Prije više od sedamdeset godina Ujednijene nacije kao savez svih država svijeta donijela je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima sa ciljem da se neka, tada još uvijek svježe tragična dešavanja, nikada i nigdje ne ponove. Danas kada obilježavamo ovaj dan možemo reći da se od vremena donošenja deklaracije puno toga promijenilo i da je veći dio čovječanstva dostigao proklamovane ciljeve u zaštiti ljudskih prava i sloboda.
Naše društvo napredovalo je u usvajanju sistemskih zakona i mjera za zaštitu ljudskih prava svih grupa u društvu. Izazovi još uvijek postoje u implementaciji zakonskih rješenja i njihovoj doslovnoj primjeni u praksi.
Među onima čija su prava najugroženija su i pripadnici romske i egipćanske populacije koji imaju ograničen pristup pravima na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje kao i u brojnim drugim oblastima života. Predrasude i stereotipi prema ovim zajednicama još uvijek su jaki kako među građanima tako i u institucijama sistema. Romi i Egipćani i dalje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenošću što je dodatno produbljeno sa pandemijom korona virusa.
Da bi se ljudska prava i slobode romske zajednice do kraja ostvarila jedan od ključnih uslova je autetntično političko predstavljanje zajednice odnosno ostvarivanje njihovih političkih prava.
Romska manjina je godinama unazad bila predmet manipulacija tokom izbornih procesa, nerijetko i od strane samih članova zajednice. Učešće u politici je svedeno je na minimum, dok većina partija aktivnih na političkoj sceni u svojim programima, ali i u svojim nastupima, ne poklanja dovoljno pažnje pitanju inkluzije romske populacije. Iako je osnovana prva romska partija, čitav proces njenog osnivanja nije bio transparentan i inkluzivan. Nije dovoljno jasno ni njeno trenutno djelovanje. Sve to ukazuje na snažnu potrebu da se romska zajednica politički emancipuje i da kroz političko organizovanje sama preuzme borbu za svoje interese.
Politička participacija trenutno nije moguće jer Zakon o izboru odbornika i poslanika samo romskoj zajednici ne omogućava da imaju predstavnika u parlamentu. Čak i brojčano manje zastupljene nacionalne manjine poput hrvatske imaju snižen census za ulazak u Skupštinu.
Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca” je u cilju omogućavanja jednakih političkih prava za Rome podnijela inicijativu Skupštini Crne Gore za izmjenu Zkaona o izboru odbornika i poslanika kako bi i romski predstavnici mogli po sniženom cenzusu da se bore za mjesta u najvišem zakonodavnom domu. U isto vrijeme naša organizacija je podnijela Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 94. Zakona o izboru odbornika i poslanika zbog njegovog diskriminatornog karaktera u pogledu političke participacije romske zajednice.
Zbog svega navedenog današnji dan za romsku zajednicu ne donosi puno razloga za slavlje već je kao i prethodnih godina prilika da se javnost podsjeti koliko je puna ravnopravnost romskog naroda još uvijek daleka.
Uspostavljanje kulture ljudskih prava zahtijeva još veći i iskreniji napor od strane institucija da obezbijede ravnopravnost i jednakost za sve građane bez obzira na bilo koje njihovo lično svojstvo.
Tek kada se to dogodi postaćemo istinski građansko društvo u kojem se u potpunosti poštuju prava i slobode svih njegovih građana.