za online nastavu, kada Ministarstvo prosvjete i Zavod za školstvo nisu napravili nikakvo ispitivanje o spremnosti romskih i egipćanskih zajednica za početak školske godine. Zato kada je školska godina došla, nismo uspjeli ni da obezbijedimo dolazak do školskih klupa za dobar dio njih“, konstatovao je Nardi Ahmetović.
,,Iako Ustav države Crne Gore garantuje obrazovanje za svu djecu, ipak smo u situaciji da se borimo da njihova prava budu prepoznata i zaštićena“, zaključio je Ahmetović.