“CRNOGORSKO - ROMSKI RJEČNIK APSOLUTNO NE POMAŽE DJECI U OSNOVNIM ŠKOLAMA

Procjenjuje i da više od 600 Roma u Crnoj Gori živi bez riješenog pravnog statusa.

Rječnik ne pomaže djeci u školama

Romsko – crnogorski rječnik je, prema riječima našeg sagovornika, značajan za crnogorsku romsku zajednicu, a posebno za razvoj romskog jezika u Crnoj Gori.

Najviše ga, međutim, koriste oni koji žele da se bave izučavanjem romskog jezika i oni koji se bave prevodilaštvom, smatra Beriša.

“Ja sam jedan od rijetkih u Crnoj Gori koji se bavi prevodilaštvom sa i na romski jezik i moram da naglasim da smo u Crnoj Gori već imali izdat rječnik od 12 000 riječi od profesora Ljatif Demira u izdanju Ministarstva ljudskih i manjinskih prava i Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva”, podsjetio je Beriša.

Rječnik koji je nedavno objavljen, kako ističe, doprinosi očuvanju i razvoju romskog jezika, ali je mali korak u odnosu na ono što Crna Gora treba da uradi kada je romski jezik u pitanju.

“Rječnik apsolutno ne pomaže djeci u osnovnim školama zato što djeca koja uče i druge strane jezike ne koriste rječnike već nastavna sredstva. Mi u Crnoj Gori još nemamo udžbenike koji mogu da se koriste u osnovnim školama kada je romski jezik u pitanju”, kaže Beriša.

Najčešće se, naglašava, pozivamo na to da romski jezik nije standardizovan.

“Romski jezik jeste standardizovan, postoji literatura u osnovnim školama gdje kroz izborni predmet i romska i neromska djeca imaju priliku da uče o romskom jeziku, njegovoj istoriji i književnosti. Na taj način se dodatno suzbijaju negativni i stereotipni stavovi o romskoj zajednici”, smatra naš sagovornik.

Kako dodaje, najprije treba da se utvrdi da li ima političke volje da se krene u realizaciju standardizacije romskog jezika u Crnoj Gori.

“Mislim, nažalost, da do sada nije bilo političke volje, bez obzira na to što su učinjeni neki mali pomaci. Ne želim da umanjim važnost tih koraka, poput izdavanja ovog rječnika, organizovanja škola za neformalno učenje romskog jezika za romsku djecu putem ljetnjih i zimskih kampova, ali to su neke aktivnosti koje su neformalnog karaktera i koje se uglavnom organizuju NVO”, rekao je Beriša.

Smatra da država treba da formira Radnu grupu kojom bi koordiniralo Ministarstvo prosvjete u saradnji sa Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava, drugim obrazovnim ustanovama i romskim civilnim sektorom.

Da bi se, kako ističe, standardizacija romskog jezika sprovela u Crnoj Gori, prije svega mora postojati dobra namjera, a ona proističe iz političke volje.

“Mi do sada to nijesmo imali, a mislim da bismo to pitanje trebalo jednom za stalno da zatvorimo”, poručuje Beriša.

„Bez političke volje za rješavanje problema obrazovnog kadra“

Beriša je za naš portal govorio i o problemu obrazovnog kadra iz romske zajednice koji bi mogao da predaje na romskom jeziku.

Kako podsjeća, 2016. ponudio je dva rješenja Ministarstvu prosvjete koja nisu prihvaćena.

“Jedno je bilo da se stipendiraju dva pripadnika romske zajednice koji su bili spremni da nakon završetka osnovnih akademskih studija nastave svoje master studije na Katedri za romologiju na Sveučilištu u Zagrebu. To je jedan od najstarijih univerzieta u Evropi koji ima licencu i čiji su predavači eminentni i prepoznatljivi”, kaže on.

Podsjeća i da su mu tada iz Ministarstva prosvjete rekli da ta diploma neće biti uvažena u Crnoj Gori zbog nekih zakonskih barijera.

Nakon toga predlagali su da se nađe neko drugo rješenje koje neće biti u sukobu sa zakonom. Međutim, kako ističe, ni tu nije bilo političke volje.

Kao drugu opciju ponudio je su da se dovedu profesori iz regiona, da se to sprovede na Fakultetu za strane jezike u Nikšiću.

“Ti profesori mogu da budu i iz regiona. Onda bi se osposobilo nekoliko osoba iz Crne Gore koje imaju završene osnovne studije, koje poznaju makar minimalno romski jezik i koji bi mogli lakše da savladaju materiju. Međutim, ni to se još nije desilo”, rekao je Beriša.

Podsjetio je da su prije četiri godine imali jednu veliku regionalnu konferenciju koju je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava realizovalo u Podgorici i tada je obećano da će za dvije godine biti uveden romski jezik u obrazovni sistem Crne Gore.

Iako su prošle četiri godine, kako tvdi, nema čak ni pomaka prema tom cilju.

MUP da se fokusira na osobe bez riješenog pravnog statusa

U razgovoru za Dnevno.me osvrnuo se i na još jedan problem za romsku populaciju. Prema riječima Beriše, u Crnoj Gori ne postoje sveobuhvatna istraživanja o tome koliko Roma u našoj zemlji živi bez dokumenata.

Na nivou Podgorice su prije dvije godine uradili jedno istraživanje koje opet nije bilo na cjelokupnom uzorku romske populacije, ali jeste dobra većina, navodi Beriša.

“Mi smo po tom istraživanju identifikovali 416 osoba bez riješenog pravnog statusa u Crnoj Gori. Od ovog broja bilo je 216 djece. To ne znači da ove osobe nijesu imale apsolutno nikakav dokument, nego su moguće imali Izvod iz matične knjige rođenih, ali nemaju riješeno pitanje državljanstva”, pojašnjava Beriša za naš portal.

Postoji, kaže, veliki rizik da te osobe zaista postanu apatridi.

Na nivou Crne Gore identifikovano je devet osoba koji imaju utvrđen status lica bez državljanstva. Od tog broja, dvije osobe su pripadnici romske zajednice.

“Mi smatramo da je ovaj broj znatno veći. Ako smo u Podgorici zatekli više od 400 osoba bez riješenog pravnog statusa, onda na nivou Crne Gore vjerujemo da je taj podatak veći od 600 osoba. Koliko god pokušavali da ovo pitanje predstavimo kao riješeno, smatram da je jedan od gorućih problema sa kojima se pripadnici romske populacije suočavaju”, tvrdi Beriša.

Poziva MUP da u narednom periodu fokus stavi na ovo pitanje, jer bez riješenog pravnog statusa nijedno lice ne može da ostvariti apsolutno nikakvo pravo – ni pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, ni pravo na obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje…

Prema riječima Beriše, ako se ne budemo bavili ovim problemima, za nekoliko godina imaćemo mnogo veću brojku osoba koja nemaju riješen pravni status i lica koja nemaju državljanstvo iz romske zajednice u Crnoj Gori.

“Mi smo imali projekat u okviru kojeg smo mogli da pružimo besplatnu pravnu, ali i finansijsku pomoć – u smislu plaćanja taksi i tu smo pomogli oko 160 osoba da riješe pravni status u Crnoj Gori, da dobiju privremeni ili stalni status u našoj zemlji. Za njih osam smo riješili državljanstvo”, zaključuje Beriša za naš portal.