„Mahrama je moja kruna koja me krasi svaki dan i sa kojom ja sijam. Zaštićena sam i osjećam se ugodno pod svojim hidžabom. Znam da nosim svoju krunu“, priča Mehrema.
Mehrema Đukatani (20), je prva Romkinja koja je završila vjeronauku u Medresu „Mehmet Fatih“ u Podgorici. Mehrema je nedavno gostovala u drugoj sezoni podkasta „Ternengo avazi“ (Glas mladih) koji portal RomaNet realizuje. Razgovarali smo sa njom o njenom putu ka obrazovanju, hidžabu (mahrama/odjeća koju muslimanke nose) i njenim daljim planovima u budućnosti.
Interesovanje i motivaciju za srednju islamsku školu je, kaže, našla u svakodnevni život svoje porodice, drugarica i prijatelja.
Mehrema Đukatani sa svojim drugaricama (Izvor: Privatna arhiva)
„Oni su mi preporučili Medresu i ja sam razmišljala o tome i to mi je bila želja da upišem, i upisala sam“, kazala je Mehrema. Nije bilo lako, ali je osjećaj nakon mature bio poseban kaže Mehrema.
„Bila sam ponosna na sebe. U jednom trenutku sam stala i razmišljala o tome je li moguće da sam ja to završila i bila sam preponosna na sebe. I roditelji su bili ponosni, a pogotovo otac“.
Mehrema je sada uzor i drugim djevojkama koje se u njenoj okolini interesuju da idu njenim koracima „i to mnogo, pitaju me kako sam ja to postigla i da im dam savjete, a dobri savjeti se lako daju“.
Ona je od svoje šeste godine saznala da gaji ljubav prema vjeri. Od tada je počela da istražuje i uči, ali i praktikuje u svakodnevnom život postulate islama.
„Tako sam postigla dovoljno znanja o vjeri i još koračam ka tome da još potražim znanje o svojoj vjeri“, dodaje Mehrema.
Kada smo je pitali „Šta je ono što Medresa ima, a druge srednje škole nemaju?“, odgovorila je da je to prije svega toplina drugog doma gdje nema diskriminacije.
„Što se tiče Medrese imam samo riječi hvale. Medresa je jedan dom koji te prima onakav kakav si. Prosto ne gledjaju koje si nacije, boje kože. Kad je riječ o Medresi, Medresa ti je drugi dom. Tu je i poštovanje, i moralnost, i ahlak (lijepo ponašanje). Mnogo utiče na tebe kada si dio nje. Medresa te prihvati onakvu kakva jesi“, objašnjava Mehrema.
Mehrema Đukatani sa svojim drugaricama i profesorom (Izvor: Privatna arhiva)
Otkrila nam je i ko su joj bili najveća podrška tokom obrazovanja.
„Moja najveća podrška su mi bili moji roditelji, prijatelji, drugrice i drugovi, profesori“.
O položaju Romkinja u zajednici i društvu
Mnoga istraživanja pokazuju da Romi najviše trpe diskriminaciju i da su najnepoželjniji u društvu. Žene su u svijetu diskriminisane, ali Romkinje su višestruko diskriminisane. Međutim, Mehrema je jedna od rijetkih koja nije doživjela diskriminaciju u školi zbog svoje nacionalne pripadnosti i pola.
„Diskriminaciju nijesam osjetila na svojoj koži. Prihvatili su me onakvu kakva sam. Ni profesori, ni drugovi i drugarice, pa čak ni moja okolina me nije diskriminisala. Bila sam prihvaćena onakva kakva sam“, ističe Mehrema.
Mehrema je mišljenja da se glas Romkinja i ne čuje dovoljno jer, kako ona kaže, uvijek postoji neko ko im naređuje. Ali isto tako tvrdi da se to može promijeniti ukoliko se i same žene Romkinje potrude i bore za to.
„Što se tiče glasa žena, mislim da toga manje ima jer uvijek postoji neko ko im naređuje o odlučuje umjesto njih. Prosto nemaju tu slobodu, nego uvijek postoji neko nad njima“.
Mehremu ohrabruje to što danas postoje i pozitivni primjeri koji su promijenili stanje Romkinja i koji nam dokazuju da se i Romkinje mogu izboriti za bolji status u zajednici i društvu.
Pitanje koje se često postavlja kako kod nas, tako i u regionu jeste, da li se mnoge žene muslimanke na silu pokrivaju. Mehrema iz svog ličnog iskustva, ali i saznanja iz okoline odgovara da to nije u potpunosti tačno.
„Ja vjerujem da žena nije prisiljena na to i niko je na to ne prisiljava, nego se ona pokriva svojevoljno. Kad ženska osoba dobije ljubav prema hidžabu i mahrami ona nije prisilna na to. To joj je obaveza od Boga i naravno ona će to poštovati i voljom to nositi“, odgovara ona dodajući da se ona pokrila od svoje 12 godine i da je osnovnu školu završila pod hidžabom“.
Mehrema objašnjava da nije nikada bila u negativnom iskušenju zbog nošenja hidžaba.
„Nisam bila pod nikakvim iskušenjem i nijesam bila u nekoj teškoći zbog mahrame jer ta mahrama moja kruna koja me krasi svaki dan i sa kojom ja sijam, sa kojom sam zaštićena i osjećam se ugodno pod svojim hidžabom. Znam da nosim svoju krunu. Preporučila bih djevojkama da ne razmišljaju da li će da nose hidžab ili ne jer im je to ukras za cijeli život, za ovaj i drugi svijet“, govori Mehrema uz osmjeh.
Mehrema Đukatani sa svojim drugaricama (Izvor: Privatna arhiva)
Željela bih da otvorim salon za šminkanje
Mehrema je jedna od polaznica obuke za profesionalno šminkanje kroz projekat „Make up the future“ (Našminkaj budućnost) koji realizuje Romska organizaciija mladih „Koračajte sa nama – Phiren amenca“. Nakon mature je, kaže, imala više planova i vremena, a ova obuka joj je jedan od ostvarenih ciljeva.
„Uspješno sam završila obuku za profesionalno šminkanje i mnogo mi je značilo. Poslije Medrese imala sam nekoliko planova, a jedan od njih sam postigla. Posvetiću se i ostalim“, ističe ona.
Mehrema Đukatani na dodjeli sertifikata i materijala za profesionalno šminkanje (Fotografija: RomaNet))
Planira da otvori salon za šminkanje, ali za početak kaže da ne bi odbacila i opciju da se dodatno usavršava kod nekog poslodavca.
„Otvorila bih nešto svoje da imam. Ali prije bih išla da tražim kod nekog poslodavca da steknem dodatno iskustvo, a tek onda bih otvorila nešto svoje“, objašnjava Mehrema.
Istraživanje Unicef-a pokazuje da su Romi u dijelu zapošljavanja najviše diskriminisani. Mnoge Romkinje se susrijeću sa govorom mržnje kada idu kod nekog poslodavca. Pitali smo Mehremu da li bi to nju obeshrabrilo.
„Ne bih odustala da dalje koračam i tražim posao. Ako me jedan poslodavac odbije, drugi neće sigurno, prihvatiće me ovakvu kakva jesam“, odgovara optimistično Mehrema.
U duhu optimiste nam otkriva i da planira da upiše Filozofski fakultet u Nikšić, smjer predškolsko vaspitanje.
„Predškolsko bi upisala zato što volim djecu i vidim sebe kao nekoga ko im predaje“.
Za kraj preporučuje mladima iz romske zajednice da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i obrazovanja.
„Ono što zamišljaju, neka im se to i ostvari“.