Zumer Šalja živi u Crnoj Gori više od tri decenije, posjeduje rodni list, ali bez ikakvih drugih dokumenata. Ova situacija sprečava ga da ostvari osnovna prava, a njegov život je svakodnevna borba. “Nemam dokumente, ne mogu nigdje ići,” započinje Zumer svoju priču, koja odražava surovu realnost mnogih koji su, poput njega, nevidljivi za sistem kazao je Zumer za Novu M.

Nedostatak dokumenata direktno utiče na Zumerovo zdravlje i egzistenciju, kao i njegove porodice. “Kada se razbolim, nemam novca, nemam ništa. Plaćam, naravno, ali plaćam kada imam priliku. Ako nemam, moram tražiti nekog drugog, da mi pomogne i da mogu ići kod doktora, da mogu uzeti ono što mi treba,” objašnjava on. Ova izjava jasno oslikava koliko je težak život bez pristupa osnovnim uslugama, nešto što je većini građana podrazumijevano.

Elvis Beriša, izvršni direktor romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca” ističe da je nedostatak dokumentacije jedan od najvećih izazova za romsku zajednicu. Mnogi Romi i Egipćani su se doselili iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, naročito sa Kosova, i suočavaju se s jedinstvenim problemima. Primjer gospodina Šalje, koji ne može biti registrovan na Kosovu nakon 18. godine, a u Crnoj Gori ne postoji pravni mehanizam za rješavanje njegovog statusa uprkos tome što je rođen ovdje, prikazuje situaciju.

“Imamo slučajeve, kao što je gospodin Šalja, gdje se nakon 18. godine, na primjer, na Kosovu, ne mogu naknadno registrovati, a u Crnoj Gori ne postoji pravni mehanizam niti osnova kojim bismo mogli riješiti pravni status te osobe, iako je rođena u Crnoj Gori, ali su joj roditelji, na primjer, sa Kosova. Nemamo mehanizam kojim bismo mogli riješiti pravni status te osobe”, kaže Beriša.

Osobe bez riješenog pravnog statusa često su potpuno nevidljive za državni sistem. To znači da formalno ne postoje u evidencijama, što im onemogućava pristup osnovnim pravima i uslugama poput zdravstvene zaštite, obrazovanja, zapošljavanja, ili socijalne pomoći. Njihova “nevidljivost” ih stavlja u izuzetno ranjiv položaj, lišavajući ih mogućnosti da vode dostojanstven život i efikasno učestvuju u društvu.

“Kao da nisam ovdje, kao da nisam živ. Mučim se svaki dan, svaki put da dobijem svoja dokumenta, da se mogu kretati i sve, da radim kao svi ljudi i da mogu prehraniti svoju djecu i ženu i sve, ali nemam tu mogućnost, jer nam država neće dati uslove,” ogorčeno govori Zumer.

Upravo zbog ovoga, NVO “Koračajte sa nama –  Phiren amenca” apeluje na pojednostavljenje procedure za ljude bez regulisanog pravnog statusa kako bi dobili status apatrida u Crnoj Gori. Ovim postupkom Crna Gora će biti pozicionirana kao zemlja koja nudi rješenja i mogućnosti za svoje stanovnike. “Ovo nije nešto što će uništiti imidž države Crne Gore, jer to nije problem države Crne Gore. To je problem koji se dešava svuda u svijetu, ali na ovaj način Crna Gora zapravo postaje država koja pruža rješenja i mogućnosti da se ove osobe registruju u sistemu, prije svega, a zatim i da mogu uživati sva ostala prava,” poručuju.

Iako tačni statistički podaci nedostaju, procjenjuje se da je 2022. godine samo u Podgorici u romskoj zajednici bilo evidentirano 416 osoba bez regulisanog pravnog statusa. Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova i UNHCR-a, oko 420 osoba na nivou cijele Crne Gore i dalje nema regulisan status, ali se pretpostavlja da je stvarni broj znatno veći.

“Sada imamo drugačije podatke, koji su zvanični od Ministarstva unutrašnjih poslova i UNHCR-a, da je oko 420 osoba i dalje ostalo bez regulisanog pravnog statusa na nivou cijele Crne Gore, smatramo da je taj broj mnogo, mnogo veći. Jer se radi o brojnim porodicama i jednostavno gdje god se pojavimo, imamo ne jednu, već više zahtjeva u zajednici, što nam je znak da je ovaj problem zaista i dalje prisutan”, naglašava Beriša.

Dobar primjer uspješnog rješavanja ovog problema je saradnja sa Savjetom Evrope i projekat koji je omogućio pravnu i finansijsku podršku. “Zapravo smo vidjeli da je ovo jedan od modela koji daje rezultate, jer smo omogućili da oko 70 osoba dobije legalan boravak u Crnoj Gori. Dakle, status stranca sa stalnim ili privremenim boravkom i oko 20 osoba koje nikada nisu imale državljanstvo, dakle nikada nisu imale nikakvu potvrdu. Uspjeli smo da u saradnji sa diplomatsko-konzularnim predstavništvom Republike Kosovo u Crnoj Gori takođe je omogućila nekim osobama da dobiju državljanstvo i boravak u Crnoj Gori”, objašnjava Beriša.

“Ne znamo kuda ćemo dalje, šta ćemo dalje, ne znam, Boga mi više”, zaključuje Zumer, čija borba podsjeća na hitnost da se osigura dostojanstven život za sve stanovnike Crne Gore.

Prilog možete pogledati klikom na link.