Grupa korisnika psihoaktivnih supstanci svakodnevno se okuplja na lokaciji iza Doma zdravlja na Koniku gdje im se daju lijekovi po osnovu propisane ”supstitucione terapije” (otprilike: legalna, medicinski odobrena zamjena za ilegalne droge od kojih su zavisni).

Supstituciona terapija, odnosno terapija lijekom Metadon i  Buprenorfin izdaje se korisnicima na dnevnom nivou, prema smjernicama i Uputstvu Ministarstva zdravlja Crne Gore.

,,Korisnici lijeka Metadon primaju terapiju svakog dana od 9:00 do 10:00 časova, dok korisnici lijeka Buprenorfin terapiju primaju u vremenu od 11:00 do13:30 takođe svakog dana. Izuzetak je period aktuelne epidemiološke situacije, kada je terapija lijekom Buprenorfin izdavana na sedmičnom nivou”, kazali su za portal RomaNet iz Službe za odnose s javnošću Doma zdravlja Podgorica (DZPG).

Jedan od mještana S.B. ističe da se od veće grupe muškaraca, ulicom Aleksandra Puškina, ne može proći, te da je ljeti problem izrazito veći, jer ih je tada najviše. Tokom uzimanja supstitucione terapije nastaje, kaže, problem svim mještanima koji žive u tom naselju, jer njihovo zadržavanje u naselju traje i preko 10 sati dnevno.

U odgovorima Službe za odnose s javnošću DZPG-a stoji da trenutan broj korisnika koji primaju lijek Metadon je 50, dok je broj korisnika lijeka Buprenorfin skoro pet puta veći. Njih je 240. I jedni i drugi dolaze iz svih krajeva Glavnog grada.

S.B. međutim smatra da dobijenu terapiju pojedini pacijenti ne koriste na pravi način, već da je zloupotrebljavaju. Njihovo okupljanje često pokazuje, kako kaže, neprikladne slike kako starijim tako i mlađim mještanima tog naselja.

,,Tablete koje dobijaju za liječenje oni prodaju a onda kupuju odgovarajuću drogu sa kojom se javno drogiraju, biju se međusobno, vade pištolje, skidaju se i vrše malu nuždu gdje stignu, blokiraju cijelu ulicu”, objašnjava S.B. situaciju sa kojom se svakodnevno susrijeće.

Ono što ga najviše brine je njihov ulazak u njegovo dvorište. Često nalazi na ulici i krvave špriceve.

,,Ulaze nam u dvorišta bez pardona i ne smijemo da im kažemo da izađu. Ponašaju se taman kao da je sve njihovo, izađu tek kad oni hoće”, priča S.B.

Njegova supruga ističe da joj uvijek zaprijete kada pokuša da ih istjera iz dvorišta. ,,Krenu da napadaju, pobune se i svašta pričaju, psuju svakoga ko gleda. Cijelo naselje se plaši od njih jer su agresivni”, priča ona i naglašava da u tom naselju ima mnogo djece te da mještani brinu za njihovo odrastanje.

,,Skidaju pantalone i bodu se u butine jer vene na rukama valjda ne mogu da potrefe. Naša djeca sve to gledaju i plaše se od njih. Rijetko kad izađu napolje da se igraju. Od sedam sati ujutru,  čim se probudimo, grupa od nekoliko momaka već je tu, ispred kuće i čekaju da se otvori ambulanta u kojoj uzimaju lijek. Po cijeli dan su uglavnom tu, dešava se da zaspu i u kolima”, objašnjava S.B.

U zimskom periodu situacija u ovom naselju malo je stabilnija, a razlog tome je, kažu, kiša. ,,Najviše smo zadovoljni kad je kiša jer se tad razbježe, a što se tiče finog vremena gotovi smo, tu dođu svi iz Podgorice koji koriste drogu”, naglašava S.B.

,,Ranije nikad nismo imali problema, ovo je inače mirno naselje, ali od kako su nam oni došli  konstantno se nešto loše dešava. Ne znam zašto su ih smjestili ovdje. Sve što ne valja, sve je na Konik. Pokvarili su vrijednost ovoga naselja”, dodaje on.

