Godinu dana od prvog slučaja infekcije epidemiološka situacija je krajnje loša i zemlji prijeti novo zaključavanje kao pokušaj da se obuzda razbijesnjela epidemija. Svaki novi dan donosi poražavajuće podatke o broju zaraženih i mrtvih. Mjere koje država preduzima u velikoj mjeri se ne poštuju. Strpljenje građana je na izmaku kao i snaga zdravstvenog sistema. Prognoze nijesu dobre, ne nadzire se kraj jedne od najdužih epidemija u našoj istoriji.
Sve je počelo tačno prije godinu dana. S početkom proljeća do nas je došao novi virus, za koji tada nijesmo ni pretpostavljali da će naše živote prevrnuti naglavačke. Tada smo mislili da će do ljeta sve biti gotovo pa ćemo pod suncobranima pričati o koroni kao o prolaznoj i kratkotrajnoj nevolji. I tog ljeta 2020-te na tren je djelovalo da će to zaista biti tako. Poslije tri mjeseca potpune izolacije uspjeli smo da pobijedimo virus. Bili smo prva korona free destinacija (zemlja bez ijednog slučaja inficiranog na korona virus). Međutim, ubrzo smo ponovo bili u problemu. Preveliko opuštanje i izostanak discipline cijelog društva skupo su nas koštali. Nedugo zatim epidemija je u galopirajućem trku protutnjala našom zemljom i srušila sve što smo do tada uspjeli da uradimo. Kao da je virus još jače udario nakon naše kratkotrajne pobjede. Danas, kako kažu zdravstvene vlasti nemamo kontrolu nad pandemijom. Vjerovatno nas čeka novi lockdown (potpuno zatvaranje).
Crnoj Gori prijeti novo zaključavanje ( Foto: www.aa.com.tr)
Ovo je prilika da se podsjetimo najvažnijih događaja od „ulaska“ korona virusa u Crnu Goru koja je dugo odolijevala ovoj globalnoj pošasti.
Crnogorske zdravstvene službe registrovale su u utorak 17. marta 2020. godine prva dva slučaja zaraženih korona virusom.
Prva žrtva od korone umrla je 22. marta. Radilo se o 65-godišnjoj osobi iz Herceg Novog. Analizom je utvrđeno da je ovaj pacijent imao COVID-19 i da je u pvoj polovini mjeseca boravio u Srbiji.
Četiri dana kasnije, 26. marta Crna Gora je proglasila epidemiju korona virusa. U tom trenutku u našoj državi je bilo 69 slučajeva infekcije ovim virusom.
Krajem marta uveden je policijski čas odnosno zabrana izlaska iz stanova i kuća od 19 do 5 časova ujutro, a vikendom od 13 do 5 časova.
Prvi dani aprila donijeli su lijepu vijest. Naime 3. aprila izliječen je prvi pacijent obolio od korona virusa. To je bilo ohrabrenje za sve građane u čije živote se uselio strah.
Nakon gotovo dva mjeseca, tadašnji premijer Duško Marković je 25. maja saopštio građanima da u našoj državi više nema oboljelih od korone te da smo postali prva korona free destinacija.
Od tada pa do danas, zahvaljujući neodgovornosti građana, ali i političke elite, organizovanju masovnih okupljanja, nepoštovanju mjera, stalno imamo porast broja oboljelih što je kulminiralo ovih dana kada medicinari saopštavaju poražavajuću činjenicu da više ne kontrolišemo epidemiju.
U međuvremenu su stigle i prve vakcine i započeo proces imunizacije prvo najstarijeg stanovništva i medicinskog osoblja. Uskoro, kako kažu zdravstvene vlasti, treba očekivati nove količine vakcina što bi trebalo da suzbije infekciju korona virusom.
Medicinari sve nade polažu u vakcinaciju ( Foto: www.france24.com)
Prvu godinu korone dobro će zapamtiti i pripadnici romske i egipćanske populacije kojima je ovaj virus donio još veće probleme od uobičajenih sa kojima se svakodnevno suočavaju. Zapravo, ova epidemija je ogolila do kraja užasno težak položaj u kojem žive ove zajednice u Crnoj Gori. Nespremni da se suoče sa epidemijom pripadnici romske i egipćanske populacije susreli su se sa problemima održavanja higijene bez osnovne infrastrukture. Izloženi su riziku od gladi jer im je zabrana kretanja onemogućila i onako niske prihode od sakupljanja sekundarnih sirovina ili prebiranja kontejnera. Posledice su osjetila romska i egipćanska djeca u obrazovanju, nespremna da se uključe u online nastavu. Nije funkcionisao ni školski prevoz. Gomila problema se sručila na romsku i egipćansku populaciju i pokazala više nego skromne domete crnogorskog društva u inkluziji ovih zajednica.
Vrela ribnička tokom prvog talasa epidemije ( Foto: RomaNet)
Jedina etnička grupa kojoj je kolektivno bilo zabranjeno kretanje tokom prvog talasa epidemije bili su stanovnici nekadašnjeg izbjegličkog kampa na Vrelima ribničkim koji su od 3. do 25. aprila, bili zatvoreni u svojim stanovima i pod budnim okom policije. Za to vrijeme zavisili su od pomoći Crvenog krsta i organizacija civilnog društva.
Nažalost, podrška je vrlo brzo presahla. Danas, kada je situacija i dalje alarmantna gotovo da nema nikakve pomoći za Rome i Egipćane. Vlada je krajem januara donijela četvrti paket pomoći građanima i privredi kako bi se sanirale posljedice epidemije. Ove mjere uporno zaobilaze one kojima su možda i najpotrebije, a to su ljudi koji nemaju regulisan status u Crnoj Gori, lična dokumenta, koji su zaposleni u sivoj ekonomiji, stari koji nemaju penziju, a takvih je najviše upravo u romskoj i egipćanskopj zajednici.
Pred nama je, sudeći po ocjenama zdravstvenih vlasti, težak period i novi nalet epidemije. To sa sobom nosi produžetak problema za Rome i Egipćane koji zahtijevaju hitnu reakciju i svu moguću pomoć društva kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa.
Dakle, iako je sve počelo sa šalama o “najsmešnijem virusu koji je ikada postojao” on nas je vrlo brzo uvjerio da uopšte nema smisla za humor. Godinu koja je za nama učinio je godinom brige, tuge i neizvjesnosti. Neki se i dalje šale s njim što on oštro kažnjava stavljajući nam do znanja da je smrtno ozbiljan.
Nadamo se da će ova, druga korona godina, biti u znaku pobjede nad jednim od najvećih izazova sa kojim se čovječanstvo suočilo. Važno je da se svi potrudimo da disciplinom i odgovornošću pobijedimo ovaj virus i vratimo se životu prije epidemije, koji polako počinjemo da zaboravljamo.
Naslovna fotografija preuzeta sa: www.gettyimages.com