Nevenka Kapičić je koordinatorka projekta u Romskoj omladinskoj organizaciji ‚‚Koračajte sa nama- Phiren Amenca”. Sjedište im je u Podgorici, a sa romskim zajednicama rade na obrazovanju, zapošljavanju, pravnom statusu, socijalnoj inkluziji i stanovanju. Razgovarali smo sa Nevenkom o efektima pandemije, apatridije i pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
- Phiren Amenca predvodi u borbi protiv anticiganizma, diskriminacije i marginalizacije Roma. Zapravo, apatridija među Romima nije slučajnost, već logičan ishod diskriminacije. Recite nam o glavnom problemu kada je u pitanju romska apatridija u Crnoj Gori?
Romska apatridija u zemljama Zapadnog Balkana je složen, višedecenijski problem koji zahtijeva dubinsko razumijevanje istorije regiona, trenutnog političkog okvira i konačno uviđanje posljedica života bez ikakvog statusa u jednoj zemlji. Sistem ljude bez regulisnaog pravnog statusa naziva „slučajevima“, ali iza svakog slučaja stoji čitava priča, a iza priče stoji osoba ili čitava porodica. Primarna prepreka na putu dalje je činjenica da je za rješavanje jednog slučaja potreban čitav tim stručnjaka i puno sredstava, a to nije od posebnog interesa za političare, jer ljudi bez riješenog pravnog statusa u Crnoj Gori nemaju izborni uticaj . Zrno političke volje koje se nameće kao podrška osobama bez regulisanog pravnog statusa zapravo potiče iz širih obaveza koje država Crna Gora ima prema Evropskoj uniji, koja je stvorila pritisak da se ovo pitanje riješi pre nego kasnije.
Romsku apatridiju u balkanskom regionu treba razmotriti u kontekstu istorije jugoslovenskih sukoba, čije su prećutne žrtve bili Romi i Egipćani. Jedna od posljedica sukoba bila je loša saradnja između novoformiranih država, što je druga prepreka u rješavanju problema apatridije Roma. Nedostatak saradnje između država kao i međuvladinih institucija usporava mogućnosti za napredak. Ovde je ključno to što bi poboljšana saradnja gotovo automatski riješila većinu sadašnjih i budućih slučajeva apatridije i relativno brzo donijela pozitivne ishode.
Treća prepreka rješavanju apatridije je neefikasna primjena postojećeg sistema u državnim institucijama. Iako je izgrađena čvrsta osnova za regulisanje ovog problema, nesmetanu primjenu konstantno ometaju nedostaci, uključujući pitanja u saradnji državnih institucija, ljudske greške (bilo da su zaposleni ili romska i egipćanska zajednica), složeni skupi postupci i obimna birokratija. Ovi nedostaci u primjeni vape za reformom.
- Vaš rad je otkrio da stotine Roma u Crnoj Gori žive u riziku od apatridije. Sa kakvim se svakodnevnim borbama suočavaju Romi koji nemaju ili ne mogu da dokažu svoju nacionalnost i šta mislite da treba promijeniti da bi se pozabavilo tim problemom?
Papir koji dokazuje vaš status u jednoj zemlji pruža vam mogućnosti – da se edukujete, radite, posjetite ljekara i imate krov nad glavom. Nedostatak tog papira daje vam ograničenja. Ograničenja da se nađe posao sa solidnom platom i osiguranjem, da se pristupi zdravstvenoj zaštiti, da se djeca odgajaju i obrazuju u zdravom okruženju. Kroz direktan kontakt sa zajednicom znamo da su njihove borbe tipično povezane sa ekstremnim siromaštvom, niskim obrazovanjem, oslanjanjem na neformalnu ekonomiju kao izvor prihoda, neformalnim stanovanjem u blizini gradskih deponija i bez besplatne zdravstvene zaštite. Da bi se ove stvari suštinski promijenile, moraju se dogoditi tri stvari.
Prvo, u dijelu zajednice koji pati od bilo kog oblika apatridije, pravni status treba da postane prioritet broj jedan, s tim da državni sistem uz to prioritizuje i olakšava pristup zapošljavanju i obrazovanju.
Drugo, sve državne institucije moraju imati povezane sisteme i zajedničku digitalnu bazu podataka radi efikasnije i brže komunikacije. Ovo će se takođe pozabaviti trenutnim izazovima u kojima kandidati zavise od volje i posvećenosti pojedinog šaltera.
