“Ako ovako nastavi još mjesec dana ne znam stvarno kako ćemo da preživimo. Apelujem na Vladu da nam pomogne, nama koji smo najugroženiji , neki higijenski paket i hrane”, kaže Besim Hajrizi.
Besim Hajrizi i njegova osmočlana porodica već 12 godina žive u lošim stambenim uslovima u neposrednoj blizini gradske deponije. Besim navodi da je sada zbog novonastale situacije sa koronavirusom posebno teško jer ne može da obezbjedi sredstva za održavanje higijene kao ni osnovne namirinice za život.
“Što se tiče ovog virusa, u ovoj situaciji baš smo ugroženi. Nemamo sredstva za higijenu, teško održavamo higijenu”, požalio nam se naš sagovornik. “Živimo u ovoj kući, nas devetoro, u jednu sobu. Nemamo ni kupatilo, nemamo ni veš mašinu. Žena pere robu na ruke. Imamo jedno plastično korito i kada treba da se kupamo, kupamo se u tom koritu.”
On se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina. Jednom ga je, kaže, policija vratila kući zbog mjera koje je Vlada donijela. Sada je spriječen da zarađuje za život.
“Izašao sam bio da radim i ovi specijalci su me zaustavili i pitali su me gdje ćes? Ja rekoh moram da radim pošto hranim porodicu sa tim biciklom, ne primam ni socijalnu pomoć, jedino sa tim biciklom održavam porodicu. Oni su me vratil,i radi moje bezbjednosti, da ne bih donio taj virus I proširio ga, da se neko od moje porodice razboli”.
Besim Hajrizi mještanin naselja Vrela ribnička (foto: Enis Eminović)
Pored ovih teškoća, Besim se sa svojom porodicom suočava i sa probelmom regulisanja pravnog statusa u Crnoj Gori. Iako žive u Podgorici više od 10 godina, oni ne mogu da riješe svoj pravni status. Obraćali su se raznim institucijama i organizacijama ali bezuspješno. Zbog problema sa dokumentacijom Besim ne može da školuje svoju djecu.
“Treba nam neka dokumentacija da bi njih upisao u školu. Ja bih volio da su moja djeca školovana, da imaju neko obrazovanje i neko znanje, jer ovako se ne živi”. Strahuje za porodicu jer ne zna do kad će biti spriječen da radi i obezbjeđuje im hranu.
“Ova situacija je baš loša, i loše preživljavamo ove dane. Ako ovako nastavi još mjesec dana ne znam stvarno kako ćemo da preživimo. Ovo je mislim… ne znam ni odakle ćemo uzeti. Ovo je kao neko vanredno stanje, kao ratno stanje”.
Do sada ih niko nije obišao da im ponudi pomoć kaže Besim i apeluje na inisitucije da pomognu svim ugroženima. “Niko nije došao sem vaša organzacija, da pita da li imamo, odakle uzimamo, jedemo li, da li imamo higihjenskih sredstava? Apelujem na Vladu da nam izađe u susret, nama koji smo najugroženiji, dodijeli neki higijenski paket i hrane”.