Diskriminacija Roma u crnogorskom društvu evidentna, ne radi se dovoljno da se stanje promijeni

Šejla

Pepić: Strategije su mrtvo slovo na papiru, u praksi se tapka u mjestu

Ona podsjeća i da mnogi Romi i dalje nemaju riješen pravni status u Crnoj Gori pa, kada se sve uzme u obzir, ne čudi začarani krug siromaštva u kojem se Romi konstantno vrte.

Pripadnici romske zajednice u Crnoj Gori izloženi su diskriminaciji, ali se po tom pitanju ne radi dovoljno niti se u crnogorskoj javnosti na kvalitetan način priča o ovoj temi, smatra većina građana koji su učestvovali u anketi portala CdM.

Čak 54 odsto od ukupno 145 ispitanika prepoznaje da se Romi suočavaju sa odbacivanjem, 73,6 odsto vjeruje da je integracija Roma važna tema, ali većina smatra da Vlada ne radi dovoljno na tome – 50,8 odsto ispitanika je rad Vlade na integraciji Roma ocijenilo ocjenom 1, a 23,8 odsto ocjenom 2. Ocjenu pet dalo je svega 10 od 145 ispitanika.

Kada je riječ o Romkinjama, 73,4 odsto ispitanika vjeruje da se one suočavaju sa dodatnim izazovima zbog svog roda, a 79,7 odsto kaže da su izložene dvostrukoj diskriminaciji. 37,8 odsto ispitanika kaže da je glavni izazov sa kojim se Romkinje suočavaju rani i prisilni brakovi, dok 25,9 odsto smatra da je to diskriminacija u porodici ili zajednici. 33,8 odsto učesnika ankete smatra da su Romkinje najviše suočene sa ograničavanjem prava u porodici, a 25,4 odsto smatra da su najviše suočene sa stereotipima u društvu.Sa rezultatima ankete saglasna je Šejla Pepić, socijalna radnica i članica Romskog savjeta u Crnoj Gori.

Kako kaže, strategije i planovi su dobri, ali se ono što u njima piše često ne primjenjuje u praksi.

“Romi su diskriminisani po svim osnovama – počev od pravnog statusa preko obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja, stanovanja… Nekada je diskriminacija prisutna i u samoj zajednici, prvenstveno prema ženama i djevojčicama, koje su izložene lošem uticaju tradicionalnih oblika ponašanja. Sve ovo šalje poruku nadležnim institucijama da ima prostora da se još radi na suzbijanju negativnih pojava – predrasuda, stereotipa i svih oblika diskriminacije”, kaže Pepić.

Kao primjer diskrapance između statistika i realnosti navodi obrazovni sistem.

“Mi imamo podatke koji pokazuju da veliki broj djece iz romske zajednice upisuje i završava osnovno obrazovanje, ali pitanje je kakav je stvarni kvalitet tog obrazovanja. Evidentne su razlikr prilikom upisivanja u srednju školu, a o upisu na fakultet da ne govorimo. Mi u Romskom savjetu ćemo se zalagati da se na neki način dođe do toga da i srednja škola bude obavezna jer samo na taj način možemo uticati da veći broj djece nastavi školovanje i na taj način dovesti i do većeg broja onih koji završavaju fakultete”, naglašava Pepić.

Podsjeća da diskriminacija pri zapošljavanju utiče na slabu motivaciju da se školovanje nastavi.

“Imamo članove zajednice koji su završili obrazovanje, čak i visoko obrazovanje – 10 do 15 njih ima diplome fakulteta – ali I činjenicu da niko od njih ne radi u struci već su angažovani u nevladinom sektoru ili imaju sopstveni biznis. To je loša motivacija za mlađe generacije da se školujuj jer vide negativne primjere u praksi u samoj zajednici”, ističe Pepić.

Ona podsjeća i da mnogi Romi i dalje nemaju riješen pravni status u Crnoj Gori pa, kada se sve uzme u obzir, ne čudi začarani krug siromaštva u kojem se Romi konstantno vrte.

Romkinje se, kaže Pepić, dodatno suočavaju sa diskriminacijom po pitanju roda, a ona je, kaže, često izražena već u primarnoj porodici.

“Nije lako ni dječacima jer diskriminacija svakako postoji, ali je djevojčicama mnogo teže jer je primjetna višestruka diskriminacija, posebno zbog tradicije dječjih ugovorenih brakova koji I dalje postoje u određenoj mjeri. U posljednje vrijeme, pod uticajem NVO sektora, mlađe generacije postaju svjesne i prava, ali i obaveza koje imaju u društvu, dok je kod starijih generacija teže mijenajti svijest jer su neobrazovani i više pod uticajem tradicije”, pojašnjava Pepić.

Problem dječjih ugovorenih brakova i dalje je prisutan iako je, kaže, svijest u zajednici o ovom problem danas na nešto višem nivou nego ranije.

“Centar za romske inicijative iz Nikšića pokrenuo je ideju osnivanja sklooništa za žrtve dječjih ugovorenih brakoava, a Romski savjet je to podržao kao dobru ideju. Tu bi se djevojčice uz pomoć medijatora osnažile za integraciju u crnogorsko društvo. Djevojčice koje nastavljaju srednje obrazovanje svjesnije su same pojave i njenih posljedica, ali se običaj u određenoj mjeri i dalje njeguje jer sami članovi zajednice smatraju da on, kao dio tradicije, treba da se održi”, ističe Pepić.

Važnu ulogu u zajednic, ističe, imaju medijatori u obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti i zapošljavanju.

“Oni su neka vrsta spone između zajednice i institucija i članovi zajednice prepoznaju kada treba i na koji način da im se obrate. Članovi zajednice ih vide kao oslonac i oni imaju veliki uticaj na podizanje svijesti same zajednice o ugovorenim brakovima, ali i o posljedicama neobrazovanja”, kaže Pepić.

Politička zastupljenost Roma u lokalnim i državnom parlamentu riješila bi, smatra Pepić, mnoge probleme zajednice jer bi društvo kroz djelovanje poslanika ili odbornika bilo bolje upoznato sa svim izazovima koji muče zajednicu.

“Romski savjet je uputio inicijativu ka Skupštini za smanjenje cenzusa za Rome kako bi se našli u parlamentu, ali nam iz Skupštine ništa nije odgovoreno na tu inicijativu. Što ne znači da ćemo odustati. Vjerujemo da bi prisustvo predstavnika Roma u Skupštini smanjilo i otpor večinske zajednice i uticalo na smanjenje diskriminacije u društvu”, zaključuje Pepić.

Na koji još način institucije mogu pomoći da se riješe problem Roma poslušajte u našem podkastu.

 

Izvor: CDM7

Comments are closed.