Romski jezik jedan od suštinskih elemenata identiteta romskog naroda, neophodno je razumjeti da se stvarna inkluzija može ostvariti prvenstveno obrazovnim putem. Ovaj put bi bio znatno lakši kada bi se romska djeca doista i obrazovala na svom maternjem jeziku.
Iako se možemo sporazumijevati slikama, pokretima ruku, mimikom, najvažniji alat u komunikaciji je jezik. Najprirodnije je razumjeti nekoga ko govori jezikom koji nam je maternji. Iako je romski jezik izrazito bogat, romski narod nema luksuz učenja i poslovanja na svom jeziku, jer vrlo malo zemalja u Evropi je omogućilo učenje romskog jezika, najčešće kao izbornog predmeta.
Na Kongresu Roma 1971. godine romski jezik je zvanično priznat kao jezik Roma u Evropi. Sami Romi i Romkinje svoj jezik nazivaju romani čhib (romski jezik) ili romanes (na romski način), što je poteklo od romske riječi rom, što znači ,,čovjek” ili ,,muž”.
Vjekovima se ovaj jezik čuva samo usmenim putem, od odlaska iz prapostojbine Indije, pa sve do danas. Romski jezik nije izgubio svoju suštinu, bogatio se drugim jezicima sa kojima je imao dodira prilikom brojnih migracija, mada se mora istaći da su drugi jezici unijeli brojne izmjene u izvorni jezik. Romski jezik se raširio svugdje po svijetu i teško je naći zemlju u kojoj nema Roma i njihovog jezika, pa je nesumnjivo i to da je i on zašao u živote gotovo svih evropskih jezika.
U bilo kojem jeziku je pohranjena istorija jednog naroda i on je odraz njegovog identiteta. Radi očuvanja romskog jezika, a samim tim i romske kulture i istorije, UNESCO je 2015. godine proglasio 5. novembar za Svjetski dan romskog jezika. Romski jezik pripada indijskom jezičkom stablu. Proizašao je iz prakrta, koji vodi porijeklo iz sanskrita. Najbliži srodnici današnjeg romskog jezika su hindi jezici.
Ima oko 33 hiljade riječi, pripada indo-arijskoj grupi indoevropskih jezika, sa 17 ravnopravnih dijalekata, pismo je latinično, sa 38 slova i primjenjuje se pravilo ,,piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano”. Jezik kojim se danas služe Romi ima dva roda, muški i ženski, a od brojeva- jedninu i množinu. U različitim djelovima svijeta Romi koriste pored latiničnog pisma i ćirilično pismo.
Iako je stopa nepismenosti među Romima izrazito velika, riječi u romskom jeziku svjedoče o nekadašnjoj pismenosti. Romska riječ ,,burja”, ,,burha” potiče od staroindijske riječi ,,bhurja” što znači breza, čija se kora u Indiji prilično dugo koristila za pisanje. Romska imenica ,,pustik” koja znači knjiga potiče od naziva za rukopisne knjige ,,pustika”, što ukazuje na činjenicu da je pisanje bila nekadašnja aktivna tradicija Roma.
Romska književnost je usmene prirode i prepuna je običaja, simbola i vrijednosti koje se prenose. Sa koljena na koljeno čuvala se zavidna lirika i epika, pamtile se pjesme, bajke, mitovi, legende, božanske priče, kosmogonijske i priče o postanku bogova i svijeta. Moderno doba se može pohvaliti novim talasom stvaralaštva, koji se zapisuje i dodatno osnažuje naučnim radovima romologa/škinja.
Prema Konvenciji o pravima djeteta svako dijete ima pravo da govori svojim maternjim jezikom i uživa u svojoj kulturi. Uzimajući u obzir da je romski jezik jedan od suštinskih elemenata identiteta romskog naroda, neophodno je razumjeti da se stvarna inkluzija može ostvariti prvenstveno obrazovnim putem. Ovaj put bi bio znatno lakši kada bi se romska djeca doista i obrazovala na svom maternjem jeziku. Ujedno bi se time spriječilo gubljenje fonda riječi ovog jezika i osipanje njegovog potencijala.
Proaktivne jezičke politike su čuvale brojne svjetske jezike, te je zarad smanjenja marginalizovane i osiromašene pozicije Roma, neophodno pokrenuti proces poštovanja i implementacije jezika manjinskih naroda.
Stoga čuvajmo svoj jezik, onako kako je on čuvao nas. Srećan Svjetski dan romskog jezika! (Baxtalo mashkarthemutno dive e romane ćhibjako!)
Pogledajte video prilog ovdje.