INTERVJU: SEBASTIJAN BAFTIJARI, ROMSKI AKTIVISTA
Sebastijan Baftijari, romski aktivista

Nikada ne smijemo odustati

“ Činjenica je da se neke stvari mijenjaju, ali ne dovoljno brzo i u dovoljnoj mjeri. Smatram da mladi, obrazovani iz romske zajednice treba da dobiju veću podršku od države, pogotovo kada je zapošljavanje u pitanju“, poručuje Sebastijan Baftijari.

Sebastijan Baftijari ima 19 godina i rođen je u Podogorici. Učenik je srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ na smjeru hemijski laborant. Trenutno je na četvrtoj godini. Odličan učenik (bio je najbolji đak u odeljenju). Član je đačkog parlamenta. Uključen je u više vannastavnih aktivnosti. Predstavljao je školu na različitim takmičenjima, između ostalog i na državnom takmičenju iz Istorije i Geografije. Zahvaljujući tom takmičenju, u njemu se probudila želja da bolje upozna istoriju i geografiju. Sebastijan je aktivan član u brojnim organizacijama civilnog društa (NVO Phiren Amenca, NVO CAZAS, NVO Prima, NVO CRI, NVO Mladi Romi). Prošle godine proglašen je za volontera godine u NVO CAZAS.

Sa Sebastijanom razgovaramo  o obrazovanju, aktivizmu i položaju mladih iz romske i egipćanske zajednice.

RomaNet: Sebastijane, Ti si jedan od rijetkih učenika iz romske populacije koji je odličan učenik, a pored toga si i aktivan član u različitim organizacijama civilnog društva. Kako uspijevaš da uskladiš sve te obaveze?

Sebastijan: Nije lako, odmah da vam kažem, ali je neprocjenjivo vrijedno. Razlog zbog koga sam aktivan u brojnim NVO organizacijama  je to što smatram da je, pored redovne nastave to jest formalnog obrazovanja, neformalno obrazovanje od izuzetne važnosti. Formalno obrazovanje je neophodno, ali kroz neformalno obrazovanje dodatno jačamo sebe kao pojedince. Ono nam pomaže da širimo znanje o temama koje se u formalnom obrazovanju ne pokrivaju, kao što je recimo mentalno zdravlje.  Naglašavam, ipak je formalno obrazovanje zaista bitno i ono treba da ima prednost u odnosu na neformalno.

Sebastijan Baftijari, Omladinski kamp „Zajedno za društvo bez predrasuda“. (foto: Phiren Amenca)

RomaNet: Možeš li nam nešto više reći o tvom angažmanu u civilnom sektoru?

Baftijari: Kao aktivista NVO Phiren Amenca, bio sam uključen u raznim aktivnostima koje su imale za cilj da jačaju sposobnosti mladih, ali i na aktivnostima koje su podrazumijevale direktnu pomoć romskoj i egipćanskoj zajednici u Podgorici. Prije dvije godine bio sam jedan od aktivista Phiren Amenca koji su pomagali Romima i Egipćanima da podnesu zahjteve za legalizaciju svojih objekata (nekretnina) i moram da kažem da mi je jako bitno što sam bio dio tog tima. 

U NVO Mladi Romi, bio sam angažovan kao terenski saradnik pri upisu đaka u srednjoškolske obrazovne ustanove. Tako sam upoznao mlade koji tek  treba da krenu u srednju školu. Išao sam od kuće do kuće i sa zadovoljstvom radio povjereni posao.

RomaNet: Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavaju tvoji vršnjaci iz naše populacije?

Baftijari: Mislim da je distanca koju drugi imaju prema mojim vršnjacima najveći problem. Nažalost kada vide mlade iz romske populacije uvijek postoji ta distanca, etiketirani smo i to je najveći izazov. Ne razmišljaju o tome da jedan Rom može da bude odličan u školi, dobar drug, čovjek. Kada govorimo o obrazovanju, nama je dosta teže jer mi ne učimo na maternjem jeziku, a veliki broj mladih iz naše zajednice ima problem sa jezičkom barijerom. Mislim da to treba imati u vidu, jer se mnogi đaci zaista trude i daju sve od sebe. 

