Romi su „zaštićeni kao bijeli medvjedi“, fraza koja je sve češća među ljudima u Srbiji kada se pomene romska zajednica. Ovako reaguju na stvari poput afirmativnih mjera za upis romskih učenika u škole i na fakultete, na pominjanje visoke stope nezaposlenosti među Romima, ili na bilo kakvu socijalnu zaštitu ove manjine.

Istorijski gledano, Romi su bili predmet genocida, isključenja, rasističkih napada i meta nacionalista i krajnje desnice. Uprkos tome što brojimo preko 12 miliona ljudi, Romi su jedna od najugroženijih manjina u Evropi.

Struktura diskriminatorne politike prema Romima je veoma složena, ali se može sagledati na relativno jednostavan način. U Srbiji praktično ne postoji sfera društva u kojoj su Romi ravnopravni, ne samo sa većinskim stanovništvom, već i sa drugim nacionalnim manjinama.

Zapošljavanje

Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) iz 2011. i 2017. godine, broj zaposlenih Roma u Srbiji je dva do tri puta manji od većinskog stanovništva koje živi u njihovoj neposrednoj blizini. Ovaj broj je i do 10 puta manji za Romkinje. Iako ljudi mogu zamisliti da će nacionalne manjine biti zaposlene primjenom posebnih afirmativnih mjera, koje se donose radi ostvarivanja ravnopravnosti nacionalnih manjina i koje su propisane kao pravo na zastupljenost, one se uglavnom zanemaruju. Na primjer, srpski zakon dozvoljava kvotu od 2% (prema broju stanovnika) za zastupljenost Roma u javnim institucijama, ali se zakon ne primjenjuje na odgovarajući način.

Kada se Romi zapošljavaju u javnim ustanovama, to je u javnim komunalnim preduzećima i na drugim niskokvalifikovanim poslovima koji često nisu u skladu sa njihovim stručnim kvalifikacijama. U Srbiji ima između 8.000 (zvanično) i 40.000 (nezvanično) sakupljača otpada. Poznato je da su većina ovih ljudi Romi. Svakog dana hiljade romskih muškaraca, žena i djece sakupljaju sirovine (metale, plastiku, papir itd.) kako bi obezbijedili opstanak svojih porodica. Njihov rad država ne priznaje, ne smatraju se radnicima, nemaju radno vrijeme niti bilo kakvu vrstu osiguranja. Njihov rad ne prepoznaje ni reciklažna industrija u kojoj se nalaze i kojoj donose profit. Upravo ti ljudi su etiketirani kao državni paraziti i dokoličari od kojih društvo nema koristi, iako su oni ljudi koji Srbiju čuvaju čistom i obezbjeđuju joj profit.

Obrazovanje

Od najmanje 2005. godine, generacija Roma i Romkinja je završila škole i fakultete sa diplomama, ali zbog diskriminacije pri zapošljavanju, vrlo mali broj njih je sposoban za rad. Više od hiljadu Roma završilo je univerzitete za ovo vrijeme. Više od 11.500 hiljada ima završenu srednju školu. Ipak, još uvijek nalazimo Rome koji imaju master i rade na niskokvalifikovanim poslovima u javnim komunalnim preduzećima. Da bi se očuvao rasizam, veliki potencijal romske zajednice u Srbiji se rasipa po cijeni od milijarde eura godišnje.

Stanovanje

Osim obrazovanja i zapošljavanja, stanovanje je čest okidač za one koji vole da upoređuju Rome sa polarnim medvjedima. Čudo je kako neko može biti privilegovan ako živi u segregiranoj zajednici na deponiji, bez vode, struje ili kanalizacione mreže. Ipak, navodno su Romi ti koji su zaštićeni kao privilegovani članovi društva u Srbiji.

Stanovanje predstavlja jedan od ključnih problema za ljude u romskoj zajednici i oblast je u kojoj je ostvaren najmanji napredak posljednjih decenija. Procjenjuje se da više od polovine svih Roma u Srbiji živi u segregiranim, socijalno isključenim naseljima.

U zapošljavanju, obrazovanju, stanovanju i mnogim drugim oblastima, veoma je očigledno da Romi ne dobijaju ni osnovnu zaštitu, a kamoli posebnu zaštitu od nejednakosti i kršenja ljudskih prava. Iako je posljednjih godina postignut određeni napredak u pravcu poboljšanja obrazovanja i zdravstvene zaštite, pandemija Covid-19 je pokazala koliko je ovaj napredak bio krhak i koliko je još napora potrebno da bi Romi i Romkinje imali ista prava kao i ostali građani Srbije.

Romi su narod koji nikada nije ratovao za sebe, ali je u mnogim ratovima ratovao za zemlje u kojima žive. Oni rade bez osiguranja; rade duge sate za nisku platu, na niskokvalifikovanim poslovima za koje su često prekvalifikovani. Romi stavljaju na raspolaganje svoje ljudske resurse državi, ali im država ne vraća uslugu. Imaju bogatu kulturu muzike, umjetnosti i tradicije koju društvo ignoriše ili omalovažava. Romi doprinosi srpskom društvu, i umjesto da se slave, nagrađuju se sarkastičnim komentarima u kojima se Romi porede sa ugroženim arktičkim životinjama.

Razmišljajući logično, znamo da su polarni medvjedi zaštićeni jer su im životi ugroženi od drugih, kao i njihove vrste od izumiranja. Romi ne dobijaju ni minimalnu zaštitu koja se pruža drugima u društvu. Da bi Romi imali isti pristup svojim pravima koji uživa većina Srba, potrebno je da postoji afirmativna akcija. Moraju postojati posebne stipendije da bi Romi išli na fakultet. Mora postojati raznolikost zapošljavanja Roma na radnim mjestima. Potrebno je obezbijediti socijalno stanovanje za Rome koji su trenutno primorani da žive u siromašnim naseljima bez osnovnih usluga. Ovo je razlika između jednakosti i pravičnosti i minimum je koji država može da učini da bi se iskupila za vjekove progona i rasizma.

Izvor: ERRC; Milena Reljić