Alatke diskriminacije bez izuzetka prolaze ispod radara, medijskog, ali i nevladinog, kao i mnogih boraca za ljudska prava, pogotovo prava ranjivih grupa. U nedavnom, trinaestojulskom ,,sudaru“ nacionalističkih torova, koji je pomračio slavu i obavezu trinaestog jula koju smo navodno naslijedili i treba da je budemo dostojni, uspjeli smo da uvrijedimo dvije nacionalne grupe, ni krive ni dužne: pripadnike islamske vjeroispovijesti i Rome.
Iako je za rat i bilo kakav sukob potrebno dvoje, mržnja traži bar još nekog da ga mrzimo ili podsjetimo šta mislimo o njemu.
,,Pitanje slobode izražavanja uređeno je Ustavom Crne Gore po kojem svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način i to pravo se može ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast…“. Nažalost, ustavopiscima nije pala na pamet mogućnost nacionalističke kreativnosti da i treća strana bude ugrožena.
Iako Ustav posebno tretira prava i slobode manjinskih naroda i štiti njihov identitet, te se oni mogu izražavati i javno ispoljiti svoju nacionalnu, etničku, kulturnu ili vjersku posebnost, ipak se u praksi ne radi mnogo na njihovoj zaštiti od drugih. Pogotovo u bizarnim situacijama u kojoj su oni ,,kolateralna šteta“ što, iako izgleda benigno, zapravo je veoma opasno jer se održava narativ u kojem se diskriminacija normalizuje, a prve žrtve su pripadnici najranjivijih grupa. Tako (p)ostajemo društvo u kojem je normalno korištenje termina ciganin u svrhu uvrede drugog.
U nedavnom, trinaestojulskom sudaru nacionalističkih torova komito-patriota i srbalja, poruke koje su ,,slavljenici“ velikog datuma, upućivali jedni drugima u želji da uvrijede i unize, zapravo su se ticali ,,treće strane“ – naših sugrađana muslimanske vjeroispovijesti i Roma. Ni luk jeli, ni luk mirisali, ali da ipak ne zaborave da ih imamo u arhivi uvrede i diskriminacije i da su nam u te svrhe oni prva asocijacija.
U prvom slučaju, veoma glupa i jadna upotreba simbola, epike, pjesme koja evocira sentiment od prije par vjekova, koja vrijeđa treću stranu i time ih sa opravdanjem ostavlja budne da strijepe za svoj status i potencijalni odnos prema njima od strane većinske populacije. Srećom, ova hronična upotreba nacionalizma je naišla na opravdane reakcije, makar i nedovoljne.
Međutim, upotreba anticiganizma u svrhu diskriminacije i vrijeđanja grupe koja ne pripada romskom nacionalnom korpusu, pored toga što implicira na latentni orijentalizam i rasizam, nije dobila ni jednu reakciju. Bez adekvatne reakcije na ovaj ,,fenomen“ pokazujemo kao društvo da nam je sasvim u redu nazivati nekog Ciganinom.
Šta je anticiganizam?
Anticiganizam je relativno novi pojam za staru i, kod nas vrlo prihvaćenu, društvenu pojavu koja se veže za mržnju, marginalizaciju i progon Roma.
Romi na margini i faktički i simbolički; Foto: facebook Mladi Romi
Prema definiciji Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (European Commission against Racism and Intolerance, ECRI) iz 2011, anticiganizam je specifična forma rasizma, ideologija koja je zasnovana na rasnoj superiornosti, forma dehumanizirajućeg i institucionalnog rasizma uzgajana istorijske diskriminacije, koja se, pored ostalog, izražava nasiljem, govorom mržnje, eksploatacijom, stigmatizacijom i najgorom vrstom diskriminacije.
Kod nas anticiganizam je i dalje termin koji se ne propituje, a koristi se u ,,slobodnoj paljbi“, kad god je potrebno nekoga uvrijediti, omalovažiti, legitimizovati njegovo isključenje.
