Poslije učešća na radionicama “Svi protiv anticiganizma” pogled na život mi nije bio isti. Razmišljala sam koliko je ljudi i djece bilo diskriminisano samo jer su pripadnici romske zajednice, kako su se osjećali zbog izostavljenosti. Razmišljala sam koliko bi svijet bio bolji i ljepši kad ne bi bilo rasizma. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i svi zaslužujemo jednaka prava.

Kad sam primila poziv za učešće u putovanju za Jasenovac osjetila sam se uzbuđeno, oduvijek sam željela da odem tamo i obožavam istoriju i volim da istražujem sve što je vezano za ratove.

Kad sam ušla u Memorijalni centar Jasenovac mogu reći da sam se zgrozila kad sam vidjela koliko je imena žrtava, pismo malog djeteta koje me je rasplakalo, neka odjeća koja je sačuvana, a posebno sam se naježila kada sam vidjela očuvano oružje kojim su ih ubijali.

Osjetila sam bijes, ljutnju, razočaranost, i samo sam se zapitala koja je poenta svega ovoga?

Nijesu uspjeli da nas istrijebe, čak sve je više Roma, Srba i Jevreja. Užasnuta sam izašla iz centa i pogledala na livadu gdje je bio logor. Bilo je toliko jezivo i mogla sam da zamislim u svojoj glavi  kako je to izgledalo, kako su mučili i ubijali ljude i djecu, njihov vrisak i plač, kako su se molili Bogu za pomoć. Mogla sam da zamislim krv, mrtva tijela koja su plutala rijekom i to me je baš potreslo.

Dok smo čekali da uđemo u autobus, smrzavali smo se i jedva sam čekala da uđem ali samo sam pomislila kako je bilo toj malenoj djeci koja su morala po ovakvoj zimi  u tankoj odjeći da rade. Utisci iz posjete Memorijalnom centru Uštice mi i nijesu nešto jer sve što smo vidjeli su veliki plakati gdje je ispisano sve o drugom svjetskom ratu a to smo već učili iz istorije.

U centru Donja Gradina bilo je dosta drugačije, zanimljivije. Mogla sam vidjeti izjave logoraša a posebno me je potresla izjava gdje je sin morao svog oca živog da zakopa i nije imao nikakvih emocija  koliko je ljudi već zakopao. Jezivo.

Nakon radionice u hotelu osjetila sam se malo rasterećenije jer sam mogla reći sve što mi je na duši.  Smatram da je veoma strašno koliko je ljudi stradalo u drugom svjetskom ratu , toliko je stvari je moglo normalno da se riješi a ne ratovanjem… bez poente je!

Umjesto rata treba da vlada mir u svijetu.

Mislim da je velika razlika u anticiganizmu nekad i  sad. Ranije su željeli da ih iskorijene a danas ih prihvatamo, zato jer po čemu se oni razlikuju od nas ? Oni zaslužuju ista prava kao i svi mi. Ova radionica mi je pomogla da shvatim kakav je bio život Roma i da gledam bolje na svijet. Za mene vrlo lijepo iskustvo.