Nijedan jezik do sada nije standardizovan u smislu ,,samo tako treba da se priča“
Jezik se ne može posmatrati kao gotova stvar, on je živa materija. Tako Daut Ćuljandži kaže da ,,romski jezik, uprkos strahovima nekih, ne izumire – on je sačuvan 1.000 godina u romskim porodicama iako nije institucionalno upotrebljavan“
Daut Ćuljandži, novinar radio televizije Kosovo i romski aktivista, u intervjuu za portal RomaNet govorio je o borbi za uvođenje romskog jezika kao službenog u Prizrenu, izučavanju romskog jezika u kosovskim školama, njegovoj standardizaciji, kao i romskoj redakciji na kosovskom javnom servisu.
RomaNet: Romski jezik postao je službeni jezik u Prizrenu, a u Gračanici je tako već neko vrijeme. Koliko procentualno treba da bude stanovništva u opštini da bi jedan jezik postao službeni, ko je pokrenuo tu proceduru, ko se za to izborio i koliko je primjena kvalitetna?
Daut Ćuljandži: Kosovski Zakon o primjeni manjinskih jezika ili jezika u službenoj upotrebi daje mogućnost da se upotreba jezika dovede u službeni na osnovu tri kategorije. U prvoj kategoriji službeni jezik su albanski, srpski i engleski u nekim slučajevima, u drugoj kategoriji, zahtijeva se 3% stanovništva neke opštine da govori jezikom kako bi on postao službeni i po tom osnovu romski je službeni jezik u Gračanici, gdje je taj procenat oko 10%.
U Prizrenu, uzevši u obzir broj Roma koji je otišao u inostranstvo, nismo mogli popuniti taj broj, iako po nezvaničnim podacima u toj opštini živi oko 7.000 Roma. Tu je primjenjena treća kategorija – jezik u službenoj upotrebi manjine koja tradicionalno živi u toj opštini.
Mi smo od 2008. tražili da se romski uvrsti u službeni jezik, okupilo se nekoliko prizrenskih NVO, naši poslanici, mnogi aktivisti,… Problem nastaje jer Romi u Prizrenu potpadaju pod kategoriju ,,ostali“ i Romi i Aškalije i Egipćani, a postoje manjinske zajednice Turaka i Bošnjaka. Mi smo svakako tražili od skupštine opštine Prizren da prizna jezik kao službeni, a o tom potom priznaje i zasebno manjinske zajednice.
RomaNet: Koliko je kvalitetna primjena romskog jezika kao službenog, ima li prepreka?
Daut Ćuljandži: U Gračanici nismo imali adekvatnu upotrebu romskog jezika kao službenog jer opština ,,nije mogla da zaposli dva prevodioca“ kada je riječ o Romima, iako smo imali nekolicinu treninga za mlade koji bi radili u toj oblasti. Preko Švajcarske ambasade zapošljeno je dvoje ljudi u opštini na tu poziciju, ali na šest mjeseci, pa kada je projekat prestao – prestalo je i zapošljenje. Tako da to i dalje tražimo…
U Prizrenu su bili malo skeptični kada smo tražili uvođenje romskog jezika kao službenog, a tražili smo to dugo – 15 godina. NVO koje rade u Prizrenu, ponudile su pomoć opštini da zaposli jedno ili dvoje ljudi koji bi prevodili dok se ne sistematizuje to radno mjesto. One će pomoći opštini da se prevede svaki dokument koji je potrebno da se prevede na romski jezik dok se ne imenuje neko ko će raditi u opštini.
RomaNet: Romski jezik na Kosovu se uči i u školama.
Daut Ćuljandži: On se pojavio kao izborni predmet u bivšoj SFRJ 1984. godine, a Prizren je bio inicijator svega toga. Trenutno je romski jezik i dalje izborni predmet u četiri škole u Prizrenu, a većina romske zajednice uči i romski jezik.
Romski jezik, uprkos strahovima nekih, ne bih rekao da izumire – on je sačuvan 1.000 godina u romskim porodicama iako nije institucionalno upotrebljavan.
RomaNet: Kada se u Crnoj Gori spomene uvođenje romskog jezika u školstvo, uvijek se nekako među argumentima protiv nađe nestandardizovanost romskog jezika. Kako to komentarišete?
Daut Ćuljandži: Ja sam bio dio ekipe koja je radila na standardizaciji romskog jezika u Hrvatskoj, a zvala se sarajevska grupa. Nijedan jezik do sada nije standardizovan u smislu ,,samo tako treba da se priča“.
Romi su najveća manjina u Evropi, živimo svuda po svijetu i uzimamo, takoreći, akcenat i riječi iz većinskog jezika i uvrštavamo ih u romski. Ne možemo Rome iz jednog dijela svijeta, recimo Rusije, natjerati da govore jezik i akcenat na isti način kako se govori na Balkanu ili u Španiji – to je nemoguće.
Mi smo jezik čuvali u porodici, gdje su jezički barbarizmi ušli u romski jezik, ako odbacimo barbarizme – strane riječi u romskom jeziku – imamo standard. Na Kosovu žive tri grupe Roma – Arli, Gurbeti i Bugurđi. U redakciji u kojoj radim, kako ne bismo izostavili nikoga, pravili smo standard koji se govori u sve tri grupacije. Na istraživanju od 100 riječi kako se govore po te tri grupacije, vidjeli smo da je romski stvarno bogat jezik.
Čim se izbace strane riječi – dobijamo standard.
RomaNet: Kako funkcioniše romska redakcija na RTK, koliko ima sadržaja za Rome?
Daut Ćuljandži: Prva romska televizijska emisija, ja bih rekao možda čak i u svijetu, započeta je 1986. godine, prištinska televizija imala je romsku redakciju. To se zbog rata obustavilo, ali Kosovski javni servis, uz podršku Švajcarske 2003. godine je odobrio da se napravi selekcija novinara koja bi radila u romskoj redakciji.
Počeli smo sa dvoje novinara, urednikom i kamermanom. Sada imamo TV emisiju jednom nedeljno na RTK, i svakodnevno vijesti od 15 minuta u terminu od 16-17h, što je termin za vijesti za sve manjine. Imamo i radio emisiju, ali i TV emisiju na drugom kanalu koji je srpski, takođe jednom nedeljno.
RomaNet: Šta mislite je li dovoljna volja da se uvede romski jezik u škole makar kao izborni predmet, makar u one škole u kojima je najviše Roma?
Daut Ćuljandži: Ja bih bio malo autokritičan po tom pitanju. Mi Romi moramo biti ti koji traže, moramo da se organizujemo i da vidimo šta konkretno želimo sa time da uradimo. Ako ima Kosovo, zašto ne bi imala Crna Gora? Uzeti primjer drugih država i onda tražiti to što nas zakonski sljeduje.
Ako zakon nalaže da se uči na maternjem jeziku za druge manjine, zašto ne bi bilo i na romskom jeziku? E, zato treba prvo da se organizujemo, pa tražimo od institucija da nam odobre, i naravno da treba da postoji volja da bi se to usvojilo.
Mi smo bili 15 godina uporni za zahtjev koji smo predali za službeni jezik u Prizrenu, i Romi u Crnoj Goru bi trebali da budu uporni, jer su ovo neki institucionalni procesi koji dugo traju i zato je upornost ključna.