Radost, pritužbe i molbe Romi su oduvijek adresirali kroz umjetnost. Kao što su svoju patnju i tragediju od nacista prikazali kroz himnu „Đelem, Đelem“, tako svoju radost izražavaju i kroz često pjevanu pesmu „Ederllezi“!
Ali, u stvarnosti, šta simbolizuje ederlezi (hederlezi)?
Nije slučajno što točkovi na romskoj zastavi simbolizuju njihovu seobu, zelena boja – trava i plava – nebo. Dakle, zemlja koju toliko vole, i otvoreno nebo da žive bez ograničenja!
S obzirom na to da je većina Roma bilo nomadi, to je jedan od razloga zašto najviše mrze zimu. Jer, zima im je kvarila planove za život na otvorenom. Ali, naravno, nisu svi Romi, već neki od njih su živjeli/žive na ovaj način.
Stoga se veoma raduju dolasku proljeća, ili „ederleza“. Dakle, ederlezi znači buđenje proljeća, izlazak iz zime.
Ali da li kažemo da samo Romi vole proljeće?
Normalno – ne.
Da li je ederlezi romski praznik?
Ne!
Nije romski praznik.
Ali, romska je pjesma, „ederlezi“, koja nagovještava da je pjesma dala smisao prazniku ili dolasku proljeća.
Mnogi od vas pjevaju ovu pjesmu, ali šta u stvarnosti pjesma znači?
Romski:
Sa me amala oro khelena
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma daje
Sa o Roma babo babo
Sa o Roma o daje
Sa o Roma babo babo
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma daje
Sa o Roma babo, e bakren chinen
A ja, čorro, dural bešava
Romano ronjenje, amaro ronjenje
Amaro ronjenje, Ederlezi
Ako mogu, želim da tumačim tekst iz svog ugla.
Prvi stihovi kažu:
Svi moji prijatelji, igraju
Plešu, slave svoj dan.
Svi ROMI, tata
Svi ROMI, majko,
Ederlezi, Ederlezi
Svi ljudi, majko
Svi ljudi kolju svoja jagnjad
A ja gledam izdaleka
Svi ljudi, tata,
Svi ljudi, majko
Želim da se zaustavim ovde.
Obratite pažnju na drugu strofu gdje piše:
svi Romi (ljudi) kolju jagnje, a ja gledam izdaleka!
Dakle, ovdje ne govorimo o Romima kao etničkoj grupi, već kao o imenu: Rom-čovek, Roma-narod, ljudi.
Pa svi ljudi kolju svoja jaganjca, a ja gledam izdaleka… Dakle, on ne može da im se pridruži, on je siromašan.
Dok se ljudi raduju što su se rastali od bjeline zime, sada je red da se žrtvuje (jagnje, ovca, ovan) i da se tako slavi, ili možda Bogu zahvali. Međutim Romi iz teških uslova kroz koje su prošli, samo gledaju izdaleka tako, kako pesma kaže; a me durial beshava – gledam izdaleka (klonim se njih) jer nemam para da slavim sa njima, iako sam duhovno mnogo bogatiji od njih!
Ederlezi, Sveti Đorđe ili Đurđevdan?
Logično, ako se čovjek raduje dolasku proljeća, onda zahvaljuje onome ko ga je donio, odnosno Gospodaru svome. To se obično nije dešavalo ranije, jer su ljudi vjerovali u mnoge bogove, ili politeizam, a ne monoteizam.
Stoga su vjerovali u mnoge bogove. Lišće su smatrali gospodarima, vodu, plamen, hranu… I zato su se umivali lišćem, cvijećem i jajima, želeći da uzmu njihove osobine. Dakle, zdrava kao jaja, a lijepa kao cvijeće, po paganskoj misli, koju je danas većina Balkanaca naslijedila, bez izuzetka!
S druge strane, ako pogledamo ime ‘’Shën Gjergji’’ ili na srpskom Sveti Đorđe, onda je ovo više praznik pravoslavne vjere, možda čak i hrišćanske, ali je možda i nacionalni/vjerski praznik, ako je vezano za rođenje albanskog nacionalnog heroja 6. maja, a za nekog vjerskog heroja Đerđa Kastriota Skenderbeua, kako se nedavno tvrdilo.
A šta je sa „Karabašijem“?
Dan 5. maj, ili Đurđevdan, Đurđevdan ili Ederlez/Hiderlez, inače u Prizrenu nazvan „Karabaš“, praznuje se danas, 5. maja.
„Karabaš“ je izvedeno iz turskog jezika što znači „crnoglav“, iako nikada nisam razumio šta to znači.
Na današnji dan prizrenski trgovi su blokirani raznim prodavcima, grnčarima i trgovcima, koji svoju robu izlažu na otvorenim trgovima, dok hiljade ljudi ide u kupovinu, kupujući šarene gurabije za „kašu i bereket“, kao i zemljane lonce od grnčara, jer tog dana „moraju“ da jedu iz zemljanih lonaca, jer on „sve loše stvari uzima“ tokom cijele godine…
Zatim odlaze do Lezinog groba, ljube kamen koji je na istom mjestu poljubilo hiljade ljudi i mole se kovčegu, okruženi gomilom novca, kovanicama i papirnim, koju su sami bacili.
Čudan je ovaj dio. Jer, okreću se lešu ili kamenu, ali držeći ruke ka nebu… Ovo kao dijete ali ni dan danas ne mogu razumjeti…
Dakle, traže pomoć u stvarima koje ne mogu donijeti ni sami sebi ni pomoć ni štetu, a kako bi mogli drugima?!
Međutim, imamo razne načine da „proslavimo“ tvrdeći da je ovaj praznik moj, a ne njegov ili njen, a zapravo nije ničiji.
Dakle, imamo različite poglede. Neko ga smatra vjerskim praznikom, neko nacionalnim, neko ni prvim ni drugim, ali kaže; Iz zime sam izašao zdrav i živ, i Bog nam pomogao.
Autor: Denis Galushi, Novinar Radio Televizije Kosova – RTK – Radio Kosova 2