Iz PR službe DZPG ističu da korisnici supstitucione terapije na području Glavnog grada istu mogu primiti još i na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), ali da je u toj ustanovi znatno manji broj korisnika, sa znatno manjim gužvama nego u Domu zdravlja na Koniku.

PRESELJENJE JEDINO RJEŠENJE

S obzirom da okupljanje korisnika psihoaktivnih supstanci predstavlja problem mještanima tog naselja, pitanja o ovom problemu i planovima za njegovo rješavanje poslali smo na adresu Doma zdravlja Podgorica i Ministarstva zdravlja. Odgovori su stigli samo iz Doma zdravlja Podgorica.

“Više puta smo se obraćali nadležnima sa zahtjevom za dislokaciju (preseljenje) mjesta za izdavanje supstitucione terapije. Ističemo i da smo kontaktirani od strane građana naselja Konik o problemima koje i stanovništvo tog dijela grada ima u bezbjednosnom smislu, te konstantnog ugrožavanja normalnog života i rada stanovnika okolnog i šireg naselja zbog ovakve situacije na Koniku, na što smo upozoreni i od predstavnika Mjesne zajednice”.

Zato, stav DZPG-a je da bi trebalo doći do potpunog izmiještanja mjesta za pružanja  terapije zavisnicima iz Doma zdravlja Konik, prvenstveno iz organizacionih, a pogotovo bezbjedonosnih razloga.

,,Obezbjeđivanjem adekvatnog prostora, ambulante za rad stručnih lica koji se bave propisivanjem Buprenorfinske terapije, kao i neophodnom osoblju koje bi vršilo izdavanje ovog lijeka, konačno bi se stvorili adekvatni uslovi za normalizaciju rada i funkcionisanja zdravstvenog objekta Konik”, objašnjavaju iz PR službe Doma zdravlja Podgorica.

Da problem okupljanja korisnika psihoaktivnih supstanci iz dana u dan u ovom naselju postaje sve ozbiljniji, potvrđuje još jedan naš sagovornik, Đ.L. koji živi sa roditeljima, suprugom i djecom.

,,Svakodnevno se dešavaju tuče, a skoro je bio i jedan ubod nožem među njima. Ja sam sa porodicom to gledao, traume doživljavamo od njih, to je stresno za cijelu moju porodicu. Iz dvorišta ne možemo da izađemo, ne možemo da živimo normalno i dijete treba da mi raste uz to. Ja ne znam što da radim, dođe mi kuću da prodam”, priča Đ.L.

Dok je trajala pandemija korona virusa korisnicima psihoaktivnih supstanci nije bio dozvoljen svakodnevni dolazak u Domu zdravlja, mještani su tu pauzu nazvali ”filmskim reklamama”, znajući da će se film, odnosno okupljanje zavisnika na liječenju pred njihovim vratima, nastaviti.

,,Dolazili su jednom nedeljno i tad smo bili mirni, a inače prije korone svaki dan su bili tu. Sad otkako su mjere popuštile ponovo su tu i svaki dan je među njima neki novi problem”, objašnjava Đ.L.

Pored mještana, problema imaju i zdravstveni radnici. Pored verbalnih oni su, povremeno, žrtve i fizičkih napada liječenih korisnika psihoaktivnih supstanci.

,,Postoje brojni bezbjedonosni izazovi, uzrokovani ponašanjem korisnika supstitucione terapije, te je dolazilo do čestih verbalnih, a periodično i do fizičkih napada na zdravstvene radnike i pomoćno osoblje u zdravstvenom objektu Konik. U dužem vremenskom periodu preduzimaju se brojne aktivnosti, preventivne i ostale, na pojačanom objezbjeđenju objekta i lica, angažovanjem dodatnog obezbjeđenja, uske saradnje sa pripadnicima policije i drugih nadležnih organa, saradnjom sa Centrom za socijalni rad i drugim institucijama sve u cilju održavanja situacije pod kontrolom, do konačnog adekvatnog rješavanja ovog značajnog pitanja”, objašnjavaju iz PR službe DZPG-a.

Za portal RomaNet Đ.L. potvrđuje da za supstitucionu terapiju dolaze dvije grupe momaka, jedni ujutru – drugi poslije podne, a ima, kaže, i onih kojima dan nema kraja.

,,Tu su i vrte se po cijeli dan, od jutra do mraka. Ulaze nam unutra u dvorište, umivaju se, svašta rade, ja ne znam jesu li oni zaraženi ili nisu, ja neću da razmišljam o tome uopšte, a žao mi je da branim vodu. Zatekao sam ženu srednjih godina gdje krvavi špric pere u moju avliju. Meni se djeca igraju tu i to meni predstavlja problem. Trebali da mi se djeca zaraze? Postoji li neko ko bi mogao da riješi ovaj problem? Kome da se obratim ako mi se dijete zarazi? Ko treba da odgovara za ovo djelo?”, pita naš sagovornik.

On ističe da se kroz naselje svuda mogu vidjeti ostavljeni korišćeni špricevi.

Prisjeća se Đ.L. i situacije prije pojave korona virusa kada su djeca išla u školu, međutim kroz tu ulicu zbog okupljanja korisnika psihoaktivnih supstanci nikako bez pratnje roditelja.

,,Kad znaš da su svakodnevno tu i da se dešavaju svakakvi problemi normalno da nećeš pustiti dijete da samo prolazi tuda. Mada svi ih izbjegavamo i idemo okolo. Jednostavno nas je strah da priđemo kad vidimo šta rade, neuračunljivi su, ne znamo šta sve može da se desi”, priča Đ.L.

On naglašava da policija dolazi po pozivu, ali da im ni oni ne mogu ništa. ,,Dok je policija tu oni su malo mirniji, ali čim policija pođe opet nastaju isti problemi: galama, tuče, drogiranja,…  Bilo bi dobro da se, po mogućnosti, angažuju dva, tri policajca i da ih dežuraju”, predlaže Đ.L.

Naime, često se grupa od oko desetak momaka okuplja i na buvljoj pijaci, koja se takođe nalazi u ovom naselju, pored Doma zdravlja, koju u posljednje vrijeme kupci sve manje posjećuju. S tim u vezi, slabom prodajom ugroženi su prodavci.

Jedan od prodavaca je R.K. koji se preko trideset godina bavi trgovinom. On prodaje polovnu odjeću i obuću, tehniku i razne ostale proizvode. To mu je, kaže, jedini prihod u domaćinstvu sa kojim izdržava porodicu.

,,Četiri puta nedeljno prodajem na ovoj pijaci ali od ovih momaka koji se liječe ovdje u Domu zdravlja, ne mogu baš dobro da zaradim. Nema naroda, ne mogu od njih ni da dođu da trguju. Skupljaju se i igraju fudbala, galame, napravili su stadion od pijace. Gaze nam robu, prljaju, lome čase, servise. Ne može im niko ništa. Uzimaju nam stvari, slušalice, kasetofone za auta, majice. Meni su ove zime uzimali jakne, cipele”, objašnjava R.K.

Čim prodavci zarade dovoljno za kupovinu dnevnog obroka, pakuju se kako bi izbjegli moguće probleme sa korisnicima psihoaktivnih supstanci.

,,Dok nam oni nisu došli radili bi do dva poslije podne, ali sad kad su nam oni tu i čim osjetimo da će da naprave neki problem, pakujemo se mnogo ranije”, priča R.K. dodajući da se ranije od prodaje polovne garderobe i moglo živjeti te da je danas to mnogo teže.

,,Sad ako dođu dvoje troje ljudi dnevno. Ostali se plaše da im ne ukradu novčanike, bicikla i motore. Problem je što se i onako o jadu zabavismo sa nemaštinom, dodatno treba da se borimo i sa njima”, dodaje on.

Prema stavu iz Doma zdravlja Podgorica koji nam prenosi njihova Službe za odnose sa javnošću,  pravo rješenje problema  bilo bi da se obezbijede uslovi za prostornu i kadrovsku dislokaciju (preseljenje) mjesta za izdavanje ovih terapija. To je, kažu, “predmet čestih službenih kontakata i razmatranja nadležnih organa”.

I mještani ovog naselja rješenje problema vide u premještanju korisnika psihoaktivnih supstanci na terapiji, na nekoj drugoj lokaciji. Sa nestrpljenjem čekaju da se nadležni odluče i dogovore.