Treće, moramo edukovati romsku i egipćansku zajednicu da budu pažljivi prema rokovima i obavezama u regulisanju pravnog statusa, kako ne bi propustili iste i ugrozili svoju osnovu za sticanje statusa ili državljanstva.
- Posljednjih godinu i po dana bili su posebno izazovni za marginalizovane grupe širom Evrope. Naročito ste bili aktivni u pronalaženju rješenja za ublažavanje posljedica pandemije na Rome. Možete li nam reći više o svom radu u toj oblasti?
Kako su izazovi za zajednicu rasli, tako su rasle i naše aktivnosti, uz prepoznavanje nedostatka podrške za lica bez regulisanog pravnog statusa. U partnerstvu sa različitim donatorima (uključujući EED, UNDP, ISI, BIRN), uključili smo se u podizanje svijesti u zajednici, objašnjavajući mjere i zahtjeve na romskom jeziku, emitujući program putem našeg portala RomaNet i putem naših platformi društvenih mreža. Za zajednicu su ovo bili jedini izvori informacija na romskom jeziku. Nastavili smo da budemo glas i glasni zagovornici putem RomaNet-a, neprekidno skrećući pažnju na hitne potrebe zajednice i nedostatke sistemske podrške države, posebno za lica bez regulisanog pravnog statusa. Donacije hrane i higijenskih proizvoda bile su neophodne i dali smo prednost ljudima koji nisu dobili nikakvu zvaničnu pomoć, poput ovih lica. Jedna od najtežih prepreka koju je donijela pandemija bila je online nastav, koja se preklopila sa našim obrazovnim naporima. Pomogli smo zajednici da elektronski upišu djecu u škole i jaslice. Za više od 200 učenika Roma i Egipćana školski prevoz je nedostajao čitavih šest sedmica. Uprkos stalnom pritisku i zahtjevima prema institucijama da brzo riješe problem, ovo je riješeno tek nakon što smo podnijeli tužbu protiv Ministarstva prosvete. Jedna od širih projektnih aktivnosti koju smo realizovali u ovom periodu bilo je mapiranje pravnog statusa u romskoj i egipćanskoj zajednici u Podgorici, što nas je dovelo do saznanja da 198 odraslih i 216 djece nisu prepoznate od strane države ili organizacija koje rade u oblasti apatridije.
- Phiren Amenca radi zajedno sa ENS-om i još tri članice u Srbiji, na Kosovu i u severnoj Makedoniji na projektu koji finansira Fondacija za otvoreno društvo- Kancelarija za romske inicijative, kojim se zagovaraju zakonske, političke i praktične reforme radi sprečavanja rizika od apatridije Roma na Zapadnom Balkanu. Pored rada na nacionalnom nivou, projekat ima i regionalnu dimenziju. Kako Crna Gora želi da se pridruži Evropskoj uniji, šta mislite koje su neke od prilika tokom narednih godina u vezi sa procesom pristupanja?
Mi ih ne doživljavamo kao mogućnosti, već kao obaveze koje Crna Gora mora ispoštovati. Crna Gora mora postići određene ciljeve, posebno u pogledu reforme pravosuđa u okviru poglavlja 23 i 24. Ove reforme mogu da promijene način na koji se ljudska prava vrednuju i štite u zakonu, što dovodi do opipljivih rezultata za ovu zajednicu, posebno u oblastima zapošljavanja i obrazovanja.
Država takođe mora da poštuje obećanja data u Poznanskoj deklaraciji, kao i Novi strateški okvir EU za učešće, inkluziju i jednakost Roma i Nacionalnu strategiju za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana, što sve zahtijeva od države da pruži konkretne rezultate ka okončanju apatridije u narednim godinama.
Neizvjesno je kako će se to odvijati u budućnosti, koliko će nova crnogorska Vlada biti posvećena pitanju apatridije ili koliko će Vlada biti stabilna, ali jasno nam je da bilo koja poboljšanja po ovom pitanju nisu dostižna bez koordinisane regionalne saradnje, koja će zahtijevati nedvosmislenu posvećenost i saradnju svih vlada u regionu.
Prezeto sa: https://www.statelessness.eu/updates/interviews/interview-nevenka-kapicic-roma-youth-organisation-walk-us