„Stvarni broj djece iz romske i egipćanske populacije predškolskog uzrasta može biti znatno veći od onoga što pokazuju zvanični podaci. Zato je, uz unapređenje statistike i upisne politike, neophodno sprovoditi i terenske aktivnosti – uključujući registraciju djece bez dokumenata i direktan rad sa porodicama“, poručuje Beriša.
Uprkos naporima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija da poveća broj romske i egipćanske djece u predškolskom obrazovanju, problem pravno nevidljive djece i dalje predstavlja ozbiljnu prepreku za njihovu inkluziju u obrazovni sistem.
„Ne treba zanemariti važnu činjenicu da veliki broj djece u romskim porodicama i dalje nije registrovan u matičnim knjigama rođenih. Ta djeca pravno ne postoje za sistem, a samim tim nijesu ni obuhvaćena evidencijama vrtića niti zvaničnim statistikama“, kaže za Pobjedu Elvis Beriša, izvršni direktor romske organizacije mladih „Koračajte sa nama – Phiren Amenca“.
Napredak uz ograničenja
Prema podacima koje je objavilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, u posljednje tri godine zabilježen je porast upisa djece iz RE zajednice u predškolske ustanove za čak 41,69 odsto. Kako navode, u 2021. godini u vrtiće je bilo upisano 16 odsto romske i egipćanske djece, dok je prošle godine taj procenat iznosio 57,69.
U izvještaju o realizaciji Strategije ranog i predškolskog vaspitanja i obrazovanja za period 2021–2025. istaknuto je da je 2024. godine upisano ukupno 291 dijete romske i egipćanske populacije – 155 dječaka i 136 djevojčica.
Ipak, Elvis Beriša ukazuje na važan kontekst: „Evidentan je napredak, ali važno je napomenuti da se procenat za 2021. godinu temelji na procjenama, budući da tada nije postojao precizan popis romske i egipćanske djece predškolskog uzrasta. Precizniji podaci postali su dostupni tek nakon popisa iz 2024. godine, što dovodi u pitanje tačnost ranijih procjena i otežava direktno poređenje.“
Dodatno, kako navodi, dostupni podaci Ministarstva na platformi data.gov.me ne sadrže informacije o etničkoj pripadnosti djece u vrtićima, zbog čega je teško precizno verifikovati iznesene statistike.
„Stvarni broj djece iz romske i egipćanske populacije predškolskog uzrasta može biti znatno veći od onoga što pokazuju zvanični podaci. Zato je, uz unapređenje statistike i upisne politike, neophodno sprovoditi i terenske aktivnosti – uključujući registraciju djece bez dokumenata i direktan rad sa porodicama“, poručuje Beriša.
Bez tih koraka, upozorava, brojke neće oslikavati stvarnost, a mnoga djeca će i dalje ostajati nevidljiva za sistem i lišena osnovnih prava.
Medijatori – važna, ali još neprimijenjena mjera
Beriša pozdravlja izmjene Pravilnika o angažovanju romskih i egipćanskih medijatora u obrazovno-vaspitnim ustanovama, kojima je Ministarstvo smanjilo broj djece po jednom medijatoru sa 70 na 35.
„To je važan korak ka poboljšanju kvaliteta podrške romskoj i egipćanskoj djeci. Međutim, primjena pravilnika još nije počela u praksi. Da bi ova promjena imala efekta, škole i svi nadležni akteri moraju dosljedno poštovati njegove odredbe. Samo tako medijatori mogu pružiti kvalitetnu i kontinuiranu podršku. Ova mjera je dobar početak, ali ne i konačno rješenje – predstoji nam još mnogo posla kako bismo obezbijedili jednake šanse za obrazovanje svakog djeteta“, naglašava on.
Vrtići, kako ističe, imaju ključnu ulogu ne samo u obrazovanju, već i u izgradnji povjerenja između institucija i romske zajednice.
„Potrebno je da vrtići ne čekaju da roditelji dođu njima, već da aktivno posjećuju romska naselja, upoznaju porodice i predstave svoj rad. Roditelji moraju biti uvjereni da su vrata vrtića otvorena za svako dijete i da njihova djeca neće biti odbijena, što se u prošlosti, nažalost, dešavalo“, upozorava Beriša.
Kako bi se omogućilo redovno pohađanje vrtića, potrebno je sistemski obezbijediti uslove – prije svega, organizaciju besplatnog prevoza za djecu iz udaljenih ili segregisanih naselja, jer su ekonomske prepreke često ključni razlog zašto djeca nijesu uključena u rani obrazovni sistem.
Takođe, Beriša ističe potrebu za uvođenjem sistema romskih medijatora i u predškolsko obrazovanje, kako bi se omogućila kontinuirana komunikacija i podrška porodicama.
Školovanje – između forme i suštine
I dok se statistike poboljšavaju na predškolskom nivou, izazovi ostaju i u osnovnom obrazovanju. U javnosti se često ističe da sve veći broj romske i egipćanske djece upisuje osnovne škole, ali da je kvalitet znanja koje stiču i dalje problematičan.
Stručnjaci su više puta upozoravali da mnoga djeca ne dostižu nivo znanja potreban za nastavak školovanja. „U mnogim slučajevima, ispunjava se forma, ali ne i suština obrazovanja“, zaključuju iz Zavoda za školstvo.
Zabilježeni su slučajevi gdje dijete dođe samo jednom tokom školske godine, a ipak bude prebačeno u naredni razred. Nastavnici su ocjenjivali da se takvim praksama šalje loša poruka, a iz Zavoda su ranije navodili da su svjesni problema nedostatka kontinuiteta, te da djeca često dolaze na nastavu svega jedan do dva dana sedmično.
Iako bi u takvim slučajevima trebalo da reaguju prosvjetna inspekcija, centri za socijalni rad i Ministarstvo, javnosti su nepoznati konkretni ishodi tih postupaka.
Medijatori, koji svakodnevno prate djecu od kuće do škole, ističu da mnoga djeca dolaze iz nestabilnih porodičnih okruženja. „Djeca su često prepuštena bakama i djedovima, ili sama sebi, jer su im roditelji u inostranstvu“, rekao je jedan medijator.
Uprkos svim izazovima, sagovornici se slažu u jednom – bez sistemskih rješenja i konkretnih mjera, teško je govoriti o stvarnoj inkluziji i jednakim šansama za svako dijete. A pravo na obrazovanje mora biti jednako dostupno svima – ne samo na papiru, već i u stvarnosti.