Sebastijan Baftijari, sjećanje na 2. Avgust, Genocid Roma. (foto: Phiren Amenca)

RomaNet: Ti si rođen u Podgoricu, tvoji su sa Kosova, jedno vrijeme si živio u instranstvu. Da li primjećuješ da se stanje u Podgorici promijenilo od tvog povratka?

Baftijari: Ne mogu da kažem da nema promjena. Ako je suditi po priči mojih roditelja, recimo prije 15 godina, kada su moja braća išli u školi dešavalo se da budu maltretirani od strane druge djece. Postojao je strah kod naših roditelja da bi neko mogao da bije njihovu đecu. Danas, čini mi se, takvih problema  nema u onoj mjeri kao tada. Međutim, diskriminacija i dalje postoji. 

Kada bih ja mogao nešto da promijenim radio bih na stvaranju jednakih prilika za sve, da nema podjela ni po kojem osnovu. Radio bih i na stvaranju mogućnosti zaposlenja za sve, u onoj oblasti za koju se obrazujemo.

Sebastijan Baftijari. (foto: Enis Eminović)

RomaNet: Da li si ti bio diskriminisan?

Baftijari: Bio sam diskriminisan nekoliko puta. Najteže mi je palo kada sam se prijavio za srednju školu. Ja sam želeo da pohađam Trgovinsku školu na smjeru za turističkog tehničara. Uprkos afirmativnoj akciji odbili su me. Obećavali su mi iz Ministarstva prosvjete brda i doline, ali na kraju ništa od toga. Zato, iskreno, i ne vidim neki smisao afirmativne akcije na način na koji taj princip sada funkcioniše. Govorili su mi upiši sad Hemijsku pa ćeš se prebaciti u Trgovinsku. Onda sam bio prinuđen da upišem drugu školu jer nijesam htio da izgubim jednu godinu. 

Nakon mjesec dana krenuo sam na nastavu. Sekretarica, kod koje sam predao dokumenta rekla mi je „svaka čast ako izdržiš mjesec dana…“. Nažalost, i kod pojedinaca koji rade u prosvjetnim ustanovama ima predrasuda o nama. Mislim da me to dodatno motivisalo da budem među najboljima u toj školi. Mojim rezultatima pokazao sam da to što neko dolazi iz određene zajednice ne znači da nema kapaciteta da bude odličan đak. 

Siguran sam da nijesam jedini koji su u školu ušli uz sličan komentar. I vjerujem da je kod pojedinih to presudilo da odustanu od daljeg obrazovanja.

Sebastijan Baftijari. (foto: Andrija Boljević)

RomaNet: Šta je neophodno da se uradi kako bi se položaj Roma promijenio?

Baftijari: Činjenica je da se neke stvari mijenjaju, ali ne dovoljno brzo i u dovoljnoj  mjeri. Smatram da mladi, obrazovani iz romske zajednice treba da dobiju veću podršku od države, pogotovo kada je zapošljavanje u pitanju. Takođe, da imamo predstavnike iz naše zajednice u Skupštini i Vladi. Da se naš glas čuje. Ne mogu samo romske NVO da rade da se stanje promjeni, jer prava promjena treba da dođe od države. Kada govorimo o obrazovanju, smatram da treba u nekom predmetu tokom osnovnog obrazovanja da se uvrsti dio oko romske istorije, kulture i jezika jer će se na taj način smanjiti distanca koji drugi imaju prema nama i ojačati naš identitet. 

Ključna je podrška u 8. i 9. razredu, kako bi se đaci iz naše zajednice ohrabrili i ostvarili što bolji uspjeh koji je neophodan za dalje obrazovanje.

RomaNet: Gdje ima najviše prostora da se radi kako bi se položaj romske zajednice promijenio?

Baftijari: U Podgoricu imamo vidljive promjene kada je obrazovanje i stanovanje raseljenih sa Kosova u pitanju. Jedno od bitnijih pitanja, složićete se, jeste siguran krov nad glavom. I ljudi to sada imaju. Ono na čemu  treba dalje da se radi je zapošljavanje.

RomaNet: Koja je tvoja poruka vršnjacima?

Baftijari: Nikada ne smijemo odustati. Mi možemo mnogo više nego što drugi misle. Volontirajte u nevladinim organizacijama jer je to najbolja investicija za vaše dalje obrazovanje.

 

Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Upoznaj Rome i presudi”, koji je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD), koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ovog teksta ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), ni opštine Podgorica.

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *