Na sjeveru Crne Gore, u Bijelom Polju, život nije lak. Posebno ne za žene iz romske zajednice, među kojima je stopa zaposlenosti najniža u regionu — ispod deset odsto. Ipak, postoje one koje uprkos svemu pomjeraju granice. Jedna od njih je Sanja Selimović, žena koja svakodnevno dokazuje da prepreke mogu postati koraci ka uspjehu.

Sanja danas radi kao medijatorka u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore. Njena uloga je mnogo više od administrativnog posla — ona je most između zajednice i institucija, glas onih koji često nemaju priliku da budu saslušani.

“Trudim se da pomognem svojoj zajednici u svemu — od ostvarivanja prava, do pronalaženja posla. Ljudi mi vjeruju, jer znaju da sam i sama prošla kroz slične izazove,” kaže Sanja.

Kolege u Zavodu često se oslanjaju na nju — bilo da treba da pronađu osobu koja kasni na prijavu, da organizuju obuke ili pronađu kandidata za posao. Sanja poznaje svaku romsku porodicu, zna ko je šta završio, i ko ima koju diplomu.
“Zajednica zna da sam tu za njih. Kad pomognem jednoj osobi da pronađe posao ili riješi neki problem, to za mene nije samo profesionalni uspjeh — to je lična satisfakcija. Nikad ne odustajem dok zajedno ne dođemo do cilja,” ističe ona.

Sanja danas živi u naselju Strojtanica u Bijelom Polju. Dio djetinjstva provela je u Njemačkoj, gdje je njena porodica pokušavala pronaći bolje uslove za život. Njeni roditelji nisu imali priliku da idu u školu, ali su željeli da njihova djeca imaju ono što njima nije bilo dostupno – obrazovanje.

“Moj otac je izrađivao kazane i kišobrane, a majka je čistila dvorišta i farbala ograde. Tako su zarađivali za život. Kada više nije bilo mogućnosti, odlučili su da pokušaju u Njemačkoj, tražeći nešto bolje za nas,” prisjeća se Sanja.

Ali početak tamo nije bio lak. Kao dijete koje nije poznavalo jezik, osjećala se usamljeno i neshvaćeno.

“Od prvog do četvrtog razreda često sam se osjećala izgubljeno i tužno. Nisam znala kako da se izrazim, čak ni da se javim kad želim da idem do toaleta. Umjesto riječi, često su mi navirale suze”.

Život ih je ponovo vratio u Crnu Goru, gdje je Sanja nastavila školovanje. I ovdje su je pratili izazovi i neprijatnosti, ali nije odustajala.

“I dalje sam se susretala s poteškoćama, ali nisam odustala. Znala sam da će trud i upornost jednog dana donijeti rezultat,” kaže Sanja.

Učila je, uporno i tiho, dok nije savladala jezik, a kasnije i završila srednju školu — vanredno, uz posao i obaveze. Danas govori čak četiri jezika i svakodnevno pomaže drugima da pronađu svoje mjesto u društvu.

Dok su roditelji maštali da će postati doktorka, Sanja je imala drugačiji san. “Još u školi sam rekla da mi je san kancelarijski posao – da imam svoj sto, računar, monitor. I evo, san mi se ostvario,” kaže uz osmijeh.

Danas, osim posla medijatorke, Sanja preuzima i dodatne zadatke – pomaže koleginicama, obrađuje zahtjeve za osobe sa invaliditetom, pa čak i zamjenjuje koleginicu u arhivi. Sve to, kaže, radi sa zadovoljstvom. “Ništa mi ne pada teško, volim svoj posao.”

Sanja je danas primjer da Romkinje mogu uspjeti, ako im se pruži prilika. Ona ruši predrasude i pokazuje da romske žene mogu biti obrazovane, sposobne i posvećene.

“Dajte šansu i ne sudite knjizi po koricama,” poručuje ona.