IMER AVDIJAJ, USPJEŠNI BIZNISMEN IZ ROMSKE I EGIPĆANSKE POPULACIJE U CRNOJ GORI

slika-1

U Crnoj Gori svi mogu da uspiju

Ono što bih preporučio svim mladima, pogotovo mladim iz romske i egipćanske zajednice jeste da se što više obrazuju i da rade na sebi, pogotovo kada je službeni jezik u pitanju. Da budu iskreni i da budu vrijedni.

Imer Avdijaj, (42) rođen u Peći (Kosovo), živi u Tuzima, jedan od najpoznatijih biznismena iz romske i egipćasnke populacije u Crnoj Gori. Najstariji je od braće Avdijaj koji su vlasnici preduzeća „Sonita”, “Kovači”, “Top dom” i “Universal metal”. Imer je vlasnik 11 maloprodajnih prodavnica širom Crne Gore i veleprodaje u Kućama Rakića.

Romanet: Kako ste započeli biznis?

Avdijaj: Kada sam 99. tokom rata na Kosovu došao u Crnu Goru, nijesam imao startni kapital, zahvaljujući prijateljima iz inostranstva (Mađarska, Turska, Kina, Italija, Njemačka) koji su u ovom biznisu, započeo sam sa trgovinom. Preko njih sam naručivao robu pa bih im naknadno plaćao. Moram da istaknem da u Crnoj Gori nijesam imao podršku ovog tipa, dakle, biznis sam započeo zahvaljujući Bogu i prijateljima iz inostranstva.

Nikada nijesam radio za druge. Pokojni otac nam je rekao da nastojimo da u poslu kojim se bavimo budemo glavni i da nemamo šefa. I ja i moja braća se trudimo da održimo obećanje koje smo dali ocu

Romanet: Čime ste se bavili na Kosovu?

Avdijaj: Na Kosovu smo se bavili proizvodnjom. Bili smo kovači, i rekao bih da smo bili dosta uspješni. Nikada nijesam radio za druge. Pokojni otac nam je rekao da nastojimo da u poslu kojim se bavimo budemo glavni i da nemamo šefa. I ja i moja braća se trudimo da održimo obećanje koje smo dali ocu.

Romanet: Možete li nam nešto više reći o Vašoj firmi?

Avdijaj: Firma „Sonita“ je krenula sa radom 99. godine. Na cijeloj teritoriji Crne Gore posjedujem 11 maloprodajnih radnji. Takođe, u Kućama Rakića posjedujem veleprodajni objekat, restoran i apartmane.

Romanet: Koliko ljudi radi za firmu Sonita?

Avdijaj: Samo u mojoj firmi oko 40 ljudi su u stalnom radnom odnosu, a tokom sezone ih bude do 80 na ugovor o djelu. U svim našim firmama ima i do 300 radnika tokom sezone. Kod mene kao i kod moje braće rade svi, nezavisno od njihove etničke pripadnosti. Mi ne dijelimo ljude. Ako je neko vrijedan i hoće da radi i da se posveti poslu mi ga zaposlimo.

Svaki od braće ima svoju firmu. I rekao bih da smo svi podjednako uspješni. „Sonita”, “Kovači”, “Top dom” i “Universal metal” su naše firme. Ukupno imamo oko 27 maloprodjanih radnji i hvala Bogu svaka dobro posluje. Takođe, posjedujemo još nekoliko kombija za prevoz putnika.

Romanet: Koliko je teško Vama kao pripadniku romske i egipćanske populacije bilo da se snađete na tržištu?

Avdijaj: Kada neko hoće da radi i da se bavi biznisom mislim da nacionalnost ne igra bitnu ulogu. Što se tiće moje etničke pripadnosti, moram da kažem da sa te strane nijesam i nemam problema, uglavnom rekao bih da sam dosta dobro prihvaćen u društvu makar u krugovima u kojima se krećem. Kako ja tako i ljudi u krugovima u kojima se krećem ljude dijele na poštene i nepoštene i to je, rekao bih, jedino mjerilo u odnosima sa ljudima.

Romanet: Kakav je Vaš odnos sa konkurencijom?

Avdijaj: Što se tiče konkurencije, rekao bih da je odnos OK. Do sada nijesam imao nekih velikih problema. Ja volim konkurenciju, smatram da je svaka konukrencija zdrava.

Romanet: Osim trgovine, čime se još bavite?

Avdijaj: Osim trgovine, bavimo se i prevozom robe, prevozom putnika u zemljama Zapadne Evrope. Dakle, preko nas svi mogu da naruče, recimo, robu iz Turske i mi je kasnije dovozimo u Crnu Goru.

Romanet: Koji su Vaši dalji planovi?

Avdijaj: Trenutno u Kućama Rakića gradim tržni centar ”Istanbul centar” čija će površina biti oko 4000 m2. Ako sve bude išlo po planu za dva mjeseca očekujem završetak radova. U “Istanbul centru” biće 25 maloprodajnih radnji kao i turski restoran.

Romanet: Šta preporučujete mladima koji žele da se bave biznisom?

Avdijaj: Ono što bih preporučio svim mladima, pogotovo mladima iz romske i egipćanske zajednice jeste da se što više obrazuju i da rade na sebi, pogotovo kada je službeni jezik u pitanju. Da budu iskreni i da budu vrijedni. Ne smiju dozvoliti da ih strah koči. Mislim da u Crnoj Gori mogu svi da uspiju, samo treba da rade.

 

Izvor: RomaNet.me

Comments are closed.