Anticiganizam kao političko oružje na svim poljima
Dodatni problem u vezi sa anticiganizmom kao dijelom narativa jeste neprepoznavanje potrebe da se reaguje, jer Romi (i sve druge manjine) i dalje ne spadaju u toliko ,,atraktivne“ teme kao što je odbrana države, izdajništvo, neprijatelj itd.
Inače, problem anticiganizma, tj. njegova politička upotreba ,,za više ideale“, nije tako slučajna niti nova, odavno je prisutna u Crnoj Gori i veže se za, kako ga vole nazvati, defanzivni crnogorski nacionalizam.
Ko se bolje sjeća dešavanja iz ranih devedesetih, vjerovatno nije zaboravio prekid predavanja o Njegošu u Vladinom domu na Cetinju 1993, kada je grupa crnogorskih defanzivnih nacionalista skandirala ,,Branićemo ovih dana Crnu Goru od Cigana“, šaljući istu poruku kao njihovi politički naslednici devetnaest godina kasnije. Koliko je taj narativ zarobljen u retrogradnoj i vrlo limitiranoj retorici najbolje pokazuje njegova istrajnost u obliku i intezitetu.
Orijentalistički diskurs
Vrlo je važno insistirati na tome da se primijeti obrazac i mjera po kojoj je orijetalistički diskurs postao normalizovan u Crnoj Gori, pogovo što po istom, u trenucima krize, prvo stradaju najranjivije grupe.
Dodatno porazna činjenica je što se obrasci diskriminacije i isključivanja ne tiču samo one grupe koja se politički želi ,,pobijediti“. Tako iznova svjedočimo nacional-histerijama, netrpeljivosti, agresiji, želji da se jedna zajednica (ili ona druga) isključi iz društva.
Da bi se neka grupa isključila, potreban je eksplicitan jezik uvrede, diksreditacije, pa jedna grupa građana koja ne želi da vidi drugu grupu građana kao legitimne činioce društva, koristi krajnje (da ne kažemo ekstremne) alatke diskriminacije koje su vezane za treću grupu.
Dok su se mediji, njihovi kolumnisti i nedvladine organizacije prepucavali da li je određena pojava nacionalizam ili nije, koji je nacionalizam veći, a koji manji jedna nacionalna grupa koja nema nikakve veze sa ovim ,,konfliktom“ se našla u nebranom grožđu. Niko nije primijetio ili se pravio da ne primjećuje, ali njihov nacionalni identitet je korišten kao sinonim za one koje treba diskreditovati, uniziti.
Tako imamo replikovanje diskriminacije. Jedna mržnja rađa, ili održava u životu, gomilu drugih.
,,Ciganin“ kao sinonim za uvredu
Nazvati nekog Ciganinom je jasna poruka i pokazuje namjeru da se taj prikaže veoma lošim, nikakvim, poslednjim ,,talogom društva“. Iako je dovoljno poražavajuće što se pomenute grupe međusobno smatraju posljednjim talogom društva, to nije toliko zabrinjavajuće koliko činjenica da postoji dežurni krivac, dežurni sinonim za to: Rom, a u kontekstu uvrede Ciganin.
Time pokazujemo koliki smo orijentalisti, ništa manje i rasisti jer nam je termin Ciganin karta za isključenje. Automatizovan rasizam do ,,nepodnošljive lakoće” svakodnevne upotrebe.
Dok to ne prepoznamo, ostaje mnogo materijala za otvorenu i eksplicitnu diskriminaciju drugih i tendenciju isključenja određenih društvenih grupa. U orijentalističkom narativu, pomenuto se logički opravdava, a patriotski normalizuje.
Kako ćemo pomiriti dvije strane ako je njihova mržnja toliko velika da u međusobnom sukobu strada treća strana?
Za početak da evoluiramo sopstvenu retoriku, da shvatimo da da je XXI vijek i da Ciganin nije legitimna etiketa za neprijatelja, već rasistički i pogrdan prefiks za nečiji identitet, u ovom slučaju identitet Roma.
Izvor: Portal Kombinat
Autor: Aleksandar Novović